nesvrš. [prez. jd. 1. talambȁsam, mn. 3. talambȁsaju/talambȁsadu, prid. rad. jd. m. talambȁsa] – 1. dizati pretjeranu buku (kakvom novošću i sl.), 2. pričati gluposti, lupetati • Cĩli dȃn je sȁmo talambȁsa, nĩ nȉš pȁmetno povȉda.

nesvrš. [prez. jd. 1. talȁžim, mn. 3. talȁžiju/talȁžidu, prid. rad. jd. m. talȁži] – upućivati riječi utjehe, ublaživati tugu, pružati utjehu, olakšavati tugu; tješiti • Sȉ me talȁžiju da nĩ pȅs zgȉni, da se bu vnȉ.

ž. [jd. G talijãnke, mn. G talijãnkih] – 1. sorta pšenice, 2. sorta djeteline • Lȉtos je talijãnka šenȉca dobrȍ potsȉpala.

pril. – 1. tamo, u tom smjeru, na tu stranu, 2. na tom mjestu, tu, 3. približno, otprilike, tu negdje, oko • Dȅni kȕpice tȁm na stȍ.

nesvrš. [prez. jd. 1. tamãnim, mn. 3. tamãniju/tamãnidu, prid. rad. jd. m. tamānȉ] – 1. tamaniti, uništavati, satirati, iskorjenjivati (o štetočinama, gamadi), 2. pren. jesti u velikoj količini • Jȕtri pȍjem tamānȉt nesnāgȕ kaj se nakotȉla h sviãku.

ž. [jd. G tȁmbure, mn. G tȁmbur] – tradicionalno ali ne i autohtono narodno žičano glazbalo, svira se trzalicom, tambura, tamburica • Nȁš dȅčec tȁk lȋpo ȉgra na tȁmburu.

m. [jd. G tamburāšȁ, mn. G tamburāšȍf] – svirač na tamburi • H subȍtu buju igrȁli tamburāšȉ, dõjdi, lȋpo bu!

nesvrš. [prez. jd. 1. tambȕram, mn. 3. tambȕraju/tambȕradu, imp. jd. 2. tambȕraj, prid. rad. jd. m. tamburȁ] – 1. svirati tamburu, 2. pren. iron. zamarati govorenjem uvijek istoga, ponavljati uvijek isto, 3. razg. mlatiti, tući koga • Z bȅkovum šȉbum ga tambȕraju kȁj oslȁ.

m. [jd. G tamljȁna, mn. G tamljȁnof] – 1. tamjan, aromatična smola koja se upotrebljava se za kađenje pri vjerskim obredima; • Pȍp s tamljȁnum kadĩ okȏlo ontārȁ.

prid. [ž. tamõša/tȁmoša] – koji je iz nekog određenog mjesta, tamošnji • Tamõši ljȗdi se bȕju odonũdar odselȉli drugȁm.

m. [jd. G tȃnca, mn. G tȃncof] – 1. ples, 2. društvena zabava na kojoj se pleše • Nȁfčili smo se ũn polãfki tȃnc.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȃncam, mn. 3. tȃncaju/tȃncadu, prid. rad. jd. m. tȃnca] – 1. plesati, 2. jako se gibati kad se podloga miče, 3. pren. održavati ravnotežu (u društvenim odnosima i sl.) • Na svȃrbi tȃncaju, popĩvaju i jũškaju.

ž. [jd. G tančīnȅ, mn. G tančĩn] – 1. zaseban događaj, pojava, činjenica i sl., 2. neobična okolnost u cjelini nekog događaja, djela, radnje i sl.; potankost, detalj, pojedinost • Sȅ sam ti f tančīnȅ spripovȉdala.

m. [jd. G tanīrȁ, mn. G tanīrȍf] – 1. tanjur, 2. meton. količina jela koja stane u tanjur, 3. predmet nalik tanjuru • Za obȉt sam pojȉ trȋ tanīrȅ pȁžula s korẽem.

prid. [ž. tãnka, komp. tȁi, tȁa] – 1. tanak, 2. visok i uzak; vitak, tankovit, izdužen, 3. visok, piskav (o glasu), 4. pren. malen (po količini i vrijednosti), oskudan; koji sadrži malo hranjivih sastojaka, postan (o zemlji); koji sadrži manju količinu alkohola ili masnoće od prosječne (o piću, hrani); koji je slabe gustoće, razvodnjen, razrijeđen, 5. pren. oskudan (u imovnom stanju, znanju, argumentima i dokazima itd.) • Nȃjbȍlši tãnki kolãč dȉla nȁša sũseda.

nesvrš. [prez. jd. 1. tapȋram, mn. 3. tapȋraju/tapȋradu, prid. rad. jd. m. tapȋra prid. trp. jd. m. tapȋran, ž. tapȋrana] – posebnim načinom češljanja činiti da se kosa jako uzdigne i dobije na volumenu • Hjȗtro sam si tapȋrala lȃsi, a poglȅ me sȁt! Nȅgda su sȅ nosȉle tapȋrane lȃsi.

ž. [jd. G tarȋfe, mn. G tarȋf] – 1. tarifa, službeno utvrđena cijena ili vrijednost usluge (na željeznici, pošti i dr.), 2. popis poslova i njihova novčana vrijednost; popis ili sustav poreza ili carinskih pristojbi koji se odnosi na robu za uvoz ili izvoz 3. obračun vrijednosti jedinice čega u novcu • Ȉmaju nȍvu tarȋfu, sȅ je bȍl skȗpo nek prȋ.

ž. [jd. G tȃrvine, mn. G tȃrvin] – sitni ostatci sijena sa sjemenjem • Zȅmi mȅklu i pometȉ sȕ tȃrvinu kaj je ostȁla na nãkli.

m. [jd. G tȃsta, mn. G tȃstof] – ženin otac, punac, tast • Mȏj je tȃst čȕdaj lȋt dȉla na Krãskomu.

m. [jd. G tȁšingȅlda, mn. G tȁšingȅldof] – novčanik → pobelȃr, gȅldtȁšlin • Nȉš nĩmam pinȇs f tȁšingȅldu.

ž. [G Tašȉčeve jȁme] – toponim • Tašȉčeva jȁma je jȁma na Svẽtomu Krīžȕ h tẽroj je žĩvila famȉlija Tašȉč. Tašȉči tã grȕnt vžĩvaju odnavȋk.

ž. [jd. G tȁške, mn. G tȁški] – 1. predmet u kojem se nose potrebne stvari (spisi, pribor za higijenu itd.), ob. se nosi o ramenu ili u ruci; torba, aktovka, tašna • Kũpila sam si nõvu tȁšku na plȁcu.

m. [jd. G tȃta, mn. G tȃtof] – tat, kradljivac, lupež, lopov • Cūckȉ jȃko lȁjaju, čũtiju tȃta.

m. umanj. [jd. G tȁte, mn. G tȁtih] – tata, otac • Nȁši tȁta i mȁma su navȋk fȇjs dȉlali na grȕntu.