načrčkȁt

svrš. [prez. jd. 1. načȑčkam, mn. 3. načȑčkaju/načȑčkadu, imp. jd. 2. načȑčkaj, prid. rad. jd. m. načȑčka, prid. trp. jd. m. načȑčkan, ž. načȑčkana] – neuredno napisati ili nacrtati, nažvrljati • Tõ si sȁmo načȑčka, nĩ za čȉtat! Donȅsa je jȅn papȉrec na tẽromu je bȋlo nȉkaj načȑčkano, nĩs mȍga prȅčitat kȁj je tȏ.

načȕdit se

svrš. [prez. jd. 1. načȕdim se, mn. 3. načȕdiju/načȕdidu se, prid. rad. jd. m. načȕdi se] – puno se čuditi, načuditi se → čȕdit seNe mȍreju se načȕdit kȁk su zgȕbili pȉneze na kȃrtam.

načūlȉt

nesvrš. [prez. jd. 1. načulĩm, mn. 3. načulĩju/načulĩdu, imp. jd. 2. načūlȉ, prid. rad. jd. m. načūlȉ, prid. trp. jd. m. načũlen, ž. načũlena] – dizati uši kako bi se bolje čuli zvukovi, naćuliti • Pȅs je načūlȉ vũha, čȗ je nȉkaj.

načȕt

svrš. [prez. jd. 1. načũjem, mn. 3. načũjeju/načũjedu, prid. rad. jd. m. načȕ] – 1. slabo, nejasno čuti neki zvuk, 2. pren. čuti neodređene priče, govorkanja → čȕtČi nȉkaj načũjeju, mȃm bežĩju prenãšat po selȕ.

nadãko

pril. – do velike udaljenosti, vrlo daleko, nadaleko • Tȁk lĩpoga i štȁrtnoga koȁ nadãko nĩ.

nãdglednik

m. [jd. G nãdglednika, mn. G nãdglednikof] – nadglednik, nadzornik • Dȅnes nam h škȏlu dõjde nãdglednik vȉdit kȁk smo se nȁfčili.

nādȉf

m. [jd. G nādȉva, mn. G nādȉvof] – smjesa kojom se nadijevaju razna jela, nadjev → nadȉtOrȉhni nādȉf mȅčem v orehȁču.

nadigāvȁt (se)

nesvrš. [prez. jd. 1. nadigãvam (se), mn. 3. nadigãvaju/nadigãvadu (se), prid. rad. jd. m. nadigāvȁ (se)] – 1. lagano podizati, ob. jednu stranu čega, djelomično uzdizati, 2. podići se, uzdignuti se djelomično ili potpuno od podloge; uzdizati se • Nadigãvaju se i gledĩju dȏ hȍdi po cȉsti.

nadȉgnit

svrš. [prez. jd. 1. nadȉgnem, mn. 3. nadȉgniju/nadȉgnidu, imp. jd. 2. nadȉgni, prid. rad. jd. m. nadȉgni, prid. trp. jd. m. nadȉgen, ž. nadȉgena] – 1. podignuti, pomaknuti što da dospije na veću visinu; uzdići, nadignuti, 2. pren. dovesti u bolji položaj, dovesti u bolje stanje; poboljšati, unaprijediti • De nadȉgni vȏžicu da bu mȍšt bȍl cūrȉ. Poglȅ kȁk mu je nȏs nadȉgen od gīzdȅ.

nadȉhat se

svrš. [prez. jd. 1. nadȉham se, mn. 3. nadȉhaju/nadȉhadu se, prid. rad. jd. m. nadȉha se] – udisati dugo, zasititi se disanjem, nadisati se • V lozȉ se kȏmaj nadȉham frĩškoga zrȃka.

nadȉlat se

svrš. [prez. jd. 1. nadȉlam se, mn. 3. nadȉlaju/nadȉladu se, prid. rad. jd. m. nadȉla se, prid. trp. jd. m. nadȉlan, ž. nadȉlana] – mnogo raditi, umoriti se radeći, naraditi se • Težãki se nadȉlaju, trūdnȉ dõjdeju domȏm.

nadilȉt

svrš. [prez. jd. 1. nadilĩm, mn. 3. nadilĩju/nadilĩdu, prid. rad. jd. m. nȁdili, prid. trp. jd. m. nadilȅn, ž. nadilȅna] – darovati, nadijeliti • Na proščẽu sȁkoga bȏkca rȁt nadilĩm. Mlãdenci su bȋli nadilȅni na svȃrbi.

