tatĩca

ž. [jd. G tatĩce, mn. G tatĩc] – kradljivica • Tatĩca fkrādȅ do čȅsa dõjde.

tȃ

m. [jd. G tālȁ, mn. G tālȍf] – 1. dio koji pripada komu u zajedničkom vlasništvu, 2. sudjelovanje u čemu (radom, novcem itd.); dio, udio, udjel • Svõj tȃ grȕnta sam prepustĩla brȁtim.

tȁbek

m. [jd. G tȁbeka, mn. G tȁbekof] – golub • Tȁbeki na kȉti sidĩju i gugũčeju.

tȁžent rȏža

– stolisnik, sporiš, hajdučka trava, vrsta livadne biljke • Tȁžent rȏža je jȃko hasnovȉta za betežnīkȅ.

Tȁža (Tȁžica)

ž. [G Tȁže] – oblik ženskog imena Anastazija • Vȗjna Tȁžica kušnȉla me h lȉčeko.

tebecȇ

m. [jd. G tebecȇja, mn. G tebecȇjof] –tuberkuloza (TBC), sušica, tižika, vrsta zarazne bolesti čovjeka i životinja koju izaziva Kochov bacil • Ȉma tebecȇ, ȉšo bu kmȃli h špitãl.

tēčȁn

prid. [ž. tēčnȁ] – koji se jede s tekom, ugodan za jelo, ukusan • Ȍf je komȁček svȉetine bȁš tēčȁn.

tȇček

m. [jd. G tȇčeka, mn. G tȇčekof] – tetak • Mȏj tȇček je kūpȉ nȍvoga trȁktora.

teftȅrit

nesvrš. [prez. jd. 1. teftȅrim, mn. 3. teftȅriju/teftȅridu, prid. rad. jd. m. teftȅri] – 1. zapisivati, upisivati bilješke; obilježavati, označavati, 2. (u vezama riječi) postizati ono što ulazi u statistiku, što se broji i sl.; bilježiti • Kȁj smo mu povȉdali, sȅ je teftȅri.

tȅglin

m. [jd. G tȅglina, mn. G tȅglinof] – lonac za cvijeće; lončanica, tegla • Ȉmam čȕdaj tȅglinof z posajȅnim rȏžam.

tēglȉt

nesvrš. [prez. jd. 1. tẽglim, mn. 3. tẽgliju/tẽglidu, prid. rad. jd. m. tēglȉ] – 1. vući kola u zaprezi (o zaprežnoj životinji); voziti vukući za sobom; premještati teret vukući ga po zemlji (izravno, na vozilu ili na lađi), 2. pren. raditi bez odmora teške poslove; rintati, dirinčiti • Tẽglim tȁške s cȕga kak osȁ.

tȅhtat

nesvrš. [prez. jd. 1. tȅhtam, mn. 3. tȅhtaju/tȅhtadu, prid. rad. jd. m. tȅhta] – 1. vagati, mjeriti vagom, 2. pren. odmjeravati vrijednost ili značaj čega, prosuđivati; procjenjivati, 3. težiti, biti težak • Sȁku pȕru tȅhtam, da znȃm kȕliko se zdebelĩla.

tȇk

m. [jd. G tȇka, mn. G tȇkof] – 1. tek, želja za jelom; uživanje u jelu; apetit, 2. dobar okus, svojstva onoga što je ukusno (o jelu) • Prehlajȅn sam, nĩmam tȇka.

tẽka

ž. [jd. G tẽke, mn. G tẽk(ih)] – mala knjižica za pisanje i pravljenje bilježaka, bilježnica • Prȋ đākȉ nĩsu imȁli tẽk, vȕčili su se pĩsat na plȍčici s kamȅnčekum.

tȅkar

pril. – 1. (često u vezi sa što označuje blizak slijed događaja ili radnji) tek, čim, kako, odmah potom, nakon što, 2. nakon oprečnih značenja ili korelativa oprečnog značenja povezuje tekst ili rečenicu sa značenjem konačnog rješenja, očekivanog ili neočekivanog ishoda, 3. istom, nakon svega, nakon svih, poslije (svega ili svih), nakon (svega, svih, svih pokušaja itd.) • Tȅkar jȕtri se buju vnili domȏm.

tȅkut

m. [jd. G tȅkuta, mn. G tȅkutof] – vrsta sitnog beskrilnog kukca iz reda grizličara, nametnik najčešće na pticama; grizlica • Kȍkoši ȉmaju tȅkuti, mõram ih naprāšȉt.

tẽlac

m. [jd. G tēlcȁ, mn. G tēlcȍf] – 1. muško tele, 2. pren. pogr. glupa muška osoba, telac → jũnacNãj nȉkam pošīljȁt tȍga tēlcȁ, nȉš nȅ bu zbȁvi.

telȅ

s. [jd. G. telȅta] – 1. tele, mlado goveda, 2. pogr. onaj koji je slabe pameti; budala, glupan • Telȅ jednȍ, pa kȁm si glēdȉ?

tȅlek

m. umanj. [jd. G tȅleka, mn. G tȅlekof] – malo tele, telić • H Sanȏboru smu kūpȉli lĩpoga tȅleka.

telefȏn

m. [jd. G telefȏna, mn. G telefȏnof] – telefon • Kȏmaj sam se privȁdi spomȉnat na telefȏn.

telefonȋrat

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. telefonȋram, mn. 3. telefonȋraju/telefonȋradu, imp. jd. 2. telefonȋraj, prid. rad. jd. m. telefonȋra] – reći, govoriti telefonom; javiti/javljati telefonom; telefonirati • Bum ti telefonȋra kadȁ bum dȍša k tȅbi. Nȉgda, či smu trȅbali telefonȋrat, smu hodȉli na pȍštu.

tȅlegram

m. [jd. G tȅlegrama, mn. G tȅlegramof] – pismeni tekst koji se prenosi na daljinu telegrafom; brzojav, brzojavka; telegram • Nȉgda nĩ bȋlo telefȏnof pȁk smo ȉšli na pȍštu pošīljȁt tȅlegram.

telẽči

prid. [ž. telẽča] – koji se odnosi na tele, teleći • Mojȉ nȃjrȁjši jĩju telẽče šnȉcline. Tẽro je telȅ bȋlo slãbišno, ȕnda su ga hrānȉli s telẽčum jūhȕm da se zjãča.

tȇlek

m. umanj. [jd. G tȇleka, mn. G tȇlekof] – malo muško tele, telić → telȅTȇleku dãjemo mlĩko da bu čȉm prȋ zrãso.