ž. [jd. G tatĩce, mn. G tatĩc] – kradljivica • Tatĩca fkrādȅ do čȅsa dõjde.

m. [jd. G tālȁ, mn. G tālȍf] – 1. dio koji pripada komu u zajedničkom vlasništvu, 2. sudjelovanje u čemu (radom, novcem itd.); dio, udio, udjel • Svõj tȃ grȕnta sam prepustĩla brȁtim.

m. [jd. G tȁbeka, mn. G tȁbekof] – golub • Tȁbeki na kȉti sidĩju i gugũčeju.

– stolisnik, sporiš, hajdučka trava, vrsta livadne biljke • Tȁžent rȏža je jȃko hasnovȉta za betežnīkȅ.

ž. [G Tȁže] – oblik ženskog imena Anastazija • Vȗjna Tȁžica kušnȉla me h lȉčeko.

m. [jd. G tebecȇja, mn. G tebecȇjof] –tuberkuloza (TBC), sušica, tižika, vrsta zarazne bolesti čovjeka i životinja koju izaziva Kochov bacil • Ȉma tebecȇ, ȉšo bu kmȃli h špitãl.

prid. [ž. tēčnȁ] – koji se jede s tekom, ugodan za jelo, ukusan • Ȍf je komȁček svȉetine bȁš tēčȁn.

m. [jd. G tȇčeka, mn. G tȇčekof] – tetak • Mȏj tȇček je kūpȉ nȍvoga trȁktora.

nesvrš. [prez. jd. 1. teftȅrim, mn. 3. teftȅriju/teftȅridu, prid. rad. jd. m. teftȅri] – 1. zapisivati, upisivati bilješke; obilježavati, označavati, 2. (u vezama riječi) postizati ono što ulazi u statistiku, što se broji i sl.; bilježiti • Kȁj smo mu povȉdali, sȅ je teftȅri.

m. [jd. G tȅglina, mn. G tȅglinof] – lonac za cvijeće; lončanica, tegla • Ȉmam čȕdaj tȅglinof z posajȅnim rȏžam.

nesvrš. [prez. jd. 1. tẽglim, mn. 3. tẽgliju/tẽglidu, prid. rad. jd. m. tēglȉ] – 1. vući kola u zaprezi (o zaprežnoj životinji); voziti vukući za sobom; premještati teret vukući ga po zemlji (izravno, na vozilu ili na lađi), 2. pren. raditi bez odmora teške poslove; rintati, dirinčiti • Tẽglim tȁške s cȕga kak osȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȅhtam, mn. 3. tȅhtaju/tȅhtadu, prid. rad. jd. m. tȅhta] – 1. vagati, mjeriti vagom, 2. pren. odmjeravati vrijednost ili značaj čega, prosuđivati; procjenjivati, 3. težiti, biti težak • Sȁku pȕru tȅhtam, da znȃm kȕliko se zdebelĩla.

m. [jd. G tȇka, mn. G tȇkof] – 1. tek, želja za jelom; uživanje u jelu; apetit, 2. dobar okus, svojstva onoga što je ukusno (o jelu) • Prehlajȅn sam, nĩmam tȇka.

ž. [jd. G tẽke, mn. G tẽk(ih)] – mala knjižica za pisanje i pravljenje bilježaka, bilježnica • Prȋ đākȉ nĩsu imȁli tẽk, vȕčili su se pĩsat na plȍčici s kamȅnčekum.

pril. – 1. (često u vezi sa što označuje blizak slijed događaja ili radnji) tek, čim, kako, odmah potom, nakon što, 2. nakon oprečnih značenja ili korelativa oprečnog značenja povezuje tekst ili rečenicu sa značenjem konačnog rješenja, očekivanog ili neočekivanog ishoda, 3. istom, nakon svega, nakon svih, poslije (svega ili svih), nakon (svega, svih, svih pokušaja itd.) • Tȅkar jȕtri se buju vnili domȏm.

m. [jd. G tȅkuta, mn. G tȅkutof] – vrsta sitnog beskrilnog kukca iz reda grizličara, nametnik najčešće na pticama; grizlica • Kȍkoši ȉmaju tȅkuti, mõram ih naprāšȉt.

m. [jd. G tēlcȁ, mn. G tēlcȍf] – 1. muško tele, 2. pren. pogr. glupa muška osoba, telac → jũnac • Nãj nȉkam pošīljȁt tȍga tēlcȁ, nȉš nȅ bu zbȁvi.

s. [jd. G. telȅta] – 1. tele, mlado goveda, 2. pogr. onaj koji je slabe pameti; budala, glupan • Telȅ jednȍ, pa kȁm si glēdȉ?

m. umanj. [jd. G tȅleka, mn. G tȅlekof] – malo tele, telić • H Sanȏboru smu kūpȉli lĩpoga tȅleka.

m. [jd. G telefȏna, mn. G telefȏnof] – telefon • Kȏmaj sam se privȁdi spomȉnat na telefȏn.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. telefonȋram, mn. 3. telefonȋraju/telefonȋradu, imp. jd. 2. telefonȋraj, prid. rad. jd. m. telefonȋra] – reći, govoriti telefonom; javiti/javljati telefonom; telefonirati • Bum ti telefonȋra kadȁ bum dȍša k tȅbi. Nȉgda, či smu trȅbali telefonȋrat, smu hodȉli na pȍštu.

m. [jd. G tȅlegrama, mn. G tȅlegramof] – pismeni tekst koji se prenosi na daljinu telegrafom; brzojav, brzojavka; telegram • Nȉgda nĩ bȋlo telefȏnof pȁk smo ȉšli na pȍštu pošīljȁt tȅlegram.

prid. [ž. telẽča] – koji se odnosi na tele, teleći • Mojȉ nȃjrȁjši jĩju telẽče šnȉcline. Tẽro je telȅ bȋlo slãbišno, ȕnda su ga hrānȉli s telẽčum jūhȕm da se zjãča.

m. umanj. [jd. G tȇleka, mn. G tȇlekof] – malo muško tele, telić → telȅ • Tȇleku dãjemo mlĩko da bu čȉm prȋ zrãso.