nadȉmit se

svrš. [prez. jd. 1. nadȉmim, mn. 3. nadȉmiju/nadȉmidu, prid. rad. jd. m. nadȉmi, prid. trp. jd. m. nadȉmen, ž. nadȉmena] – 1. biti dovoljno izložen dimu, 2. nadisati se dima → dȉmitKobãse su se dȍst nadȉmile, bȕm ih dȉ na nãjža, na zrȃk.

nadĩrat

nesvrš. [prez. jd. 1. nadĩrem, mn. 3. nadĩreju/nadĩradu, prid. rad. jd. m. nadīrȁ] – dolaziti u velikome broju, probijati se, nadirati • Tõ jȍš nĩs vȉdi, zȃjci su sȁmo nadĩrali z ledȉne, kȁk su ih cũcki nagȁali. Vodȁ je h sȅ več nadĩrala zi kȍrita.

nadĩšat se

svrš. [prez. jd. 1. nadišĩm se, mn. 3. nadišĩju se/nadišĩdu se, prid. rad. jd. m. nadīšȁ se] – na sebe staviti miris, namirisati se • S profȗmum sam se nadīšȁ, zdalekȍga me čũtiš.

nadȉt

svrš. [prez. jd. 1. nadĩm, mn. 3. nadĩju/nadĩdu, imp. jd. 2. nādȉ, prid. rad. jd. m. nadȉ, prid. trp. jd. m. nadĩt, ž. nadītȁ] – ispuniti nečim, dodati punjenje u što, nadjeti • Nadȉla sam pȋceka s fȋlum, sȁd ga bum dȉla h prȍtva pȇč.

nadĩvat

nesvrš. [prez. jd. 1. nadĩvam, mn. 3. nadĩvaju/nadĩvadu, prid. rad. jd. m. nadĩva] – ispuniti šupljine u nečemu, dodati punjenje, nadijevati • Pȑgu nadĩvam zi sȉrum, jãjcim i vȑhum.

nadlȁjat

svrš. [prez. jd. 1. nadlȁjem, mn. 3. nadlȁjeju/nadlȁjedu, prid. rad. jd. m. nadlȁja, prid. trp. jd. m. nadlȁjan, ž. nadlȁjana] – u verbalnome duelu ili u dijalogu ostati pobjednik nad kim, nadgovoriti koga, pokazati se rječitijim; nadlajati → lȁjat • ȗ ne mȍreš sȁm tȁk nadlȁjat, ȉma jezȉk kȁk krȁva rẽp! Nõ, nȅk sam i tȏ vȉdi i čȗ, da si tĩ ostȁla nadlȁjana!

nadlĩtat

nesvrš. [prez. jd. 1. nadlĩtam/nadlĩčem, mn. 3. nadlĩtaju/nadlĩtadu/nadlĩčeju/nadlĩčedu, prid. rad. jd. m. nadlītȁ] – letjeti nad čim ili kim, nadlijetati • Škȁci nadlĩčeju, hȍčeju pȉščance zẽt.

nadodȉt

svrš. [prez. jd. 1. nadodȅnem, mn. 3. nadodȅneju/nadodȅnedu, imp. jd. 2. nadodenȉ, prid. rad. jd. m. nadodȉ] – dometnuti, dodati • Nadodenȉ jȍš mȇlje h tȋsto, mȏra bȉt tȑje.

nadojȉt

svrš. [prez. jd. 1. nadȍjim, mn. 3. nadȍjiju/nadȍjidu, prid. rad. jd. m. nadojȉ, ž. nadojȉla] – 1. dati dojenčetu ili mladunčetu koje sisa dovoljno mlijeka, 2. namusti određenu količinu mlijeka; nadojiti • Stãra mȁma je nadojȉla pȕnu dĩžu mlīkȁ.

nadõjt

svrš. [prez. jd. 1. nadõjdem, mn. 3. nadõjdeju/nadõjdedu, prid. rad. jd. m. nadȍšo] – 1. doći, pojaviti se; navratiti, svratiti, 2. naći bez traženja; nabasati, naletjeti, namjeriti se, sastati, naići • Glȉh nadõjdem kȁt me nȃjbȍl nȕcaju.

nadȏl

pril. – prema dolje, naniže, dolje • Či su dȉdini bȑki obȉšeni nadȏl, ȕnda je jȁdan.

nadolīvȁt

nesvrš. [prez. jd. 1. nadolĩvam, mn. 3. nadolĩvaju/nadolĩvadu, prid. rad. jd. m. nadolīvȁ] – dodavati tekućinu, nadolijevati → līvȁtKȕliko spĩjeju vīnȁ, tȕliko ga nadolĩjeju f kȕpice.