zamj. [ž. ȉhova] – (3. l. mn.) izriče pripadanje paru ili skupu onih o kojima se govori, njihov • Jȉhof sȋn se zvȕči za živinārȁ.

prij. – 1. na, označava mjesto na koje se što stavlja ili kamo što dospijeva, 2. označava mjesto na kojem se što nalazi • Dȅni pẽsju cȁpu na stȏ, unã nẽče, nek pot stȏ!

uzv. – evo, eto, izvoli, uzmi; na • Nȁ, jȋ!

– sijeno koje je kasno košeno pa se trava posušila prije košnje • Ȍvo lȉto nĩ bȋlo dȍst gȍdine pȁk je sȇno bȋlo vȅč na rãšču sȗho.

nesvrš. [prez. jd. 1. nabãdam, mn. 3. nabãdaju/nabãdadu, prid. rad. jd. m. nabādȁ] – 1. nabijati na što šiljato, uhvatiti ili zadržati šiljatim predmetom, nabadati, 2. pren. razg. hodati tako da se u hodu oslanja snažnije na jednu nogu, 3. pren. razg. nesigurno tražiti, nasumce ispitivati • Ne mȍrem hodȉt, pȁk polȁfko zi ščãpum nabãdam.

svrš. [prez. jd. 1. nabãjam se, mn. 3. nabãjaju se/nabãjadu se, prid. rad. jd. m. nabājȁ se] – nadisati se vruće ljekovite pare, inhalirati → bājȁt se • Ščȅra sam se fȇjst nābajȁ, dȅnes se čũtim pȕno bȍle.

svrš. [prez. jd. 1. nabečĩm se, mn. 3. nabečĩju/nabečĩdu se, prid. rad. jd. m. nabēčȁ se] – 1. izvikati se, 2. naplakati se → bēčȁt • Si se dȍst nabẽča? Bečĩš cĩli dȃn.

svrš. [prez. jd. 1. nabežĩm se, mn. 3. nabežĩju/nabežĩdu se, prid. rad. jd. m. nȁbeža] – trčati dovoljno ili više nego što je bilo potrebno, natrčati se • Kȕliko se decȁ za lȍptum nabežĩju!

s. [jd. G nabĩjaa] – nabijanje → nabĩjat • Tũčeju po želȉzu i čȕt je nabĩjae.

nesvrš. [prez. jd. 1. nabĩjam, mn. 3. nabĩjaju/nabĩjadu, prid. rad. jd. m. nabījȁ] – 1. nabijati, 2. puniti čime, uguravati, činiti tvrdim, sabijati • Nabĩjam cĩli dȃn, a nĩs nȉš naprȁvi.

nesvrš. [prez. jd. 1. nabȉksam, mn. 3. nabȉksaju/nabȉksadu, prid. rad. jd. m. nabȉksa, prid. trp. jd. m. nabȉksan, ž. nabȉksana] – 1. nalaštiti, ulaštiti 2. istući, izgrditi → bȉksat, zbȉksat • Lȋpo sam ga nabȉksa, kaj je razbȉ flȁšu. Šȏleni su mi lȋpo nabȉksani, fȇjs se svitĩju.

svrš. [prez. jd. 1. nabĩlim, mn. 3. nabĩliju/nabĩlidu, imp. jd. 2. nabĩli, prid. rad. jd. m. nabīlȉ, prid. trp. jd. m. nabĩlen, ž. nabĩlena] – naguliti → bīlȉt • Ȍdi nabīlȉt jȁbuk za kolãčec. Pȕn vȁnglin je nabĩlenih jȁbuk i hrȕšak.

nesvrš. [prez. jd. 1. nabȉram, mn. 3. nabȉraju/nabȉradu, prid. rad. jd. m. nabȉra] – stvarati nabore na čemu, presavijati → nabrȁt • Nabȉrala sam fȃlde na kȋkli cĩlo jȕtro.

svrš. [prez. jd. 1. nabȉjem, mn. 3. nabȉjeju/nabȉjedu, imp. jd. 2. nabȉ, prid. rad. jd. m. nabȉ, prid. trp. jd. m. nȁbit, ž. nabītȁ] – 1. nabiti, 2. ugurati, učiniti tvrdim, sabiti → nabījȁt • Kȏmaj sam nabȉ tũ cȋf h zȅmlu! Poglȅ ga kȁk je nȁbit, mȍgo bi vȏs sȇna sȃm povlĩč!

