m. [jd. G matovȉca, mn. G matovȉcof] – jednogodišnja biljka iz porodice odoljena, prizemni listovi bogati željezom i vitaminom C, matovilac • Na dvȉh gredȁh je posȉjan matovȉc.

m. [jd. G matrijālȁ, mn. G matrijālȍf] – 1. građa, gradivo, sirovina od koje je što izgrađeno ili se izrađuje, materijal, tvorivo, 2. oprema, pribor, 3. spisi, dokumenti, 4. tkanina • Kūpȉli smo lĩpe svȉne matrijãle za kȋklje.

m. [jd. G matūlȁ, mn. G matūlȍf] – kukac iz reda ljuskokrilaca, ima dva para krila, leptir • Na cvȋtu sidĩ bĩli matũl.

m. [jd. G matūljȁ, mn. G matūljȍf] – nametnik u tijelu domaćih životinja i čovjeka, plosnati crv, metilj • Živinãr je donȅsav lȇk krȁvam za matũlje.

prid. [ž. matuljȁva] – koji ima metilja → matũlj • Vȏ slȁbo jĩ, osũkni se je, matuljȁf je.

pril. – vrlo malo, malko, malčice • Čȉst mãko je falȉlo da nȉs opȁ čes štȋnge.

m. [jd. G mȃvlina, mn. G mȃvlinof] – vrsta gljive • Hȍdimo po lozȉ i ȉščemo dȉ rãsteju mȃvlini.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȁžem (se), mn. 3. mȁžeju/mȁžedu (se), prid. rad. jd. m. mȁza] – 1. a. podmazivati, b. bojiti, 2. pren. jesti, 3. tući koga, 4. prljati se, 5. šminkati se • Z črlẽnum fȃrbum mȁžeju želĩzne stūpȅ. Vȉš kak mȁžeju, velĩju da im je žmȁhno.

svrš. [prez. jd. 1. mȁznem, mn. 3. mȁzneju/mȁznedu, prid. rad. jd. m. mȁzni] – 1. razg. udariti, 2. razg. ukrasti, 3. razg. sa slašću brzo pojesti ili s užitkom popiti • Mȁzni ga je z bičȕm po plẽči.

m. [jd. G mazlȁ, mn. G mazlȏf] – gnojna oteklina koja se pojavljuje u potkožnome tkivu, čir • Na rūkȉ ȉmam mazȍ.

m. [jd. G mȅblina, mn. G mȅblinof] – namještaj, pokućstvo • Kȁt je pȕca ȉšla zȁmuš, dopeljȁla je mȅblin.

ž. [jd. G mẽče, mn. G mẽč/mẽči(h)] – unutarnji mekani dio kruha • Dȉda nĩma zũbi, ne mȍre jȉst kȍru od krȕha, mȍre jȉst sȁmo mẽču.

s. [jd. G Medȃrdova] – blagdan svetog Medarda • Či na Medȃrdovo gȍdina curĩ, cūrȉla bu mȉsec dãn.

m. [jd. G mȅdeka, mn. G mȅdekof] – igračka, medvjedić • Decȁ nȃjrȁjši ȉmaju mũticu mȅdeka, ž ĩm spĩju.

ž. [jd. G medeȁče, mn. G medeȃč] – rakija s medom, medovača, medica → medĩca • Spȉ sam jȅn požarīčȁk rȁkje medeȁče.

m. [jd. G medeãka, mn. G medeãkof] – kolač s medom, medenjak • Lȉcitari pečẽju nȃjbȍlše medeãke.

ž. [jd. G medĩce, mn. G medĩc] – slatko piće s medom, rakija medovača → medeȁča • Na proščẽu si nȁvik privũščimo medĩce.

prid. [ž. mednãrodna] – međunarodni • Mednãrodne mȅje mõradu se poštīvȁt.

prid. [ž. medvȉdasta] – 1. sličan medvjedu, medvjedast, 2. pren. krupan, debeo • Čes štȍk se kȏmaj prevlĩče, kȁk je medvȉdast.

ž. [jd. G medvȉdice, mn. G medvȉdici(h)] – ženka medvjeda, medvjedica • Medvȉdica je cĩlu zȋmu prespãla.

prid. [ž. medvĩja] – koji je od medvjeda, koji je sličan medvjedu, medvjeđi → medvȉt • Tȋsto mȅčem h mȍdline, bȕmo jȉli medvȋje cȁpe.

m. [jd. G medvȉda, mn. G medvȉdof] – 1. zool. zvijer planinskih krajeva, guste runjave smeđe dlake, medvjed, 2. pren. a. osoba neuglađena ponašanja, b. podr. nezgrapna osoba zdepaste tjelesne građe • Jȃk je kȁj medvȉt.

ž. pl. t. [G medvodȉh] – zemlja između dviju voda • Nȁš grȕnt je med dvȋ vodẽ, zovẽmo ga medvodẽ.

m. [jd. G Međimũrca, mn. G Međumũrcof] – muška osoba iz Međimurja, Međimurac • Sȁko lȉto nam jȅn Međimũrac tži zẽlje i dopȅlja ga domȏm.