m. [jd. G đākȁ, mn. G đãk/đãkof] – onaj koji polazi nižu ili srednju školu; učenik, školarac, đak • V nȁšoj škȏli je sȅ mȁ đãkof.

m. [jd. G đãkona, mn. G đãkonof] – đakon • Sȁt je jȍš đãkon, a pȍkle bu postȁ žȕpnik.

m. [jd. G đȇma, mn. G đȇmof] – voće ukuhano sa šećerom, sadrži cijele plodove ili veće komade voća; džem • Skȕhali smo đȇm od slȋf i brȉsak.

m. [jd. G đȅmpera, mn. G đȅmperof/đȅmperi(h)] – muški i ženski pleteni odjevni predmet, nosi se preko košulje i oblači preko glave; džemper • Strĩna je zištrȉkala tõple đȅmpere.

m. [jd. G đȇpara, mn. G đȇparof/đȇpari(h)] – onaj koji krade iz džepova, sitni lopov, džepar → žȇpar • F cȗgu znã bȉt đȇparof, mȏram pȁzit pȉneze.

m. [jd. G đersȇja, mn. G đersȇjof] – vrsta tkanine, džersej • Kūpȉ je vȅč đersȇjof kaj bu šīvȁ kȋklje.

ž. [jd. G đȇzve, mn. G đȇzvi(h)] – posuda s drškom za kuhanje crne kave • Kāvȁ sȁt kȕha v đȇzvi, a nȅ v lȏnčeku.

s. [jd. G đĩpaa, mn. G đĩpaof] – skakanje → đīpȁt • Sȁt je đĩpaa v lȕft dȍst, mȁlo se počȉnite.

nesvrš. [prez. jd. 1. đĩpljem/đĩpam, mn. 3. đĩpljeju/đĩpljedu/đĩpaju/đĩpadu, imp. jd. 2. đĩplji, prid. rad. jd. m. đīpȁ] – skakati, ludovati, đipati → dȕkat • Decȁ rȁdi đĩpaju po dvorȉšču.

m. [jd. G đȏna, mn. G đȏnof/đȏni(h)] – donji dio cipele i druge obuće koji pokriva stopalo, potplat • Na škorȁm ȉmam zdte đȏne.

m. [jd. G đȕmbusa, mn. G đȕmbusof] – vreva, galama, graja; zbrka, nered, džumbus • Posprīmȉ si sȍbu, poglȅ kȁkaf je đȕmbus.

ž. [jd. G đȗngle, mn. G đȗngli(h)] – 1. tropska šuma; prašuma, 2. pren. gomila predmeta što zbunjuje svojom kaotičnošću, brojnošću, neredom; džungla • Nȁša lozȁ je tȁk zarãsla, zglẽda kak đȗngla.

ž. [jd. G đȗrđice, mn. G đȗrđic] – biljka iz porodice ljiljana s bijelim zvonastim i mirisnim cvjetovima, služi i u medicini, đurđica → gȗmbek • Nȁbra sam kȕp dišũčih đȗrđic.

m. [jd. G đȕveđa, mn. G đȕveđi(h)] – zapečeno jelo od mesa s rajčicom, paprikom, rižom i krumpirom, đuveč • Po birtȉjam se kȕhaju svĩski i govȅcki đȕveđi.