svrš. [prez. jd. 1. scigãnim, mn. 3. scigãniju/scigãnidu, prid. rad. jd. m. scigānȉ] – zakinuti, prevariti na sitno → cigānčȉt, nacigānȉt • Scigãnili su ȍd jenga vȅlike pȉneze.

nesvrš. [prez. jd. 1. scĩjam, mn. 3. scĩjaju/scĩjadu, prid. rad. jd. m. scĩja, prid. trp. jd. m. scijȅn, ž. scijȅna] – 1. Cijediti, stišćući prstima istiskivati sok, 2. propuštati tekućinu kroza što (cjediljku, krpu) da se zadrži ono što nije potrebno (koštice, talog itd.), 3. klizeći lagano teći po stijenama ili stijenkama, istjecati kapanjem (voda u špilji, znoj s čela sl.) → cīdȉt • Sȉre sam dȉla f cidȋlku scĩjat. Sȉr je scijȅn i sȁt ga bumo dȉli sušȉt.

pril. – u cijelosti • Scilȏga sam ti povȉda kȁk se tȏ zgȍdilo.

svrš. [prez. jd. 1. scȉmam, mn. 3. scȉmaju/scȉmadu, imp. jd. 2. scȉmaj, prid. rad. jd. m. scȉma] – 1. protresti, prodrmati 2. pren. osvijestiti, učiniti da tko dođe k sebi naglom akcijom → cȉmat • Scȉmaj ga, naj se zbudĩ vȅč jempũt!

svrš. [prez. jd. 1. scĩpam, mn. 3. scĩpaju/scĩpadu, prid. rad. jd. m. scīpȁ, prid. trp. jd. m. scĩpan, ž. scĩpana] – iscijepati, nacijepati, cijepajući podijeliti na više željenih dijelova (sjekirom cjepanicu) → cīpȁt • Za pȏ vȕre scĩpam kȕp drĩva. Sȁ su drvȁ scĩpana, mȍremo ĩt kūrȉt. Scĩpana drvȁ mȅčemo f sũšu.

svrš. [prez. jd. 1. scȕfam, mn. 3. scȕfaju/scȕfadu, prid. rad. jd. m. scȕfa, prid. trp. jd. m. scȕfan, ž. scȕfana] – istrošiti (se), poderati se na krajevima, rubovima → cȕfat, rascȕfat • Rukãvi na rȕbači su mi se čȉsto scȕfali. Hlȁčnice su ti scȕfane, hȍdiš kaj nȉkakvi lȁndravac.

svrš. [prez. jd. 1. scȕkam, mn. 3. scȕkaju/scȕkadu, imp. jd. 2. scȕkaj, prid. rad. jd. m. scȕka] – drmanjem izvući, prodrmati → cȕkat • Cȕka je klȃmfu dok u nĩ scȕka do krȁja.

nesvrš. [prez. jd. 1. scukãvam, mn. 3. scukãvaju/scukãvadu, prid. rad. jd. m. scukāvȁ] – drmanjem vući, vući na trzaje → cȕkat • H krĩži me scukãvalo cĩlu nȏč.

svrš. [prez. jd. 1. scȕknem, mn. 3. scȕkneju/scȕknedu, imp. jd. 2. scȕkni, prid. rad. jd. m. scȕkni] – istrgnuti, izvući → scȕkat • Scȕkni je papĩr s tẽke i načrčkȁ je nȉkaj gȍr.

svrš. [prez. jd. 1. scũrim, mn. 3. scũriju/scũridu, prid. rad. jd. m. scūrȉ] – iscuriti, isteći cureći mlazom (o tekućini), – cūrȉt • Ostȁvi je pȉpicu na vȏži ȍtprtu, sȅ je vīnȍ scūrȉlo.

svrš. [prez. jd. 1. scũzim, mn. 3. scũziju/scũzidu, prid. rad. jd. m. scūzȉ] – lagano iscuriti, iscijediti se • Flȁša je napȕknila, pak je vũlje scũzilo vȃn.

svrš. [prez. jd. 1. scvrẽm, mn. 3. scvrẽju/scvrẽdu, prid. rad. jd. m. scvȓ, prid. trp. jd. m. scvt, ž. scvta] – istopiti prženjem (o slanini, masti i sl.) • Scvli smo pȇt kȉ špȅka, bu mastȉ i ocvȃrkof! Špȅk je scvt, ocvȃrki su stȉšeni.

svrš. [prez. jd. 1. scvetẽm, mn. 3. scvetẽju/scvetẽdu, prid. rad. jd. m. scvȁ] – prestati cvasti, završiti cvjetanje, ocvasti • Šĩpak je scvȁ, nĩ vȉše lĩpih cvȋtof.

zamj. – sebe, se • Mȉsli se, pak nĩ bȉ zȉher.

pril. – sve • Kȏmaj sam shȍdi sȅ papīrȅ.

pril. – na svim mjestima, svagdje, posvuda → sȅ šȋr • Sȅ posũt po vrbīnȉ rãsteju vbȅ.

pril. – posvuda, naokolo → sȅ posũt • Sȅ šȋrom je dȉ novȉne.

s. [jd. G sȅdala, mn. G sȅdal(ih)] – 1. sjedalo, stolica učvršćena na podlogu, nekad označena brojem, u dvorani, gledalištu, javnom prometnom sredstvu itd., 2. dio stolice na kojem se sjedi • Na fȏrbȁglenu je mẽhko kožãsto sȅdalo.

br. gl. – sedam (7) • Dȅci povĩdam o Snegȕlici i sȅdam patũlkof.

br. gl. – sedamdeset (70) • Stãra mȁma bu ȍvo lȉto imȁla sedamdesȇt lȋt. Pretȉrala sam kat sam povȉdala da sam se sedamdesȇt pũt peljȁla f čũnu prȉk Sāvȅ.

br. red. [ž. sedamdesẽta] – sedamdeseti (70.) • Za sedamdesẽti gȏt sam dobĩla bukȇt rȏš.

broj gl. – sedamnaest (17) • Ȉmam sedamnȃjst lȋt, jȍš nĩs punolȉtan. Vȅć sedamnȃjst pũt ti povĩm da se zmirĩš.

br. red. [ž. sedamnãjsta] – sedamnaesti (17.) • Sedamnãjsti pȗrek se zvȁli.

br. gl. – sedam stotina (700) • Pripovĩdaju da nȋkoji dvõrci ȉmaju sȅdamsto lȋt.