pril. – ovamo, u smjeru onoga koji govori • Dõjdi sȉm da ti nȉkaj povĩm.

pril. – ovdje-ondje, ovamo-onamo, amo-tamo • Hȍdi sȉm-tȁm po cȉsti, pijȁn je.

s. [jd. G sȉmena, mn. G sȉmenof] – sjeme • Sȉme ot kȍrena je jȃko drõbničko.

s. zbir. [mn. G simẽa] – sjemenje → sȉme • Sprãvljam si šalȃtino i vȕgorkovo simẽe.

ž. [jd. G simenãrne, mn. G simenãrni(h)] – prodavaonica sjemena, sjemenarnica • Nȅgda nĩsmo hodȉli f simenãrnu, sȅ simẽe smo si dȍma sprãvljali.

s. [jd. G sȉmenišča, mn. G sȉmeniščof] – sjemenište, škola za odgoj budućih svećenika i redovnika • Zȉšo je zi sȉmenišča, sat mȍre slūžȉt mȁšu.

prid. [ž. simẽnska] – koji je za sjeme, sjemenski • Õf je pȁžulj simẽnski, jȅnga nȅ bumo jȉli.

m. [jd. G sȋna, mn. G sȋnof] – sin, muški potomak u prvom koljenu • Ũn nam je jedĩni sȋn.

ž. [jd. G sȋnce/sȇnce, mn. G sȋnci(h)/sȇnci(h)] – sjena • Pot orȉhum je sȇnca, tȗ sidĩmu. Hȍdi f sȋncu, nãj bȉt na tȍmu sȗncu.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȋnčim, mn. 3. sȋnčiju/sȋnčidu, imp. jd. 2. sȋnči, prid. rad. jd. m. sȋnči] – stvarati sjenu zbog svjetlosti • Prȅveč mi sȗnce sviklĩ h komȏru pak si s plȁftum sȋnčim.

m. umanj. [jd. G sȉneka, mn. G sȉnekof] – 1. sin → sȋn, 2. pren. (u obraćanju djevojčici, odmilice) kći • Sȉnek, sȉnek, kȁj pak tĩ dȉlaš?

ž. [jd. G sȉngerice, mn. G sȉngeric] – šivaći stroj ob. stariji • Na sȉngerici sam se nafčĩla šīvȁt.

svrš. [prez. jd. 1. sĩnem, mn. 3. sĩneju/sĩnedu, prid. rad. jd. m. sīnȉ] – iznenada se sjetiti • Sĩneju mi sȉkakve zmišljȍtine.

ž. [jd. G sinokȍše/senokȍše, mn. G sinokȏš/senokȏš] – livada koja se kosi za sijeno • Jȕtri pȍjemo kosȉt sinokȍšu. Ȉmamo za kosȉt dvȋ senokȍše.

nesvrš. [prez. jd. 1. sȉpam/sȉplem, mn. 3. sȉpaju/sȉpadu/sȉpleju/sȉpledu, imp. jd. 2. sȉpli, prid. rad. jd. m. sȉpa] – sipati; mrviti, drobiti • Snȋk je sȉpa kȁk da ga nȉgdo sȉje čes sȉto.

nesvrš. [prez. jd. 1. sipȃvam/sipȃvlem, mn. 3. sipȃvaju/ sipȃvadu/sipȃvleju/sipȃvledu, prid. rad. jd. m. sipȃva] – sipati → sȉpat • Sipȃvam mȇlu h žȃklec.

m. [jd. G sȉra, mn. G sȉrof] – sir, namirnica koja se posebnim postupkom proizvodi iz zgrušanoga mlijeka • Sