m. [jd. G mȁlca, mn. G mȁlcof] – vrsta bombona • Ne pozãbim kȁk sam prvĩč bũza mȁlc cȕkor.

pril. – vrlo malo, malko, malčice → mãko • Dȅ mi mãlčice cȕkora.

s. [G Mȁlecovoga] – toponim • Grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ famȉlije Mȁlec.

prid. [ž. mãla, s. mãlo, komp. m. mȁši, ž. mȁša, superl. m. nȃjmȁši] – 1. malen, mali, 2. sitan, nizak, 3. u im. službi mala djevojčica, mali dječak • Jȅn mãli tȉč opȁ je z gnīzdȁ. Mãli tȉč, vȅliki krȉč. Mãla i vȅlika decȁ su na igralȉšču. Zatelẽba se v nȉkakvu mãlu tȁm prik Sȕkle.

pril. [komp. mȁ/mȁe, superl. nȃjmȁ/nȃjma] – 1. malo → mãko, 2. mȁ (mȁe) – (u matematici) radnja oduzimanja, minus • Dȅ mi posūdȉ čȉst mȁlo cȕkora. Stãra mȁma sȅ mȁ mȍre dȉlat. Sȅ mȁj po mȁj mȍrem dȉlat. Dȅnes snȋk mȁj opȁda nek ščȅra, tȁki bu nȇha buLȉtos smo f kuružȁk sprȁvili nȃjmȁ kurũze.

pril. – pren. s vremena na vrijeme, malo-malo • Mȁlo-mȁlo, pak dõjdeju posujȇvat pȉneze.

pril. – rijetko kad, u rijetkim zgodama, u rijetkim prilikama, tek katkad, ponekad, tu i tamo, povremeno, od vremena do vremena, s vremena na vrijeme, rijetko, malokad • Mȁlokadȁ si mȍrem privūščȉt kȁm ĩt.

pril. – rijetko gdje, malo gdje • Mȁlokadȉ se mȍre vȉdit tȁk lĩpo selȍ.

zamj. – ponetko, malo tko • Mȁlokadȏ si je h selȕ mȍgo kūpȉt picȉklena.

ž. [jd. G malolȉtnice, mn. G malolȉtnic] – ona koja je maloljetna, maloljetnica • Nȁša je čȇr jȍš malolȉtnica.

m. [jd. G malolȉtnika, mn. G malolȉtnikof] – onaj koji je maloljetan, maloljetnik • Nȁš je dȅčec jȍš malolȉtnik.

ž. [jd. G malolȉtnosti] – osobina onoga koji je maloljetan, maloljetnost • Tãki ti bu malolȉtnost prȅšla.

pril. – maloprije • Mȁloprȋ je tũdar spreletȉlo čȕdaj čnih vrȃn.

prid. [ž. mȁlovȕmna] – koji je umno nerazvijen, ograničen, slabouman, malouman • Ȉma fȁlingu kȁt je mȁlovȕman.

ž. [jd. G malovȕmnosti] – osobina onoga koji je malouman ili svojstvo onoga što je maloumno, maloumnost • Malovȕmnost je tẽški betȅk.

pril. – 1. a. smjesta, istoga trenutka, b. netom, vrlo brzo, 2. neposredno uz nešto, neposredno uz što; odmah • Čĩm se je zlẽglo, mācȅ je mȃm cȉcalo mȁčku.

ž. [jd. G mȁme, mn. G mȃm/mȁmih] – majka, mama → mȃjka • Mȍja mȁma po cĩle dȃne okãpa.

nesvrš. [prez. jd. 1. mãmim, mn. 3. mãmiju/mãmidu, prid. rad. jd. m. māmȉ] – 1. privlačiti čime, činiti da tko dođe, da izađe, da se približi s namjerom da se provede neki cilj, 2. privlačiti na prijevaru upotrebljavajući mamac da bi bile uhvaćene (o životinjama); mamiti, 3. nastojati dobiti nalaženjem razloga i sl., nagovarati, privlačiti • Mãmiju ih zrȉle sũsedove slȉve.

m. [jd. G mȁmlaza, mn. G mȁmlazof] – onaj koji je glup, blesav, onaj koji je nespretan, neupotrebljiv, trapavac, neotesanac, bezobraznik • Tã mȁmlas se sȉm ljudȇm h selȕ zamȉriam

nesvrš. [prez. jd. 1. mamljẽvam, mn. 3. mamljẽvaju/mamljẽvadu, prid. rad. jd. m. mamljēvȁ] – mamiti, vabiti → māmȉt • Fȍrt me mamljẽvaju dȁ im prepovĩm nȉkaj o ȅm.

ž. [jd. G mandȃlice, mn. G mandȃlic(ih)] – 1. stablo i voćka iz porodice ruža, daje okrugle plodove žute boje s velikom glatkom košticom; marelica, 2. plod marelice • Dȉ tẽra hȉža f Šenkȏfcu je imȁla mandȃlic.

ž. [jd. G mȁndule, mn. G mȁndul(ih)] – 1. bot. sredozemna drvenasta vrsta iz porodice ruža, badem, 2. plod te biljke s ukusnom jezgrom 3. (ob. mn.) žlijezde u luku nepca, parni organi; mandule, tonzile, krajnici • Dītȅ nȉš ne mȍre jȉst, bolĩju ga mȁndule.

ž. [jd. G mandũre, mn. G mandũri] – radna odjeća • Kȁt ȉdem nȉkaj dȉlat h radiõnu, oblĩčem si mandũru.

ž. [jd. G manđȅte, mn. G manđȇt(ih)] – 1. podvrnut donji dio rukava košulje ili bluze, 2. podvrnut donji dio nogavice; manžeta • Manđȅte su se na rȕbači hȃmetum zdle.