ž. [jd. G mȃrve, mn. G mȃrvi] – tegleće životinje, stoka, marva → māršȅ • Sȁko jȕtro mȃrvu otȉram na pȁšu.

prid. [ž. marvẽna] – koji se odnosi na domaće životinje, na stoku, stočni → mȃrva • Dȅnas bu dȍša marvẽni živinãr, pak bu cĩpi pȃjceke.

prid. [ž. masnȁ] – 1. koji sadrži masti, masnoće, mastan, 2. pren. koji donosi velike prihode; obilan, unosan, 3. pren. koji prelazi uobičajene granice pristojnosti (u šalama, riječima), neukusan, vulgaran • Ȍf komȁček mȇsa prȅveč je mȁsan, nȅ bumo ga jȉli.

nesvrš. [prez. jd. 1. masȋram, mn. 3. masȋraju/masȋradu, prid. rad. jd. m. masȋra] – 1. izvoditi masažu, primjenjivati masažu, 2. razg. gnjaviti koga, dosađivati komu • Masȋrala me cĩlo dopõdne zi svojȉm cȁmlaem.

ž. [jd. G maslẽnke, mn. G maslẽnki] – posuda za pravljenje maslaca → htȉpae • H maslẽnki je stãra mȁma dȉlala fĩni pȕtar. Gledĩš kak vrȃk z maslẽnke!

s. [jd. G maslȁ] – 1. rastopljen maslac, maslo, 2. pren. podvala, smicalica • Rȁdi smo jȉli žgãnce začȉene z maslũm. Tõ je tvojȅ maslȍ!

ž. [jd. G mastȉ, mn. G mastĩ(h)] – 1. netopiva tvar u tkivu životinja i biljaka, 2. ono što se dobije topljenjem (svinjskoga) sala, 3. masna gusta tvar koja se uzima za liječenje mazanjem, 4. gusta tvar koja služi za podmazivanje strojeva; mast → mãšča • Scvȓli smo pȕnu bȁicu mastĩ.

ž. [jd. G mȁsure, mn. G mȁsur(ih)] – posuda za miješanje tijesta i pranje posuđa • H mȁsuri mĩsim tȋsto za krȕh.

ž. [jd. G mȁše, mn. G mȃš/mȁši] – 1. središnji i najvažniji čin bogoslužja, misa, 2. Vȅlika mȁša – blagdan Velike Gospe (Uznesenje Blažene Djevice Marije), 3. Mãla mȁša – blagdan Male Gospe (rođendan Blažene Djevice Marije) • Kȁsno je popȏdan k mȁši ĩt. Na Mãlu mȁšu su pri nȁs vȅlika proščẽa.

ž. [jd. G mãšče, mn. G mãšč/mãšči(h)] –mast → mȃst • Zi sȉmi je mãščam premȁzan.

ž. [jd. G mašĩne, mn. G mašĩn] – 1. stroj, 2. motorno vozilo • F hȉpu sȅ naprȁvi, dȉla kȁj mašĩna.

ž. [jd. G mašinȅrije, mn. G mašinȅrij] – 1. unutarnji uređaj, mehanizam stroja, 2. skup strojeva, 3. pren. ono što se radi organizirano, povezani ljudi, organizacija • Tȏ ti je prãva mašinȅrija, sȁki dȉla svõj posȁ.

ž. [jd. G mašȉngevẽrke, mn. G mašȉngevẽrki(h)] – automatska puška, strojnica • Vojnĩki su strĩljali z mašȉngevẽrkih.

m. [jd. G mȁškara, mn. G mȁškarof] – 1. maskirana osoba u stiliziranoj odjeći s maskom ili bez nje u karnevalskim običajima, 2. pren. neukusno odjevena osoba • Oblĩkla se i nakȋnčila pak hȍdi kȁj mȁškar.

m. [jd. G mȁšlina, mn. G mȁšlinof] – 1. ukrasna vrpca vezana u uzao s krajevima koji slobodno padaju; uzica (u kosi i sl.), mašna, 2. ukrasni dio muške odjeće, traka od svile ili platna vezana oko ovratnika košulje u uzao • Lȃsi si je zvẽzala š črlẽnim mȁšlinum.

m. [G Mate, Mȁteka] – varijante muškoga imena Matija • Mȁtek je imȁ krȁve tẽre su kȏmaj vlĩkle pȕn vȏz zmȕčenih težākȍf.

m. [jd. G mȁtičara, mn. G mȁtičarof] – 1. službenik koji obavlja građansko vjenčanje i upisuje mladence u matičnu knjigu, općenito, 2. službenik koji vodi matične knjige; matičar • Bȋli smo pri mȁtičaru, ȉšli smo se dogovõrit za ženȉdbu.

nesvrš. [prez. jd. 1. matȋram, mn. 3. matȋraju/matȋradu, prid. rad. jd. m. matȋra] – 1. dati/davati mat, pobijediti/pobjeđivati matom, 2. pren. poraziti/poražavati koga u diskusiji, matirati • Povȉda sam mu pãr stvãri, mȃm sam ga matȋra.

m. [jd. G matōrȁ, mn. G matōrȍf] – 1. tehn. a. uređaj koji pretvara električnu energiju u mehaničku, motor, b. stroj koji proizvodi mehaničku energiju iz tekućega goriva, plina i sl., 2. pren. stvar ili osoba koja potiče ili daje kretanje, 3. razg. motocikl → matȍrček, matorȉst, motȍrček • Gizdȁvo se pȅljam na nõvumu matõru.

prid. samo ž. – bređa, gravidna, skotna → brȉja, šȉroka • Nȁša krȁva je fȇjst matorȁ, tȁki bu zlẽgla.

m. umanj. [jd. G matȍrčeka, mn. G matȍrčekof] – motorić → matõr • Pȍštar se pȅla na matȍrčeku do sȁke hȉže na brĩgu.

m. [jd. G matorȉsta, mn. G matorȉstof] – motociklist, motorist • Matorȉst je opȁ z matōrȁ i sȁf se okrlĩha.

ž. [jd. G matõrke, mn. G matõrki(h)] – motorna pila, motorka • Z matõrkum od šȗba spĩlim kȕp drĩvja.

prid. [ž. matõrna] – 1. koji se pokreće motorom, 2. koji pokreće, pokretački; motorni • Prȋ nĩsu pelȁli matõrni cȕgi, sȁmo pȃrni.