ž. [jd. G sandȃle, mn. G sandȃli(h)] – sandala, vrsta ljetne cipele otvorene na dijelu za prste • Obȕla bum si sandȃle, dȅnes bu tȍplo.

m. [G Sanȍbora] – toponim, Samobor, grad u bizini Zagreba • H Sanȍbor pȅljamo svȋe na sajȁm.

m. [jd. G Sanobȏrca, mn. G Sanobȏrcof] – Samoborac, stanovnik Samobora → Sanȍbor • Ot Sanobȏrca kupȕjem brezȍve mȅkle.

m. [jd. G sanobȏrčeka, mn. G sanobȏrčekof] – samoborček, uskotračna željeznica koja je prometovala na pruzi Zagreb – Samobor • Nȅgda smo se vozȉli h Sanȍbor zi sanobȏrčekom.

ž. [jd. G Sanobȏrke, mn. G Sanobȏrki(h)] – Samoborka, stanovnica Samobora • Sanobȏrke nȍsiju lĩpe bĩle kȋklje s fȅrtuni.

prid. [ž. sanobȏrska] – koji se odnosi na Samobor, samoborski • Sanobȏrski brȋgi su lĩpi.

m. [G Sanobȏrskoga Otȍka] – toponim, naselje u blizini Samobora • Na Sanȏborski Otȍk pȅlja skȅla z nȁše strãni.

ž. [jd. G sȁpe, mn. G sȁpi(h)/sȃp] – dah, para iz usta ili njuške • Koȉm ȉde sȁpa kȁk tȅško vlĩčeju vȏs.

ž. [jd. G sārȅ, mn. G sārȉ/sãr] – gornji dio čizme • Do sãr sam cȍpi h glibõko blȁto.

pril. – 1. sada, sad, u ovo vrijeme, u ovaj čas, 2. malo prije; • Sȁt buju popĩvali.

m. [jd. G sȁtlena, mn. G sȁtlenof] – ušitak na odjeći na ramenima • Na bĩloj rȕbači sȁtlen i krȁglen su čni.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȃgam, mn. 3. sȃgaju/sȃgadu, prid. rad. jd. m. sȃga] – usisavati, sisanjem uvlačiti • Lȁglje je sȃgat nek klȍfat.

m. [jd. G sȃgera, mn. G sȃgerof] – usisavač, električna naprava za usisavanje prašine • Sȃger povlĩče sȕ prašȉnu s podȏf i tȅpihof.

ž. [G Sāvȅ] – hidronim, rijeka Sava • Čȅz Drĩe tečẽ vȅlika vodȁ Sāvȁ.

prid. [ž. sãvska] – koji se odnosi na Savu, savski • Sãfski vȃli znãju bȉt hũdi.

s. [G savȉšča] – područje uz Savu • Sȅ posũt po savȉšču rãsteju korȕze.

ž. [jd. G scalȉne, mn. G scalȋn/scalȉni(h)] – mokraća • Betȅžan sam, pak mi je scalȉna kãna.

nesvrš. [prez. jd. 1. ščĩm, mn. 3. ščĩju/ščĩdu, prid. rad. jd. m. scȁ, ž. scãla, sup. scȃt] – ispuštati mokraću, mokriti • Cũcki ščĩju nȃjrȁjši po stũpi.

nesvrš. [prez. jd. 1. scerãvam se, mn. 3. scerãvaju/scerãvadu se, prid. rad. jd. m. scerãva se] – izderavati se na koga; obraćati se komu grubim riječima i povišenim tonom, srdito se otresati • Fȕrt se scerãvaju nã me, a nĩs im nȉš krȋf.

svrš. [prez. jd. 1. scerĩm se, mn. 3. scerĩju/scerĩdu se, prid. rad. jd. m. scȅri se] – izderati se na koga; obratiti se komu grubim riječima i povišenim tonom, srdito se otresti • Gȓdo se scȅri nãjnga, a nĩ dȅčec krȋf.

svrš. [prez. jd. 1. scȉcam, mn. 3. scȉcaju/scȉcadu, prid. rad. jd. m. scȉca, prid. trp. jd. m. scȉcan, ž. scȉcana] – 1. isisati, sisanjem izvući tekućinu iz čega, 2. pren. iscrpsti, lišiti snage, osiromašiti, iscijediti → cȉcat • Scȉcali su mu sȅ pȉneze, sȁt je ostȁ bȏgec.

svrš. [prez. jd. 1. scȉckam, mn. 3. scȉckaju/scȉckadu, prid. rad. jd. m. scȉcka, prid. trp. jd. m. scȉckan, ž. scȉckana] – isjeckati, izrezuckati, sječenjem usitniti na sitne komade → cȉckat • Kȁj si scȉcka tã papĩr, sȁt je sȅ pȗno smetjȃ pȍt stolȕm. Sȁ je hȉža pȗna scȉckanoga papīrȁ kȁj su se decȁ mũtili.

svrš. [prez. jd. 1. scidĩm, mn. 3. scidĩju/scidĩdu, imp. jd. 2. scīdȉ, prid. rad. jd. m. scȉdi] – 1. iscijediti, pritiskom ili uvrtanjem izvući tekućinu iz čega; pustiti da iz čega isteče tekućina, 2. pren. iscrpsti, izvući posljednje iz čega, s naporom izvući ili dati od sebe → cidȉt • Scȉdili smo zȃdu kȃp vīnȁ z vȏže, nĩ ga vȅč. Rubjȇ dȅni scidȉt, a ȕnda ga obišẽvaj.

svrš. [prez. jd. 1. scȋfram, mn. 3. scȋfraju/scȋfradu, prid. rad. jd. m. scȋfra, prid. trp. jd. m. scȋfran, ž. scȋfrana] – pretjerano ukrasiti, nakinđuriti → cifrat • Kȁj si se tȁk scȋfrala, zgledĩš kȁk lȃfra! Dȅ ga poglȇ kȁk je scȋfran.