majstrovȁt

nesvrš. [prez. jd. 1. majstrȕjem, mn. 3. majstrȕjeju/majstrȕjedu, prid. rad. jd. m. majstrovȁ] – obavljati razne poslove • Majstrovȁ sam h Šenkȏfcu.

mãjuš

m. [jd. G mãjuša, mn. G mãjušof] – okićeno borovo stablo za praznik 1. svibnja • H srĩdi selȁ se za sȁki pȑvi mãj kȋnči visõka smrȅkva s pȃnkleni i zi zȁstavum, tȏ je mãjuš.

māȁk

m. [jd. G mākȁ, mn. G mākȍf] – svaka negativna količinska razlika između stvarnoga stanja i onoga koji je u dokumentima, deficit, manjak • Lȉtos bu māȁk šenȉce i jačmȅna, sũša ga je fȗndala.

maīnȁ

ž. [jd. G maīnȅ, mn. G maĩn] – manji dio iz brojive cjeline ili broja, manjina • Sȁmo maīnȁ seljȁnof mȍre si privūščȉt ĩt na mõrje.

makȁt

svrš. [prez. jd. 1. mȁkam, mn. 3. mȁkaju/mȁkadu, prid. rad. jd. m. makȁ] – 1. nedostajati, ne biti na mjestu, ne biti ondje gdje se očekuje, 2. ponestajati, činiti manji dio od onoga što se očekuje, biti prisutan u manjemu broju, nedostajati, manjkati • Mȁkaju mi pȉnezi, a rȁd bi si kūpȉ picȉklina.

mȁkavost

ž. [jd. G mȁkavosti, mn. G mȁkavostih] – svojstvo onoga što je manjkavo, nedostatak → fȁlingaNe vȉdi dobrȍ, čȍraf je, tõ mu je mȁkavost.

mȁk

m. [jd. G makȁ, mn. G makȏf] – biljka dvosupnica, mak • Divjȋh makȏf se nãjde met šenȉcum i jačmȅnum.

mȁkac

uzv. – makni se! • Ni mȁkac od tanīrȁ dȍk tõ ne pojĩš!

makȁki

uzv. – ma kakvi • Makȁki, nȉš nȅ bu od svȃrbe, spȗntali su se.

mȁkar

pril. – bar, barem, makar • Dȅ mi mȁkar kãpec vũlja za šalȃtu.

mȁkar

vezn. – u dopusnim izrazima, u dopusnim zavisnim rečenicama, u sastavu zamj. i pril. • Mȁkar bȋlo kadȏ, sȁmo naj dõjde.

makasĩnka

ž. [jd. G makasĩnke, mn. G makasĩnki(h)] – niska cipela ravnih potplata bez vezica, mokasinka • Za štrapȁc si obȕjem lãhke makasĩnke.

mākȁt

nesvrš. [prez. jd. 1. mãčem, mn. 3. mãčeju/mãčedu, prid. rad. jd. m. mãka] – močiti, namakati, umakati → hmākȁtMãčem si tdu kȍricu krȕha h mlīkȍ.

makīvȁt se

nesvrš. [prez. jd. 1. makĩvam se, mn. 3. makĩvaju/makĩvadu se, prid. rad. jd. m. makīvȁ se] – odmicati se od čega ili koga → hmakīvȁtNȉkaj sam im se zamȉrila i sȁt se ȍd mene makĩvaju.

maknȉt se

svrš. [prez. jd. 1. mȁknem (se), mn. 3. mȁkneju/mȁknedu (se), imp. jd. 2. maknȉ (se), prid. rad. jd. m. maknȉ (se), prid. trp. jd. m. mȁken, ž. mȁkena] – maknuti se, odmaknuti se • Kȁt se sūsȅdi svȁdiju, nȃjrȁjše se mȁknem. Brȉtva je dĩta na lȃštricu, mȁkena od decẽ, kȁj bi se porȉzali.

mȁkof

prid. [ž. mȁkova] – koji se odnosi na mak, makov • Mȁši je od mȁkovoga zȓna.

mȁkovica

ž. [jd. G mȁkovice, mn. G mȁkovic] – pecivo u obliku okrugle pletenice posuto makom, makovnjača • Tȋsto posȉpljem z mȁkum i tȁk dȉlam mȁkovice.

makovȁča

ž. [jd. G makovȁče, mn. G makovȃč] – kolač od dizana tijesta punjena mljevenim makom, savijača s makom, makovnjača • Stãra mȁma je obečȁla da bu za Božȉč spȅkla štrȕcu makovȁče.

Mȁksimovo

s. [G Mȁksimovoga] – toponim • Grȕnt h Ladūčȕ nazvãn po čovȉku tẽri se zvȁ Mȁksim.

Mãla ledĩnka

ž. [G Mãle ledĩnka] – toponim • Mȉsto h Kljūčȕ z dȇsne strãni Mokrȉčke, nȉgda su tȁm bȋle mãle ledȉne, a dȅnes su hȉže.

Mãla šȉkara

ž. [G Mãle šȉkare] – toponim • Mãla šȉkara je h Kljūčȕ.

mȃlar

m. [jd. G mȃlara, mn. G mȃlarof] – onaj koji boji i održava žbuku zidova, soboslikar, ličilac • Mȃlar s pȅnzlinum i kȅfum bĩli lȍpu.

malarȁj

m. [jd. G malarȁja, mn. G malarȁjof] – obrt i djelatnost soboslikara, soboslikarstvo, ličilački radovi • Jȅngof je malarȁj rezglãšen kȁk nȃjbȍlši.

mȃlat

nesvrš. [prez. jd. 1. mȃlam, mn. 3. mȃlaju/mȃladu, imp. jd. 2. mȃlaj, prid. rad. jd. m. mȃla, prid. trp. jd. m. mȃlan, ž. mȃlana] – krečiti, bojiti → mȃlar, namȃlatKomȏru mȃlaju z bĩlum fȃrbum.