svrš. [prez. jd. 1. nabõdem (se), mn. 3. nabõdeju/nabõdedu (se), prid. rad. jd. m. nabȍ (se)] – nabosti (se) • Nabȍ se na špȉcu.

nesvrš. [prez. jd. 1. nabrãjam, mn. 3. nabrãjaju/nabrãjadu, prid. rad. jd. m. nabrãja] – 1. utvrđivati točan broj čega brojenjem, brojiti, 2. redom navoditi, redati u izlaganju • Ũn sȁmo nabrãja kȕlko živĩne ȉma na dvorȉšču, sȁmo se fãli.

svrš. [prez. jd. 1. naberẽm se, mn. 3. naberẽju/naberẽdu se, imp. jd. 2. nabērȉ, prid. rad. jd. m. nȁbra se, ž. nabrãla, prid. trp. jd. m. nabrãn, ž. nabrãna] – 1. a. stvoriti nabore; presaviti, b. skupiti, c. odvojiti, otkinuti plodove, cvijeće, biljke itd., 2. dobiti nabore, bore → nabȉrat • Stãrim bȁbam se līcȁ fȇjs naberẽju. Tȁk je nabrãna kȁk sũha slȉva.

svrš. [prez. jd. 1. nabrȅknem, mn. 3. nabrȅkneju/nabrȅknedu, prid. rad. jd. m. nabrȅkni, prid. trp. jd. m. nabrȅken, ž. nabrȅkena] – povećati obujam; nabreknuti, nateći • Vȅč pũt mi listãki na nogȁh nabrȅkneju ot zdĩgaa. Žȉle na rukȁm su mi fȇjs nabrȅkene, kaj sam tȇško zdīgȁ.

svrš. [prez. jd. 1. nabrȇnam, mn. 3. nabrȇnaju/nabrȇnadu, prid. rad. jd. m. nabrȇna, prid. trp. jd. m. nabrȇnan, ž. nabrȇnana] – nakovrčati vrućim škarama • Nabrȇnam si lȃsi da bum lȉpša. Lȃsi su mi lȋpo nabrȇnane.

svrš. [prez. jd. 1. nabrȍjim, mn. 3. nabrȍjiju/nabrȍjidu, prid. rad. jd. m. nabrojȉ] – utvrditi koliko ima čega ili koga uzimajući pojedinačno, nabrojiti → brojȉt, prebrojȉt, zbrojȉt (se) • Brojȉ sam pȋceke ščȅra, nabrojȉ sam ih petnȃjst.

svrš. [prez. jd. 1. nabrȗndam, mn. 3. nabrȗndaju/nabrȗndadu, prid. rad. jd. m. nabrȗnda, prid. trp. jd. m. nabrȗndan, ž. nabrȗndana] – naljutiti (se) nabrũsit (se) • Poglȅ kȁk je nabrȗndan, rȁt bi se svȁdi.

svrš. [prez. jd. 1. nabrũsim se, mn. 3. nabrũsiju/nabrũsidu se, prid. rad. jd. m. nabrūsȉ se, prid. trp. jd. m. nabrũšen, ž. nabrũšena] – 1. naoštriti nešto brušenjem, 2. pren. spremiti se za svađu → nabrȗndat (se) • Prȋ se nabrũsiju, a ȕnda se dõjdu svȁdit. Kȁj si tȁk nabrũšen danȁs?

m. [G Nȁceka] – varijanta muškoga imena Ignac • Mõj fȇrmani kȕm se zvȁ Nȁcek.

svrš. [prez. jd. 1. nacȉcam se, mn. 3. nacȉcaju/nacȉcadu se, prid. rad. jd. m. nacȉca se, prid. trp. jd. m. nacȉcan, ž. nacȉcana] – 1. sisati mnogo, nasisati se, 2. pren. biti pijan → cȉcat • Pȁjceki se nacȉcaju i pȍkle spĩju. Tȁk fȇjs nacȉcan je pelȁ ȁto pak ga je milĩcija prijẽla.