br. red. – sedamstoti (700.) • Tã fȁra ima sȅdamstõti gȏt.

pril. – sedam stotina puta • Sȅdamstopũt su čȅs Sȕklu prȅšli na Krãsko.

nesvrš. [prez. jd. 1. sedĩm, mn. 3. sedĩju/sedĩdu, prid. rad. jd. m. sedȉu, pril. sad. sedẽč/sedẽčki]– sjediti • Ne mȍrem ni sedȉt ni hodȉt. Dȅnes sam se h cȗgu pelȁ sedẽč, nĩ bȋlo čȕdaj ljũdi. Stãra mȁma je navȋk pȅglala sedẽčki, pak sam se tȁk i jã nafčĩla.

s. [jd. G sedlȁ, mn. G sedlȉh] – sedlo, sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje • Nȉgda su mȗži znȁli jȁhat koȅ bres sedlȁ.

m. [jd. G sedlãra, mn. G sedlãrof] – sedlar, onaj koji izrađuje sedla • Dȅnes kȏmaj mȍreš nãjt sedlãra po sẽlim.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȅdlam, mn. 3. sȅdlaju/sȅdladu, prid. rad. jd. m. sedlȁ, prid. trp. jd. m. sȅdlan, ž. sȅdlana] – pričvršćivati sedlo na životinju, sedlati • Sȅdlam koȁ, pȍjem jȁhat h lȏzu. Nȉgda nĩsmo jȁhali sȅdlane koȅ.

m. [jd. G sedmãka, mn. G sedmãkof] – vlak koji dolazi ili odlazi u 7 sati • Bežĩm na sedmãka zi sadjũm na plȁc.

br. im. – sedam, kojih ima sedam, sedmoro • Sedmẽri nakȋnčeni koȉ su vlĩkli kõla z mlãdencima do cĩrkve

br. red. – sedmi (7.) • Lȉtos pȍjem h sẽdmi rãzred.

ž. [jd. G sȅdmice, mn. G sedmȋc] – 1. sedmica, brojka sedam, 2. predmet ili osoba označena brojkom sedam (npr. igrač, karta, javno prijevozno sredstvo itd.) • Kat se kȃrtamo, mȅni navȋk ostȁneju sãme sedmȉce.

pril. – svejedno; unatoč tomu, unatoč svemu, usprkos tomu • Sȇdno sam ȉša dȉlat, mȁkar me bolĩju plẽča.

pril. – jednako, isto, svejedno → sejȅno • Sȅgli mi je čȉ dõjdeš il nȅ.

pril. – svejedno → sȅgli • Sejȅno mi je kȁt se bȕmo zistȁli.

prid. [ž. sekȁntna] – pakostan u izjavama i riječima; zloban, zajedljiv • Nȉš mu nĩ prȁf, jȃko je sekȁntan.

ž. umanj. [jd. G Sẽke] – ženski nadimak • Skȍrum nȉgdo nȅ zna kȁk se unã zaprȁf zovẽ, odnavȋk u sȉ zovẽju Sẽka.

svrš. [prez. jd. 1. sẽknem se, mn. 3. sẽkneju/sẽknedu se, imp. jd. 2. sēknȉ, prid. rad. jd. m. sēknȉ] – glasno ispuhati nos • Kȁt se sẽknem, bȍl mȍrem dȉhat čȅz nȏs.

nesvrš. [prez. jd. 1. sekundĩrim, mn. 3. sekundĩriju/sekundĩridu, imp. jd. 2. sekundīrȉ, prid. rad. jd. m. sekundīrȉ] – podupirati, pratiti • Dok je povīdȁ, ũn mu je sekundīrȉ.

m. [jd. G sekȕntcȃgara, mn. G sekȕntcȃgarof] – kazaljka na satu koja pokazuje sekunde • Na vȕri narihtãvam sekȕntcȃgar.

m. [jd. G sekȕtiča, mn. G sekȕtičof] – zub sjekutić • Ditȅtu je opȁ zȕbek sekȕtič.

prid. i pril. [ž. selãčka] – 1. koji se odnosi na seljake, koji pripada seljacima, 2. prostački, neprofinjen, seljački • Selãčka kõla nĩsu tȁk lĩpa kak fȇrbȁglin.

m. [jd. G sel(j)ãka, mn. G sel(j)ãkof] – 1. čovjek sa sela, seljak, 2. pogr. neuka osoba • Seljãk nĩma pȕno cȁjta kat mȏra fȇjst dȉlat.

m. [jd. G sel(j)ȁna, mn. G sel(j)ȁnof] – stanovnik sela, seljan • F selȕ je sȅ mȁ selȁnof.

s. [jd. G sȅlišča, mn. G sȅliščof] – mjesto za gradnju kuće → fȗnduš, plȁc • Ȉmamo nȃjlȉpše sȅlišče h cĩlomu mȉstu.

s. [G Sȅlišča] – toponim • Sȅlišče je na Harmȉci pȍlek štrȅke.