nesvrš. [prez. jd. 1. sȅlim se, mn. 3. sȅliju/sȅlidu se, imp. jd. 2. selȉ se, prid. rad. jd. m. selȉ] – seliti (se) • Trȋ pũt selȉt, jempũt zgorȉt, velĩju pri nȃs.

s. [jd. G selȁ, mn. N selȁ, G sẽl(ih)] – selo, naselje u kojem se stanovnici pretežno bave obradom zemlje • Pȍlek nȁšega selȁ je štrȅka.

prid. [ž. sẽlska/sẽska] – koji se odnosi na selo, seoski, selski • Sẽlski pũti nȉgda su bȋli blȁtni kȁd je bȋla gȍdina, a fȇjst prãšni po lȉti.

ž. [jd. G seljȁče, mn. G seljȁčih] – pogr. žena primitivna i prostačka ponašanja, primitivka • Dȅ poglȇ seljȁču kȁk se oblĩkla!

m. [jd. G sȅmelknȅdlina, mn. G sȅmelknȅdlinof] – okruglica od kruha • Vȕs svĩsko pečẽe pȁšeju sȅmelknȅdlini.

prid. [ž. semogũča] – koji sve može, svemoguć • Nĩs semogũča da tȏ mȍrem naprȁvit.

m. [jd. G sencȁ, mn. G sencȏf] – octena kiselina • Sȃmi si dȍma zi sencȁ dȉlamo ocȁt.

ž. [jd. G senĩce, mn. G senĩc(ih)] – sjenica, vrsta ptice pjevice • Kȕp senĩc sedĩ na jȁbuki.

m. [jd. G senĩka, mn. G senĩkof] – spremište za sijeno, sjenik • Dȍbri gȁzde imȁli su pȕne senĩke.

s. [G sȇna] – sijeno, trava pokošena i osušena za stočnu hranu • Nametȁli smo pȗn vȏs sȇna.

svrš. [prez. jd. 1. sȅdem (se), mn. 3. sȅdeju se, imp. jd. 2. sȅdi se, prid. rad. jd. m. sȅ se] – sjesti, zauzeti sjedeći položaj • Sȅdem se i našivãvam stõak.

ž. [jd. G sestrẽ, mn. G sestrĩ] – 1. sestra, kći istih roditelja, 2. medicinska sestra • Sestrȁ mi je h Nȅmačkoj.

prid. [ž. sȅsvečka] – koji se odnosi na blagdan Svih svetih • Na grõbje nesẽm sȅsvečke rȏže.

ž. pl. t. [G Sȅsveti(h)] – blagdan Svih svetih → Sȉsveti • Na Sȅsvete smo nosȉli na grõbje ȍbične sȅsvečke rȏže zi šlȁjerum i ȍbične bĩle svīčȅ.

m. [jd. G sȅvera] – strana svijeta sjever • Zi sȅvera dohãjaju čni ȍblaki, tõ bu nȅvrime.

m. [jd. G severākȁ] – vjetar koji puše sa sjevera, sjevernjak • Severãk je mzli vȉtar.

m. [jd. G Sȅvišega] – Svevišnji, Bog • Nãj ti Sȅviši pomȍre.

svrš. [prez. jd. 1. sfȃlcam, mn. 3. sfȃlcaju/sfȃlcadu, imp. jd. 2. sfȃlcaj, prid. rad. jd. m. sfȃlca, prid. trp. jd. m. sfȃlcan, ž. sfȃlcana] – napraviti utore, žlijebove → fȃlcat • Tȉšljar nam bu sfȃlca dȁske. Dȁske za krȍvišče su sfȃlcane, mȍremo ih pribĩjat na grȇde.

svrš. [prez. jd. 1. sfȃldam, mn. 3. sfȃldajȕ/sfȃldadu, imp. jd. 2. sfȃldaj, prid. rad. jd. m. sfȃlda, prid. trp. jd. m. sfȃldan, ž. sfȃldana] – nabrati tkaninu, napraviti nabore → fȃldat • Rȍzika je sfȃldala kȋklu pȕcici. Kȋklja je oprȁna i lȋpo sfȃldana.

svrš. [prez. jd. 3. sfalĩ, mn. 3. sfalĩju/sfalĩdu, prid. rad. jd. m. sfȁli] – nestati u velikoj mjeri, ponestati • Čȉ mi pȉnezi sfalĩju, ȉdem posujȇvat.

svrš. [prez. jd. 1. sfašȋram, mn. 3. sfašȋraju/sfašȋradu, imp. jd. 2. sfašȋraj, prid. rad. jd. m. sfašȋra, prid. trp. jd. m. sfašȋran, ž. sfašȋrana] – mljevenjem usitniti meso na sitne komadiće, iskosati, samljeti → fašȋrat • Sfašȋrali smo dȅset kȉ mȇsa za kobãse. Mȇso za kobãse je sfašȋrano, mȍremo ga ĩt začinȉt, mīšȁt i nadĩvat.

svrš. [prez. jd. 1. sfȇktam, mn. 3. sfȇktaju/sfȇktadu, prid. rad. jd. m. sfȇkta] – izmoliti, iskamčiti (ob. novac ili neku materijalnu vrijednost) → fȇktat, nafȇktat • Sfȇktali su ga kȁj im je dȁ pȉneze za matõr.

svrš. [prez. jd. 1. sflȉskam, mn. 3. sflȉskaju/sflȉskadu, prid. rad. jd. m. sflȉska, prid. trp. jd. m. sflȉskan, ž. sflȉskana] – 1. ispljuskati, išćuškati, 2. istući po stražnjici (ob. djecu) → fliskat • Tȁk sam ga sflȉska po rȉti kaj si bu zapȃmti vȅč jempũt. Ščȅra je dȅčec bȉ prȁf sflȉskan po rȉti, kȁj me nĩ ftȉ poslūhnȉt.

ž. [jd. G sfȏre, mn. G svȏrih] – dio seljačkih kola, greda na zaprežnim kolima koja povezuje prednji i stražnji dio • Krȁve polȁfko vlĩčeju vȏs, a mĩ se pȅljamo na sfȏri. Nĩ dobrȍ imȁt lĩpu bȁbu, čirȉšu pȍlek cȉste i dȕgu sfȏru na kõli, kȁj se nã to sȁki vrȃk rȁt zavlīčȅ.