zamj. [G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi, I tȍbum] – ti • Ũc, mũc, tĩ si jȅn mãli štȗc!

ž. [jd. G tȉce, mn. G tȋc] – ptica • Tȉce su doletȉle i sidĩju po stũpim.

m. umanj. [jd. G tȉča, mn. G tičȏf] – 1. ptić, mlado ptice, 2. manja ptica općenito • Jȅn je tȉč opȁ z gnīzdȁ.

ž. [jd. G tȋčarice, mn. G tȋčaric] – sorta trešnje • Tȋčarica je drõbna čerȉšica.

m. umanj. [jd. G tȋčeka, mn. G tȋčekof] – mala ptica → tȉč • Tȋček je sidȉ na kȉti i popīvȁ.

ž. umanj. [jd. G tȉčice, mn. G tȉčic(ih)] – mala ptica → tȉca • Sȅ su tȉčice popīvȁle da gorȁ zvonĩ.

prid. [ž. tȋčja] – koji se odnosi na pticu, ptičji • Tȏ su na orȉhu tȋčja gnīzdȁ.

m. [jd. G tiftȋna, mn. G tiftȋnof] – pamučna tkanina • S tiftȋna šnȁjdarica šĩva ditȇčje rubãčke.

ž. [jd. G tĩfusice, mn. G tĩfusic] – 1. kratko ošišana kosa, 2. vrsta ženske frizure, vrlo kratko podšišane kose na cijelom vlasištu → nȕlerica •Vȅč nĩmam dȕgih lãs, ošȋšala sam se na tĩfusicu.

prid. [ž. tigrȃsta] – koji je na pruge kao tigrovo krzno, tigrast • Jȅnina tigrȃsta ȍprava mi se jȃko dopȁda.

prid. [ž. tĩha] – 1. tih, koji je bez buke, koji ne stvara buku, 2. koji se slabo čuje; prigušen, 3. pren. miran, smiren; krotak, povučen, skroman (o osobi), 4. umjeren, blag, koji se pojavljuje u manjoj količini (o prirodnim pojavama) 5. tĩha mȁša – pren. nelagodna tišina • Ũn je tȁk tĩhi dȅčec, nȉt ga je čȕt nit vȉdit. Kãrali smo se cĩli dȃn i sȁt ȉmamo tĩhu mȁšu.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȉam, mn. 3. tȉaju/tȉadu, prid. rad. jd. m. tȉa] – 1. tinjati, gorjeti bez plamena ispod pepela, 2. svijetliti slabim sjajem • H špȍrotu fȁjtna dȑva sȁmo tȉaju, a ne gorĩju.

nesvrš. [prez. jd. 1. tiktãkam, mn. 3. tiktãkaju/tiktãkadu, prid. rad. jd. m. tiktãka] – kucati (o satu) • Vȕra je prȁf narȉhtana i navītȁ, sȁt je začẽla tiktãkat.

prid. [ž. tȉkušna] – koji je pun jala, jalan, zavidan, zloban • Tȉkušan je na sȁkoga dȏ kȁj ȉma.

ž. [jd. G tȉkušnosti] – jal, zavist, zloba, himbenost • F tõm čovȉku je vȅlika tȉkušnost.

ž. [jd. G tikvȁe, mn. G tikvȃ/tikvȁi(h)] – glupa žena → tȉkvan • Tȏ su nȃjvȅkše tikvȁe f cĩlom selȕ.

m. [jd. G tȉkvana, mn. G tȉkvanof] – glupan, praznoglavac → tikvȁa • Tã tȉkvan ne mȍre zbȁvit ni jȅn posȁ.

ž. [jd. G Tȉlde] – varijacija ženskog imena Matilda • Tīlčȁ je nȅsla mlīkȍ f kȃntah v Zãgrep.

s. [jd. G tȋla, mn. G tȋlof] – tijelo • Po cĩlomu tȋlu ȉma črȃfke ot bȁtin.

s. [G Tȋla] – hostija, Tijelo Kristovo, Sveto Tijelo, posvećen okrugli listić od beskvasna pšeničnog tijesta • Kȁt je podĩgae Svẽtoga Tȋla, sȉ se klȅkneju il stȁneju.

s. [G Tȋlova] – crkveni blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, ob. procesijom kroz mjesto; svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove; Tijelovo • Na Tȋlovo je nȁvik vȅlika prošȅcija.

s. [jd. G tȉmena, mn. G tȉmenof] – najviši dio lubanje, vrh glave, tjeme • Cĩlo tȉme me fȇjst bolĩ, kȁk sam se vudrȉ.

ž. [jd. G tȉmenice, mn. G tȉmenic] – osip i ljuštenje osjetljive kože na tjemenu djeteta, tjemenica • Mȁžem z vũljum ditȅtu tȉmenice na glāvȉ.

m. [G Tȉnčeka] – varijacije muškog imena Martin • Tȉnča se rȁt spomȉna.