zamj. [ž. tã, jd. G tẽ, A tũ/tȗ, s. tõ/tȏ, m., s. jd. G tȍga] – taj • Tã mi se čovȉk jȃko zamȉri, nĩ mi htȉ dȁt vodẽ. Tȏ ti je glȉh tȁk kak ti jã povĩdam.

ž. [jd. G tȃble, mn. G tȃbli(h)] – 1. ploča, 2. predmet izrađen u obliku ploče, 3. tabela, 4. ograničena površina ravnog zemljišta, dio lovišta; parcela, 5. onaj koji ništa ne zna, koji ne shvaća, prazna glava, prazna tikva • Na dvȉh tȃblih je posajȅn jačmȅn.

m. [jd. G tablẽteca, mn. G tablẽtecof] – mali vezeni podložak • Na psȉhi i na nȁtkȁslini ȉmam nȁšitih tablẽtecof.

ž. [jd. G tȁce, mn. G tȃc/tȁci(h)] – 1. stolno posuđe okrugla ili ovalna oblika, s povišenim rubom, s kojega se što poslužuje (ob. hrana i piće), poslužavnik, pladanj, tacna, 2. mekani jastučasti donji dio noge s noktima (mačke, psa i sl.), šapa, 3. vrsta postolarskog alata, željezni nakovanj za tri načina rada • Kȁj ti trȋba sȅ donȅst na tȁci, mȍreš ĩt sȃm. Poglȇte, tȏ su pẽsje tȁce.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȁckam, mn. 3. tȁckaju/tȁckadu, prid. rad. jd. m. tackȁ] – gaziti, gacati po blatu • Z bõsim nogȁm tȁckaju po mẽfkomu blȁtu.

prid. – lopovski • Sȅ je tȏ stȅko na tackȋ nāčȉn.

ž. [jd. G tãčke, mn. G tãčki(h)] – građevinska kolica, tačke • Dopeljȁla sam tãčku dȉteline za svȉe.

m. [jd. G tȁfelpeta, mn. G tȁfelpetof] – vrsta starinskog stola u kojem se, ispod gornje plohe, nalazila udubina u kojoj je moglo spavati dijete, u nedostatku pravog kreveta • Nȃjmȁše dītȅ h drȕžini je spȃlo h tȁfelpetu.

m. [jd. G tȁfta, mn. G tȁftof] – vrsta svilene tkanine gustoga veza • Kȗmi su mi donȅsli pȇt mȅtri tȁfta, bȕm si nȉkaj zišȉla.

m. [jd. G tȁjflina, mn. G tȁjflinof] – 1. rel. mit. vrag, simbolično biće kao oličenje, zla; đavao, napasnik, pali anđeo, sotona, 2. zast. neprijatelj, 3. pren. nestašno, nemirno dijete, nemirna osoba, vragolan, vražićak • Tõ nĩ čovȉku spodȍbno, tȏ je tȁjflin.

m. [jd. G taĩra, mn. G taĩrof] – 1. tajnur, 2. meton. količina jela koja stane u tanjur, 3. predmet nalik tanjuru • Pojȉ sam trȋ taĩra pȁžula, tȁk sam bȉ lȁčan.

m. umanj. [jd. G taȉrčeka, mn. G taȉrčekof] – mali tanjur, tanjurić • Donȅsla mi je falȁčec kolãčeca na taȉrčeku.

m. umanj. [jd. G taĩreca/tanĩreca, mn. G taĩrecof/tanĩrecof] – 1. mali tanjur, tanjurić, 2. kravlji izmet → taȉrček • Donȅsla sam kolãčec na mãlomu tanĩrecu. Dȅ pojȋ bȁr jȅn tanĩrec jūhȅ. Okȏli hȉže bežĩ i tanĩrece dilĩ.

nesvrš. [prez. jd. 1. tãim (se), mn. 3. tãiju/tãidu (se), prid. rad. jd. m. tāȉ (se)] – 1. činiti tanjim, 2. postajati tanjim, gubiti debljinu (gustinu, jačinu i sl.); razrjeđivati se, slabiti, 3. pren. rasipati se, smanjivati se, nestajati • Tȋsto tãim zi sukȁlum.

nesvrš. [prez. jd. 1. tajĩm, mn. 3. tajĩju/tajĩdu, prid. rad. jd. m. tȁji] – 1. ne htjeti reći, 2. držati u tajnosti; prikrivati, skrivati, tajiti • Nȉkaj mi tajĩdu, nẽčeju mi povȉdat.

ž. [jd. G taurȁče, mn. G taurȃč/(ih)] – naprava koja se montira na traktor za poravnavanje izorane zemlje • S tajurȁčum je ledȉna začȁs zrȃvnana.

nesvrš. [prez. jd. 1. taȕram, mn. 3. taurȁju/taurȁdu, prid. rad. jd. m. taurȁ] – obrađivati zemlju tanjuračom, tanjurati • Jȕtri bu nam dȍša taurȁt ledȉnu.

pril. – tako • Tȁk smo lȋpo popĩvali, sȉ su nȁs poslȕšali.

pril. – isto, isto tako; također • I mĩ bȕmo takȁj jȕtri ȉšli žȇt.

pril. – 1. smjesta, ovog časa, istog trenutka; odmah; netom, vrlo brzo, 2. uskoro, za kratko vrijeme, ubrzo; malo poslije • Tȁki se bȕmo vȉdli.

svrš. [prez. jd. 1. tȁknem, mn. 3. tȁkneju/tȁknedu, imp. jd. 2. taknȉ, prid. rad. jd. m. taknȉ] – 1. dijelom tijela ili čim drugim uspostaviti blagi dodir; dotaknuti, dodirnuti, 2. učiniti da se što djelomično izmijeni ili ošteti, 3. potaknuti čije negativne osjećaje; pogoditi, uzbuditi, potresti; taknuti • Mȁlo sam ga taknȉ, mȃm se rescvīlȉ.

zamj. [ž. tȁkova] – takav • Tȁkof se ždrībȁc nȉgdi ne nãjde.

pril. – ni dobro ni loše, osrednje • Tȁk-tȁk, jȍš mȍrem zdržȁt brȅs pinȇs.

m. [jd. G tȁlambasa, mn. G tȁlambasof] – 1. vrsta malenog starinskog bubnja u obliku metalnog obruča s razapetom kožom, 2. pren. glupan • Tã tȁlambas je nȃjpamȅtniji kat mučĩ.