m. [jd. G sačȅra, mn. G sačȅrof] – mrežasti materijal, ob. za košulje • Nĩmam ni jednẽ rȕbače ot sačȅra.

s. zbir. [G sãčja] –saće • Čelȁ je zȉšla zi sãčja i hbȍla me je.

prid. [ž. sadãša] – koji je od sada; sadašnji • Sadãše poslȅ h põlu su strȍji zlȁhkotili.

ž. [jd. G sadãšosti] – ukupnost onoga što čini sadašnje vrijeme i što se događa u vrijeme u kojem se govori; sadašnjost • Sadãšost nam je donȅsla čȕdaj nõvih ȉzumof.

ž. [jd. G sadȇ/sãde, mn. G sadȋ(h)/sãdi(h)] – polaganje sadnica u zemlju; sađenje, sadnja • Zgotãvljamo sãdu krumpīrȁ.

s. zbir. [G sadjȃ] – plodovi voćaka, voće • Rȁt jĩm se sadjȇ, a nȃjrȁjši čirȉše.

nesvrš. [prez. jd. 1. sadĩm, mn. 3. sadĩju/sadĩdu, imp. jd. 2. sādȉ, prid. rad. jd. m. sȁdi] – polagati u sadnice zemlju, saditi • Ȍvo lȉto bum sadĩla čȕdaj krumpīrȁ.

zamj. [ž. sȁ/fsȁ, s. sȅ/fsȅ, G m. s. sȅga/fsȅga, ž. sȅ/fsȅ, I m., s. sĩm/fsĩm, ž. sũm/fsũm, mn. N m. sȉ/fsȉ, ž. sȅ/fsȅ, s. sȁ/fsȁ, G sĩh/fsĩh] – sav; cio; cjelokupan • Jȍrgovan se sȁf rescvȁ. Sȅ su hȃmetum pojȉli, kȁk su bȋli lȁčni. Sȉ su se gȗseki zvȁlili. Fsȉ smo se zȉbrali h nedȉlu pri nȃs na obȉdu.

m. [G Sãfskoga Mȁrofa] – toponim, Savski Marof • F Sãfskomu Mȁrofu je vȅlika fabrȉka h tẽroj dȉla čȕdaj nȁših ljũdi.

m. [jd. G sȁfta, mn. G sȁftof] – umak, posebno pripremljen i začinjen tekući dodatak jelu • Zlȍ mi je od sȁfta kaj je h ẽm lȕk.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȁftam se, mn. 3. sȁftaju/sȁftadu se, prid. rad. jd. m. sȁfta] – 1. namakati se, 2. pren. znojiti se • Prevrȁčaju sȇno i sȁftaju se h tõj vručīnȉ.

prid. [ž. sȁftna] – sočan, koji je pun vlastitog soka • Sȅ bi pojȉ kȁk je sȁftno.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȁhnem, mn. 3. sȁhneju/sȁhnedu, prid. rad. jd. m. sahnȉ, prid. trp. jd. m. sȁhen, ž. sȁhena] – venuti, sahnuti, sušiti se • Čȉ rȏže ne zalĩvaš, tȁki sȁhneju. Cvĩtje na dvorȉšču je sȁheno, gȍdine nĩ dȕgo bȋlo.

ž. [jd. G sȁe, mn. G sȁi] – 1. spavanje, 2. sanjanje, 3. san; maštarija, nedostižna želja • Dȍst pũt me mȕčiju gde sȁe.

prid. [ž. sȁjava] – 1. čađav, garav, koji je posut čađom, 2. koji je boje čađe, čađave boje • Zmȅ sam sȁje z rȁjfinga, sȁf sam sȁjaf, mȏram se ĩt oprȁt.

m. [jd. G sajmȁ, mn. G sajmȏf] – sajam, sastanak prodavača i kupaca u određeno vrijeme godine ili na određeni dan radi izravnog trgovanja • Navȋk smo ȉšli h Sanȍbor na sajȁm.

prid. [ž. sãjana] – dizani (ob. kolač, tijesto) • Jȕtri bum zamīsȉla sãjani kolãč.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȃam, mn. 3. sȃaju/sȃadu, prid. rad. jd. m. sȃa] – sanjati • Mȍrem samo sȃat kak pȍjem na mõre.

nesvrš. [prez. jd. 1. sãjam se, mn. 3. sãjaju/sãjadu se, prid. rad. jd. m. sāȁ se] – dizati se (o tijestu) → shājȁt • Omȋšeno tȋsto mȅčem na pȇč sājȁt da zrãste.

m. pl. t. umanj. [G sãčeci(h)] – male sanjke, sanjčice → sãke • Čez brȋk se spũštamo na sãčecim.

ž. pl. t. [G sȁji] – čađa, gar, crni talog u dimnjacima, pećima i sl. • Rajfungȋrač zmĩče zi špȍrhota sȁje. Rȁjfink je pȗn sȁji, pak ne vlĩče.

s. [jd. G sȃkališča, mn. G sȃkališčof] – mjesto za sanjkanje, sanjkalište • Sȃkališče na Štrbȗlčevom je nȃjbȍlše.

nesvrš. [prez. jd. 1. sãčem se, mn. 3. sãčeju/sãčedu se, prid. rad. jd. m. sȃka] – sanjkati se, spuštati se sanjkama • Na Vrãpčef brȋk se hȍdimo sȃkat.

ž. pl. t. [G sãki] – sanjke; saonice • Nĩs imȁ sãke, pak sam se sȃka f korȉtu.