m. [jd. G manȅvra, mn. G manȅvrof] – 1. vojn. a. pokret vojne postrojbe na ratnome zadatku, b. (ob. mn) vježbe velikih vojnih postrojba, 2. kretanje lokomotiva i vagona radi sastavljanja kompozicije vlaka i sl. • Dȉda fȕrt povĩda kȁk su pri nȃs bȋli manȅvri.

nesvrš. [prez. jd. 1. manevrȋram, mn. 3. manevrȋraju/manevrȋradu, imp. jd. 2. manevrȋraj, prid. rad. jd. m. manevrȋra] – 1. izvoditi manevar, manevrirati, 2. pren. lukavo se ophoditi s kim • Ž ĩm tȁk lȁhko manevrȋraju kȁk hȍčeju, kȁt im se dã.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȁntam (se), mn. 3. mȁntaju/mȁntadu (se), prid. rad. jd. m. mantȁ (se)] – 1. njihati (se), 2. mahati, 3. vrtjeti se (u glavi) • Mȁnta mi se h glāvȉ, mȏram si sȅst.

m. [jd. G mantīlȁ, mn. G mantīlȍf] – laganiji dug kaput za proljeće i jesen kao zaštita od vjetra i kiše, ogrtač • Oblĩko sam si nõvi mantĩl i sȉ me gledĩju.

ž. [jd. G margarẽtke, mn. G margarẽtki(h)] – cvijet margarete, ivančica • Za Sȅsvete precvatẽju margarẽtke, nesẽmo ih na grõbje.

ž. [G Margitĩčke] – toponim • Margitĩčka su tȑsja h Šenkȏfcu prik pũta Stȁnčičevoga.

ž. [jd. G mȁrice, mn. G mȁric] – policijski automobil ili kombi za prijevoz uhićenika i zatvorenika • Dȉli su ga h mȁricu i pȅljaju ga v rȅšt.

ž. [G Marȋje Magdalȇne] – toponim • H Marȋju Magdalȇnu smo nȉgda hodȉli na proščẽe.

ž. [jd. G marȋnarice, mn. G marȋnaric] – haljina slična mornarskoj odjeći • Oblȉčena sam h bĩlu marȋnaricu, sȉ velĩju glȉh kak mornãr!

nesvrš. [prez. jd. 1. marȉšem, mn. 3. marȉšeju/marȉšedu, prid. rad. jd. m. marȉsa] – pren. tući (se), mlatiti (se) • Marȉšeju se zi šȁkam i z nogȁm.

nesvrš. [prez. jd. 1. mãrim, mn. 3. mãriju/mãridu, prid. rad. jd. m. mārȉ] – osjećati brigu, naklonost, mariti • Ũn je betȅžan, zȃjnga nȉš ne mãriju, nẽčeju mu pomȍč.

prid. ž. [marjãnska] – koji pripada Blaženoj Djevici Mariji, marijanski • Kȁt je marjãnsko lȉto, hȍdimo po cĩrkvam Marȋjinog ukazãa, di se mȍliju za mȋr h svĩtu.

s. [jd. G Mȃrkovoga] – blagdan svetog Marka • Na Mȃrkovo se vȕgorki sadĩju.

nesvrš. [prez. jd. 1. marodȋram, mn. 3. marodȋraju/marodȋradu, prid. rad. jd. m. marodȋra] – ponašati se kao bolesnik, bolovati • Nȉkaj marodȋraju, zglẽda da su betȅžni.

m. [G Mȁrofa] – toponim, Savski Marof • Vȅč pũt na dȃn pȅlam dȅcu h Mȁrof na cȗk.

prid. neskl. – bolestan • Marȏt je, mȏra ležȁt i pȉt vrãštvo.

uzvik – odlazi!, van!, marš! • Mȁrš z mojẽ hȉže vȃn!

s. [jd. G māršȅta] – marva → mȃrva • Za štȋbru smo dȃli zȁde māršȅ zi štȁle.

nesvrš. [prez. jd. 1. ma(r)šȋram, mn. 3. ma(r)šȋraju/ma(r)šȋradu, prid. rad. jd. m. ma(r)šȋra] – kretati se u maršu, stupati, marširati • Soldȃti maršȋraju kak jȅn.

m. [jd. G mȁršlena, mn. G mȁršlenof] – vrpca, mašna → mȁšlin • Pȕcica ȉma lĩpe črlẽne mȁršlene.

ž. [jd. G maršȕte, mn. G maršȗt/maršȕti(h)] – planirani i programirani smjer kretanja nekoga pojedinca ili skupine, pravac, put kretanja • S fabrȉke domȏm i tȁk nazȃj, tȏ je mojȁ maršȕta.

s. [jd. G Martȋa] – blagdan svetog Martina, Martinje • Nȃjprȉ za Martȋe hȍdimo gratulȋrat Mȁrtinim, a ȕnda je f klẽti krščẽe vĩna.

m. [jd. G Mȁrtina, mn. G Mȁrtinof] – muško ime • Mȁrtin h Zãgreb, Mȁrtin zi Zãgreba.

prid. [ž. martȋska] – blagdan sv. Martina, Martinje → Martȋe • Sȁko lȉto za Martȋe jĩmu martȋsku šȏpanu gȕsku.