| sȅdamstõti | br. red. – sedamstoti (700.) • Tã fȁra ima sȅdamstõti gȏt. |
| sȅdamstopũt | pril. – sedam stotina puta • Sȅdamstopũt su čȅs Sȕklu prȅšli na Krãsko. |
| sedȉt | nesvrš. [prez. jd. 1. sedĩm, mn. 3. sedĩju/sedĩdu, prid. rad. jd. m. sedȉu, pril. sad. sedẽč/sedẽčki]– sjediti • Ne mȍrem ni sedȉt ni hodȉt. Dȅnes sam se h cȗgu pelȁ sedẽč, nĩ bȋlo čȕdaj ljũdi. Stãra mȁma je navȋk pȅglala sedẽčki, pak sam se tȁk i jã nafčĩla. |
| sedlȍ | s. [jd. G sedlȁ, mn. G sedlȉh] – sedlo, sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje • Nȉgda su mȗži znȁli jȁhat koȅ bres sedlȁ. |
| sedlãr | m. [jd. G sedlãra, mn. G sedlãrof] – sedlar, onaj koji izrađuje sedla • Dȅnes kȏmaj mȍreš nãjt sedlãra po sẽlim. |
| sedlȁt | nesvrš. [prez. jd. 1. sȅdlam, mn. 3. sȅdlaju/sȅdladu, prid. rad. jd. m. sedlȁ, prid. trp. jd. m. sȅdlan, ž. sȅdlana] – pričvršćivati sedlo na životinju, sedlati • Sȅdlam koȁ, pȍjem jȁhat h lȏzu. Nȉgda nĩsmo jȁhali sȅdlane koȅ. |
| sedmãk | m. [jd. G sedmãka, mn. G sedmãkof] – vlak koji dolazi ili odlazi u 7 sati • Bežĩm na sedmãka zi sadjũm na plȁc. |
| sedmẽri | br. im. – sedam, kojih ima sedam, sedmoro • Sedmẽri nakȋnčeni koȉ su vlĩkli kõla z mlãdencima do cĩrkve |
| sẽdmi | br. red. – sedmi (7.) • Lȉtos pȍjem h sẽdmi rãzred. |
| sȅdmica | ž. [jd. G sȅdmice, mn. G sedmȋc] – 1. sedmica, brojka sedam, 2. predmet ili osoba označena brojkom sedam (npr. igrač, karta, javno prijevozno sredstvo itd.) • Kat se kȃrtamo, mȅni navȋk ostȁneju sãme sedmȉce. |
| sȇdno | pril. – svejedno; unatoč tomu, unatoč svemu, usprkos tomu • Sȇdno sam ȉša dȉlat, mȁkar me bolĩju plẽča. |
| sȅgli | pril. – jednako, isto, svejedno → sejȅno • Sȅgli mi je čȉ dõjdeš il nȅ. |
| sejȅno | pril. – svejedno → sȅgli • Sejȅno mi je kȁt se bȕmo zistȁli. |
| sekȁntan | prid. [ž. sekȁntna] – pakostan u izjavama i riječima; zloban, zajedljiv • Nȉš mu nĩ prȁf, jȃko je sekȁntan. |
| Sẽka | ž. umanj. [jd. G Sẽke] – ženski nadimak • Skȍrum nȉgdo nȅ zna kȁk se unã zaprȁf zovẽ, odnavȋk u sȉ zovẽju Sẽka. |
| sẽknit se | svrš. [prez. jd. 1. sẽknem se, mn. 3. sẽkneju/sẽknedu se, imp. jd. 2. sēknȉ, prid. rad. jd. m. sēknȉ] – glasno ispuhati nos • Kȁt se sẽknem, bȍl mȍrem dȉhat čȅz nȏs. |
| sekundīrȉt | nesvrš. [prez. jd. 1. sekundĩrim, mn. 3. sekundĩriju/sekundĩridu, imp. jd. 2. sekundīrȉ, prid. rad. jd. m. sekundīrȉ] – podupirati, pratiti • Dok je povīdȁ, ũn mu je sekundīrȉ. |
| sekȕntcȃgar | m. [jd. G sekȕntcȃgara, mn. G sekȕntcȃgarof] – kazaljka na satu koja pokazuje sekunde • Na vȕri narihtãvam sekȕntcȃgar. |
| sekȕtič | m. [jd. G sekȕtiča, mn. G sekȕtičof] – zub sjekutić • Ditȅtu je opȁ zȕbek sekȕtič. |
| selãčki | prid. i pril. [ž. selãčka] – 1. koji se odnosi na seljake, koji pripada seljacima, 2. prostački, neprofinjen, seljački • Selãčka kõla nĩsu tȁk lĩpa kak fȇrbȁglin. |
| selãk (seljãk) | m. [jd. G sel(j)ãka, mn. G sel(j)ãkof] – 1. čovjek sa sela, seljak, 2. pogr. neuka osoba • Seljãk nĩma pȕno cȁjta kat mȏra fȇjst dȉlat. |
| selȁn (seljȁn) | m. [jd. G sel(j)ȁna, mn. G sel(j)ȁnof] – stanovnik sela, seljan • F selȕ je sȅ mȁ selȁnof. |
| sȅlišče | s. [jd. G sȅlišča, mn. G sȅliščof] – mjesto za gradnju kuće → fȗnduš, plȁc • Ȉmamo nȃjlȉpše sȅlišče h cĩlomu mȉstu. |
| Sȅlišče (Sȅlišče pri štrȅki) | s. [G Sȅlišča] – toponim • Sȅlišče je na Harmȉci pȍlek štrȅke. |