nesvrš. [prez. jd. 1. čepȑkam, mn. 3. čepȑkaju/čepȑkadu, imp. jd. 2. čepȑkaj, prid. rad. jd. m. čeprkȁ] – grepsti, kopkati, čeprkati → drbāckȁt • Kȍkoši fȕrt čepȑkaju po dvorȉšču.

ž. [jd. G čẽri, I čerjũm, mn. G čȇr/čȇri] – žensko dijete, kći • Rãne čẽri i põzni sĩni, da se dvȃ zlȁ ne zistȁneju f hȉži.

pril. – dan prije danas, jučer → hčȅra, ščȅra • Čȅra smo imȁli kolĩe, dȉlali smo divenȉce.

prid. [ž. čerãa] – jučerašnji → čȅra • Čerãi dȃn mi je bȉ nȃjlȉpši.

ž. [jd. G čerepȁčine, mn. G čerepȁčin(ih)] – loše jelo, splačine • Nȉkakvih čerepȁčinih je skȕhala, tõ nȅ bu bȋlo za jȉst.

ž. [jd. G čerȉlice] – pismo slavenskih naroda nastalo prema grčkom alfabetu; ćirilica • Čerȉlicu sam vȕči h škȏli pȍkle latȉnice.

m. [jd. G čerȋpa, mn. G čerȋpof] – pločasta tanka opeka za pokrivanje krovova, zaobljena na jednom kraju ili utorena, crijep • Zi stãre hȉže su scūrȉli čerȋpi.

ž. [jd. G čerȉše, mn. G čerȉši] – 1. trešnja, vrsta kultivirane voćke i njezin plod • Nȁbra sam pȗn hȁmper čerȉši.

prid. [ž. čerȉševa] – koji je od trešnje • Decȁ rȁdi jĩju čerȉšef kolãčec.

m. [jd. G čerȉšefca, mn. G čerȉšefcof] – grah trešnjevac • Sȁko lȉto sadĩm čerȉševac.

s. [jd. G čerȋva, mn. G čerȋvof] – 1. crijevo, 2. apendiks, slijepo crijevo, 3. pogr. trbuh • Ȉma vȅliko čerȋvo.

ž. umanj. [jd. G čȇrke, mn. G čȇrki] – žensko dijete, kći → čȇr • ȉhove čȇrke im tȁk rĩtko dõjdeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. čerũpam/čerũplam, mn. 3. čerũpaju/čerũpadu/čerũplaju/čerũpladu, prid. rad. jd. m. čerūpȁ/čerūpl(j)ȁ] – trgati, otkidati, čerupati → raščahnȉt • Cũcki čerũpaju kȍkoši.

s. [jd. G čȅsaa, mn. G čȅsaa] – 1. uređivanje kose češljem, češljanje, 2. četkanje stoke (ob. krave ili konja) • Za dobrȍ čȅsae trȋba imȁt dobrȍ česȁlo.

s. [jd. G česȁla, mn. G česȁlof] – četka za krave, konje • Ȉmamo želȉzno česȁlo za česȁt krȁve.

nesvrš. [prez. jd. 1. čȅšem (se), mn. 3. čȅšeju/čȅšedu (se), imp. jd. 2. češȉ, prid. rad. jd. m. česȁ (se)] – 1. uređivati kosu češljem, češljati (se), 2. trljati dio tijela da se ublaži svrbež; češati (se) • Česȁla sam lȃsi pȏ vȕre, kȏmaj sam ih počesȁla kak sam bȋla raskȕndrana.

m. [jd. G čestitārȁ, mn. G čestitãrof] – koji dolazi ili hoda čestitati, čestitar • Čestitãri su gratulȋrali.

[prez. jd. 1. čestȉtam, mn. 3. čestȉtaju/čestȉtadu, prid. rad. jd. m. čestȉta] – 1. izraziti/izražavati dobre želje, 2. odati/odavati priznanje na kakvu uspjehu; čestitati → gratulȋrat • Sȁ famȋlija mi je došlȁ čestȋtat ȉmendan.

 m. [jd. G čȅša, mn. G. čȅšof] – dio glavice češnjaka, režanj, češanj • Dȉla sam dvȃ čȅša češjākȁ h čȕšpajs.

s. [jd. G čȅšaa, mn. G. čȅšaa] – uklanjanje ili ublažavanje svrbeža, češanje → čȅsat (se), čõhat (se) • Jȃko mi pȁše čȅšae po plẽči.

m. [jd. G čȅšlja, mn. G češljȏf] – pribor od kosti, rožine, plastike itd. sa zupcima kojim se uređuje kosa, češalj • Zȅmi čȅšalj i počešȉ se, ne mȍreš bȉt tȁk skȕndran.

m. [jd. G češākȁ, mn. G češãkof] – bijeli luk, češnjak • V nȋkoju šalȃtu sȉkak dȅnem i češākȁ.

ž. [jd. G češõfke, mn. G češõfki] – kobasica koja se priređuje s posebnim omjerom mesa i češnjaka • Nãjža su dĩšala po češõfkam.

ž. [jd. G čȅte, mn. G čẽt/čȅti(h)] – 1. vojna postrojba, četa, satnija, 2. skupina ljudi • Cĩle čȅte ljũdi su dȍšle na sajȁm.