nesvrš. [prez. jd. 1. sĩčem, mn. 3. sĩčeju/sĩčedu, imp. jd. 2. sīčȉ, prid. rad. jd. m. sȉka] – sjeći; rezati; prekidati • Z nõžum sĩčem kȍren čȉst na drõbno.

 m. [G sȋča] – prvi mjesec u godini, siječanj • Ovȍ lȉto je sȋča bȉ cĩli f snĩgu.

prid. [ž. sȋčaska] – koji se odnosi na siječanj, siječanjski • Bȍle nãj te kȁča pȉkne, nȅk sȋčasko sȗnce zgrȉje.

ž. [jd. G sȉčke, mn. G sȉčki] – sjeckalica za slamu, travu, stabljike kukuruza • Pot sȉčku mȅčem korȕznicu s tẽrum štrȁjim blȃgu.

ž. [jd. G sȉdalice, mn. G sȉdalic(ih)] – stolac, sjedalica • Na trẽtjoj sȉdalici sidĩm f kĩnu.

s. [mn. G sideȃ] – sjedenje • Dȍst je sideȃ hȍte dȉlat.

nesvrš. [prez. jd. 1. sidĩm, mn. 3. sidĩju/sidĩdu, imp. jd. 2. sȉdi, prid. rad. jd. m. sȉdi, pril. sad. sidẽčki] – sjediti → sedȉt • Nȃjrȁjši sidĩju pot brȃjdum. Ne mȍreš tȏ dȉlat sidẽčki, dȅ se zdȉgni!

prid. [ž. sīvȁ] – 1. sijed, 2. koji je sive boje, siv → sĩvit • Potpunȏma je sĩf, nȋma nȉš čnih lãsi.

prid. [ž. sigdãša] – koji se odnosi na svaki dan; svakodnevni, svakidašnji, svagdašnji • Krȕhek naš sigdãši dȅ nam dȅnes.

pril. – na svim mjestima, svugdje, posvuda, svuda → sȅ posũt • Sȉgdi se nãjdeju nevdȉlanci.

pril. – 1. sigurno, čvrsto, odlučno, bez kolebanja, bez opasnosti, 2. jamačno, vjerojatno, zacijelo • Sigūrnȍ bum dȍša, obȅča sam!

nesvrš. [prez. jd. 1. sȉjem, mn. 3. sȉjeju/sȉjedu, imp. jd. 2. sȋ, prid. rad. jd. m. sȉja] – 1. sijati, rukom ili strojem bacati sjeme na zemlju pripremljenu za sjetvu, 2. prosijavati, čistiti propuštajući kroz sito ili rešeto • Jȕtri bumo sȉjali kurȕzu na ledȉni.

ž. [jd. G sijȁtve, mn. G sijȁtvi(h)] – sjetva, čin bacanja sjemena u zemlju • Cĩli kȅdan ȉmamo sijȁtvu korȕze.

pril. – na sve moguće načine, kojekako, snalazeći se, svakako • Sȉkak smo se vozȉli na posȁ, il s cȕgum, il z ȁtobusum.

prid. [ž. sȉkakva] – 1. koji je vrlo različit, raznovrstan, svakakav, 2. pogr. od kojega se može koješta očekivati, nevaljao, kojekakav • Sȉkakaf svȋt se ščȅra zȉbro na proščẽu.

pril. – svakim putem, svim stranama, u svakom smjeru; svuda → sȉkuda • Sȉkam ȉdeju čȉ ih zovẽju.

ž. [jd. G sikȉre/sekȉre, mn. G sikȋr/sikȉri(h)/sekȋr/sekȉri(h)] – željezno oruđe za sječenje i cijepanje drva, sjekira • Zi sikȉrum priprãvlja drĩve za kūrȉt. Sekȉra im je h mȇt opȁla.

ž. [jd. G sikĩrke, mn. G sikĩrki(h)] – Sikĩrka je nãredna za dȉlat trĩšće.

nesvrš. [prez. jd. 1. sikȋram/sekȋram (se), mn. 3. sikȋraju/sikȋradu/sekȋraju/sekȋradu (se), prid. rad. jd. m. sikȋra/sekȋra (se)] – brinuti se; ljutiti se • Sikȋraju me decȁ kaj se nẽčeju vučȉt. Sekȋram se zãkaj ste tȁk lȋni.

[jd. G sikirȉšča, mn. G sikirȉščof] – dio oruđa, alata i pomagala koji se drži u ruci, držak • Z vȉakum sam si stesȁ sikirȉšče za sikȉru.

pril. – svakim putem, svim stranama, u svakom smjeru, svukud, svuda → sȉkam • Sȉkuda se rȉvle.

ž. [jd. G sȉle, mn. G sȋl] – fizička snaga, velika borbena moć • Nĩ tẽ sȉle, kaštȉge tẽ nĩ, da ȉme i rȋč nam zȅme il spremenĩ!

nesvrš. [prez. jd. 1. sȉlim, mn. 3. sȉliju/sȉlidu, imp. jd. 2. sȉli, prid. rad. jd. m. sȉli] – 1. siliti, činiti da tko što radi protiv svoje volje ili želje, prisiljavati na što, nametati svoju volju komu 2. činiti što pretjeranom upotrebom snage (kad se što umeće u predviđen otvor, kad se želi ugurati u manju rupu nego što je potrebna i sl.); nasilu gurati, zabijati • Sȉlidu me da pĩjem, a nĩs bȁš pri vȏlji.

pril. – 1. uz pomoć sile, nasilno, 2. bezvoljno, sileći se što raditi, 3. uslijed • Sȉlum prȉlik su se zmȉstili vũ tu hȉžicu.