čest. – za poticanje, odbijanje, obično u svezi mȁ nãjte • Mȁ nãjte se tȁk gȓdo sprenavīdȁt.

ž. – inačice ženskoga imena Marija • Mārȅ je dȉlala v Grȋču h birtȉji pȕno lȋt pȁk smo u zvȃli Grȋčka Mārȅ.

m. umil. [jd. G mȁcana, mn. G mȁcanof] – 1. mačak, 2. a. razg. čvrst, snažan muškarac, onaj koji je u nečemu dobar, b. koji se u nešto odlično razumije, autoritet • Ũn je prãvi mȁcan!

s. umanj. [jd. G mācȅta, mn. G mācȅtof] – mačić, mačkica, mače → māčȁk • Mācȅ je mrãfkalo cĩlu nȏč.

m. umanj. [jd. G mȃceka, mn. G mȃcekof] – mačić, mačkica, mače → māčȁk, mȁčka • Mȁčka je polẽgla pȇt šãrih mȃcekof.

svrš. [prez. jd. 1. mãckam, mn. 3. mãckaju/mãckadu, prid. rad. jd. m. māckȁ] – mazati ili trljati sredstvom za mazanje, kremom, mackati • Fȕrt se mãcka s tȋm mãstim.

nesvrš. [prez. jd. 1. macȕram, mn. 3. macȕraju/macȕradu, imp. jd. 2. macȕraj, prid. rad. macurȁ] – valjati se u blatu • Pȃjcek se je macurȁ h blȁtu i sȁf je čni. Decȁ su se macurȁli h tõplomu blȁtu.

m. [jd. G māčkȁ, mn. G māčkȍf] – mužjak mačke • Jȅn čni māčȁk se k nȁm dotȅpo.

prid. [ž. mačȉa/mačkȉa] – poput mačke, mačji • Tȃ posȁ je mačȉi kȁšalj, kȁk se lȁhko dȉla. Ȍvo je mačȉa zdȉlica s tẽre jĩ.

ž. [jd. G mȁčke, mn. G mȁčki(h)] – 1. zool. domaća životinja, sisavac s pandžama, lovi miševe, mačka, 2. dugačak željezni klin ispod stražnjeg dijela kola, služi kao kočnica • Denȉ mȃm mȁčku da nȅ bu vȏs pocȕkni nazȃj.

m. [G Mãčkofca] – toponim • H Mãčkovac hȍdimo brȃt vrgãe.

ž. [jd. G mȁčuhe, mn. G mȁčuh] – očeva žena njegovoj djeci iz prethodnoga braka, pomajka, maćeha • Mȁma im je hmla i f hȉžu je čȁča dopeljȁ mȁčuhu.

ž. [jd. G mȁčuhice, mn. G mȁčuhic(ih)] – vrsta cvijeća, maćuhica • Mȁčuhice sam posadȉla na grõbje.

prid. [ž. mačuhĩnska] i pril. – 1. koji je svojstven maćehi i maćehama, kao maćeha, na način maćehe, 2. grub odnos, maćehinski • Sȁ je vrãža, prama sȉm se mačuhĩnski rẽdi.

m. [jd. G madrȁca, mn. G madrȁcof] – elastičan opružni uložak za krevet, madrac • Na mẽfkomu madrȁcu se dobrȍ spĩ.

m. [jd. G madrȏna, mn. G madrȏnof] – vrsta trbušne bolesti, grč želudca • Ũn je dȍbi madrȏn, pȁ su ga pelȁli h špitȃl.

m. [jd. G Mađārȁ, mn. G Mađãrof] – pripadnik mađarskoga naroda, Mađar • Nȅgda su Mađārȉ zahãjali v nȁše krajȅ.

ž. [jd. G mađarĩce, mn. G mađarĩc] – kolač od više listova tijesta premazanih čokoladnom kremom • Rȍzikina mađarĩca ȉma ȍsam kõr.

ž. [jd. G Mađarĩce, mn. G Mađarĩc] – Mađarica → Mađãr • Mojȁ vȗjna je Mađarĩca.

m. [jd. G mađarȏna, mn. G mađarȏnof] – 1. sljedbenik Hrvatsko-ugarske stranke tijekom 19. stoljeća, 2. vodozemac sličan gušteru crno-žute boje, daždevnjak • Mađarȏni su vlĩkli za Mađārȅ, ftȉli su da bȕmo skȕpa ž ȉmi.

prid. [ž. mađãrska] – koji se odnosi na Mađarsku i Mađare • Pri nȁm vȅč nȉgdo ne povĩda po mađãrski.

prid. [ž. magarẽča] – koji je od magarca, koji se odnosi na magarad, kao u magarca → osȁ, 2. magarẽča klūpȁ – izdvojena klupa u razredu gdje se sjedi po kazni • Nĩs ftȉ lȋpo pīsȁt i vučȉtelj me je dȉ sidȉt h magarẽču klūpȕ.

m. [jd. G magazīnȁ, mn. G magazĩnof] – skladište, magazin • H magazĩnu su sȉkakve škȁtulje i vrȉče z rȍbum.

m. [jd. G magazinārȁ, mn. G magazinãrof] – skladištar → magazĩn • Jȃmbra kȁk magazinãr trȋba fȍrt nȉkaj tẽškoga zdīgȁt.