– varijante ženskoga imena Magdalena • Sūsȅda Mȁgdica je pȅkla tãnke kolãče.

prid. [ž. magdalȇnska] – koji se odnosi na Mariju Magdalenu, mjesto u općini Pušča, magdalenski → Marȋja Magdalȇna • Mihȏk pečẽ dobrȕ rȁkju od rãnih magdalȇnskih slȋf.

m. [jd. G Magdalȇnščana, mn. G Magdalȇnščanof] – čovjek iz mjesta Marija Magdalena • Sȁki Magdalȇnščan je kurãžni vatrogãsac.

ž. [jd. G Magdalȇščanke, mn. G Magdalȇščanki(h)] – žena iz mjesta Marija Magdalena • Nȃjbȍlše lȕčice kȗpim pri jednõj Magdalȇščanki.

ž. [jd. G maglẽ, mn. G maglĩ] – 1. meteor. magla, 2. pren. pogr. pojmovi, shvaćanja, sudovi koji su nejasni, neodređene predodžbe s kojima tko nastupa • Sȁmo čez maglȕ se zmȉslim kȁj si mi povīdȁla.

prid. [ž. maglȅna] – 1. koji je od magle, 2. koji je mutan, zamagljen → maglȁ • Dȅnes je maglȅno jȕtro.

ž. [jd. G maglīnȅ, mn. G maglȋn/maglīnȉ] – 1. rijetka magla, izmaglica, 2. pren. unutarnje stanje lakše slabosti, lagana vrtoglavica, omaglica → maglȁ • Pret očȁm mi je maglīnȁ, dohãja mi slȁbo.

ž. [jd. G magnȇta, mn. G magnȇtof] – 1. tijelo koje oko sebe stvara magnetsko polje, ima sjeverni i južni pol, magnet, 2. pren. onaj koji privlači pozornost • Zȃjnga se pȕce lĩpiju kȁj na magnȇt.

m. [jd. G mȃha, mn. G mȃhof] – 1. zamah, kretnja, 2. tren • H pȑvi mȃh nĩs vȉdla kadȏ hȍdi po štrȅki.

m. [jd. G mahnȁ, mn. G mahnȏf] – skupina malenih biljaka, nalaze se pretežno na vlažnim staništima, na kamenju i drveću; mahovina • Mahȁn mȅčem pot krȉzbȃn, a nȃga ȍfčice.

nesvrš. [prez. jd. 1. mãšem/mãham, mn. 3. mãšeju/mãšedu/mãhaju/mãhadu, imp. jd. 2. māšȉ, prid. rad. jd. m. māhȁ] – 1. izvoditi rukom lagane i ravnomjerne pokrete (u znak pozdrava i sl.), izvoditi snažne pokrete rukom, ob. čime u ruci, mahati, 2. praviti se važan pokazujući kakve zasluge, priznanja i sl. • Kȁt dõjdem domȏm cūckȉ mãšeju z rẽpi, veselĩju mi se.

m. [jd. G mȃhera, mn. G mȃherof] – 1. majstor u čemu, odličan poznavalac čega, stručnjak, onaj koji je okretan, spretan u radu, 2. snalažljiva osoba, 3. onaj koji je spreman što postići malverzacijama, poslovnom okretnošću i nalaženjem slabih mjesta u zakonu i propisima • Mȃher je za sȁki posȁ, sȅ znã dȉlat.

svrš. [prez. jd. 1. mãhnem, mn. 3. mãhneju/mãhnedu, imp. jd. 2. māhnȉ, prid. rad. jd. m. māhnȉ] – 1. izvesti rukom lagan i ravnomjeran pokret (u znak pozdrava i sl.); mahnuti, 2. pren. brzo napraviti • Tȏ je māhnȉ najempũt.

pril. – u taj čas, smjesta, ovoga trenutka, istoga trenutka, odmah • Sȉ su se najempũt mȃhoma zi stocȏf zdȉgnili.

prid. [ž. mãjava] – koji se ne drži čvrsto za podnožje na kojem je postavljen, klimav → mājȁt (se) • Zȗp mi je mājȁf, tȁki bu opȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. mãjam (se), mn. 3. mãjaju/mãjadu (se), prid. rad. jd. m. mãja (se)] – ne držati se čvrsto u podnožju ili u mjestu u kojemu je što učvršćeno, klimati (se) • Zȗp mi se pȍče mājȁt, trȋba ga spũknit.

prid. [ž. mȁjčikina] – vrlo malen → mãli • Jȅn mȁjčikin dȅčec se na igralȉšču mũti z lȍptum. Mȁjčikini vȃleki na Sȕkli kȁj bȉseri se lisĩčeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. majgȕjem, mn. 3. majgȕjeju/majgȕjedu, prid. rad. jd. m. majgovȁ] – izbjegavati dužnosti i obveze, zabušavati → hmajgovȁt • Dȅ se popȁšči z poslȕm, nȃj majgovȁt.

ž. [jd. G mȁjice, mn. G mȁjic] – majica, potkošulja • Spȇglala sam kȕp ditĩih bĩlih mȁjic.

ž. [jd. G mȃjke, mn. G mȃjk/mȃjki(h)] – žena koja je rodila jedno ili više djece, majka • Nȁša stãra mȃjka je othrānȉla čȕdaj decẽ.

ž. [jd. G Mȃjke Bõže] – Bogorodica, Majka Božja • Mȃjka Bõža, prȍsi za nȁs!

prid. [ž. mȁkava] – koji je nedostatan, manjkav • Tȇ rȅgule su mȁkave, ne mȍreš po ȉh nȉš dȉlat.

ž. umanj. [jd. G mȃjke, mn. G mȃjk/mȃjki(h)] – majka od milja • Mȃjkica Bõža, pomorȉ nam!

prid. [ž. mȃjkina] – majčin → mȃjka • Tȏ je mȃjkin grȕnt, tẽroga sam dȍbi.