m. [jd. G tobolcȁ, mn. G tobolcȏf] – posudica s vodom za nošenje brusa • Kosȁc ȉma za pȃsum zvẽzan tobolȁc z vodũm za namãkae i sprãvlae brȗsa.

pril. – (komentirajući tuđe riječi ili tvrdnje) tobože, lažno, neistinito (ako se ne vjeruje u istinitost tvrdnje) • Dȉlaju se tobȍš vrīdnȉ, a lĩnčine su nȃjvȅkše.

pril. – 1. upravo, baš, 2. čak, makar, pa baš i kad bi, sve kad bi • Kũpila sam tȍčka tȕliko cukora kȕliko mi trȋba za kolãčec.

m. [jd. G tokȁ, mn. G tokȏf] – kutija za pera, držala i olovke, pernica • F tokȕ su ȍlofke, fȃrbice i šȉlilo.

m. [jd. G tõkeca, mn. G tõkecof] – mali omot, smotak, smotuljak • F tõkece si sprãvljam simẽe ot rȏš.

prij. – tijekom; kroz; za • Tȏkoma cĩloga protulĩtja je bȋlo mȑzlo.

ž. [G Tȏličke] – toponim • Tȏlička je grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ tẽri je dȍbi ȉme kat su se brȁti dīlȉli met sȍbum, pak je jȅn brȁt pītȁ: “Kȁj sam dȍbi sȁmo tolĩčko? Sȉ ste dȍbili vȅč!” I tolĩčko mȁlo i tolĩčko sam si zȅ krȗščeca.

ž. [jd. G tȍl(j)age, mn. G tȍl(j)ak/tȍl(j)agih] – jak i težak komad drva, ob. teži na jednom kraju; batina, toljaga • Kat je zẽla tȍljagu, sȉ su vȕšli.

m. – varijante muškog imena Tomislav • Tȍmek se rȁt mũti z mũticam.

m. [G Tȍnčeka] – varijante muškog imena Antun • Tȍnča je bȉ nazvãni šȍštar.

s. [G Tȍnčekovoga] – toponim • Tȍnčekovo je grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ tẽri je dȍbi ȉme po Tȍnčeku tẽri je tȗ žīvȉ.

ž. [G Tȍnčke] – varijacije ženskog imena Antonija • Tȍnčka znã dȉlat lĩpe posvītkȅ.

m. [jd. G tȍnikuma, mn. G tȍnikumof] – lijek za jačanje organizma; okrepljenje • Grȉntavoj dȅci se dāvȁ tȍnikum da se pomȍreju.

m. [jd. G topȁ, mn. G topȏf] – 1. top, vrsta vatrenog oružja velikoga kalibra 2. figura u šahu; kula, toranj (T), 3. veći smotak (tuba) štofa, platna, u prodaji na metar, 4. tehn. uređaj u katodnoj cijevi koji proizvodi elektronski snop, 5. nedovoljna ocjena; jedinica • Nȉš ne čȕje, glȗh je kȁk tȍp. Dȍbi sam topȁ z račūnȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. topĩm (se), mn. 3. topĩju/topĩdu (se), prid. rad. jd. m. tȍpi (se)] – 1. topiti, činiti da neka tvar prijeđe iz krutog u tekuće stanje prirodnim putem ili zagrijavanjem do odgovarajućih uvjeta, b. razlagati krutu tvar u tekućini, 2. otapati; uranjati u tekućinu; utapati, umakati, močiti, 3. prelaziti u tekuće stanje pod djelovanjem topline, 4. pren. mršaviti, gubiti na težini, 5. pren. uživati u čemu, 6. rij. utapljati se (ob. u vodi) • Sȗnce je posvĩtilo i snȋk se pȍče topȉt.

ž. [G Toplenĩčke] – toponim • Toplenĩčka je jȁma h Drĩu, h dȏem selȕ, kadȉ je bȋla fȍrt vodȁ. Tȗ su se nȉgda kũpale rȁce i gȕske, namȁkala se konȍplja i riflȁlo se rubjȇ na korȉtu.

prid. [ž. tõpla] – 1. topao, zagrijan, 2. pren. koji izražava suosjećanje ili naklonost, srdačan; koji je pun osjećaja, koji izaziva osjećaje, pun prisnosti; nježan; • Špȍrot je jȍš tõpli kaj je jȍš mȁlo ogȁ h ẽm.

ž. pl. t. [G toplȋc/toplȉci(h)] – 1. prirodan izvor tople vode, 2. toplice, kupalište ili lječilište na prirodnom izvoru tople vode • Jȕtri pȍjemo h Čȃteš h toplȉce.

ž. [G toplĩne] – 1. toplina, 2. pren. nježnost; srdačnost; ljudskost; prisnost • Kat smo zakūrȉli, cĩla hȉža je bȋla pȕna toplĩne.

m. [jd. G tȍplomera, mn. G tȍplomerof] – sprava za mjerenje temperature organizma; termometar, toplomjer • Tȍplomer mi kãže da ȉmam vručīnȕ.

ž. [G Topõfčice] – toponim • Topõfčica je mȉsto h Ladūčȕ s tẽroga se morzȉt nȉgda čȗ tȍp kak se z jȅnga strĩlalo.

m. [G Tȍpolovoga brȋga] – toponim • Tȍpolov brȋk je brȋk na Svẽtomu Krīžȕ na tẽromu je žĩvila famȉlija Tȍpol.

m. [G Tȍpolovoga trȃnika] – toponim • Tȍpolof trȃnik je trȃnik vuz glãvnu cȉstu na Harmȉci tȁm di je dȅnes patĩka.

[jd. G toporȉšča, mn. G toporȉščof] – držalo, dio alata koji se drži u ruci, držak • H Sanȍboru na sajmȕ smo kupovȁli toporȉšča za orũdje.