čest. – pa • Pa zȅmi si ȕnda kȁt tȁk tõ hȍčeš!

m. [jd. G pȃca, mn. G pȃcof] – rasol • H pȃc smo dȉli kȁjzerflȁjše.

m. [jd. G pȃcara, mn. G pȃcarof] – šeprtlja, nespretnjaković, neznalica • Zȅmi si zvučȅnoga mȅštra, a nȅ tȍga pȃcara.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȃcam se, mn. 3. pȃcaju/pȃcadu se, prid. rad. jd. m. pȃca se] – 1. biti u rasulu, 2. boraviti dugo u vodi, 3. biti u neprilici; pacati se → pȁjsat se • Nȉkak da zĩdeju z vodẽ vȃn, pȃcaju se vȅč dvȋ vȕre.

ž. [jd. G pȁcke, mn. G pȁckih] – 1. udarac šibom po dlanu, 2. prijekor zbog loše obavljena posla, 3. mrlja • Vȕčitelji su nȅgda đākȕm zi šȉbum dãvali pȁcke či su bȋli nemãrni.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȁckam, mn. 3. pȁckaju/pȁckadu, prid. rad. jd. m. packȁ] – izvoditi packe; mrčiti, mrljati • Nãj packȁt, mȁloprȋ sam nãkla zrȋbala.

pril. – da, tako je, baš • Pȁč si tõ prȁf povȉdala.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȁčam se, mn. 3. pȁčaju/pȁčadu se, imp. jd. 2. pȁčaj, prid. rad. jd. m. pačȁ se] – miješati se u tuđe poslove, upuštati se u što osjetljivo, uplitati se, dirati u što • Nĩ ti se vrīdnȍ pačȁt h ȉhove poslȅ.

ž. [jd. G pȁdavice, mn. G pȁdavic] –poremećaj moždane funkcije obilježen ponavljanim napadajima, epilepsija • Najempũt je opȃla na nãkla, ȉma pȁdavicu.

uzv. – 1. paf, 2. iznenađen • Pȃf, strĩla je vudrȉla h drȋvo, sȉ smo se skamenȉli. Sȉ smo ostȁli pȃf.

m. [jd. G pȃha, mn. G pȃhof] – nalet, zapuh vjetra • Otpuhnȉ me je mzli pȃh vȉtra.

nesvrš [prez. jd. 1. pãšem, mn. 3. pãšeju/pãšedu, prid. rad. jd. m. pāhȁ] – 1. lupati, udarati (tijesto), 2. isprašivati udaranjem, klofati • S kuhȁčum pãšem tȋsto za krȁfline.

ž. [jd. G pȁhul(j)e, mn. G pȁhul(j)] – 1. mala nakupina kristala snijega, 2. paperje ptica, živadi • Opȁla je mãla pȁhula snȋga.

ž. umanj. [jd. G pahȕlice, mn. G pahȕlic] – pahuljica → pȁhula • Pahȕlice su pȍčele opȁdat z nȇba.

s. zbir. [G pahũlja] – 1. pahulje snijega 2. paperje → pȁhula • Pahũlje je opȁdalo kȁk kpe.

 m. [jd. G pȃa, mn. G pȃof] – 1. a. dio drveta koji ostaje uz korijen kad se stablo otpili i sruši; šuljak, b. debeli komad drveta, 2. krupan komad balvana, klada koja služi za sječenje, za cijepanje drva; drvocjep • Sedĩš kȁj stãri pȃ.

m. [jd. G pajȁclina, mn. G pajȁclinof] – 1. figura kostimiranih balova; lakrdijaš, komedijaš, harlekin, pajac, 2. dječja igračka koja prikazuje smiješnu lutku; klaun • Oblĩče se f šãro i hȍdi kaj pajȁclin.

ž. [jd. G pãjce, mn. G pãjci(h)] – prasica, krmača → gujdȁ • Nȁša pãjca rȁda jĩ korẽe i borȗndu.

m. [jd. G pȃjceka, mn. G pȃjcekof] – svinja, prase • F kocȕ ȉmamo jedanȃjst bĩlih pȃjcekof.

m. [jd. G pajdāšȁ, mn. G pajdāšȍf] – 1. prijatelj, 2. drug, kolega • Ũn je jȅngof pajdãš, sȉkam skȕp hȍdiju.

ž. [jd. G pajdašȉce, mn. G pajdašȋc] – prijateljica → pajdãš • Pajdašȉce mi pomãžeju korȕzu okãpat.

nesvrš. [prez. jd. 1. pajdãšim se, mn. 3. pajdãšiju/pajdãšidu se, prid. rad. jd. m. pajdāšȉ se] – družiti se, prijateljevati → spajdāšȉt se • Odmȃla se ž ĩm pajdãšim.

nesvrš. [prez. jd. 1. pãjkim, mn. 3. pãjkiju/pãjkidu, imp. jd. 2. pãjki, prid. rad. jd. m. pãjki] – spavati (ob. o malom djetetu) → ãjčat, ȁjat • Dītȅ sam dȉla v zȉpku pãjkit.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȁjklam, mn. 3. pȁjklaju/pȁjkladu, prid. rad. jd. m. pajklȁ] – prosijavati žito od plijeve • Dȅnes pȍjemo pajklȁt šenȉcu, kaj u bȕmo sprȁvili na nãjža.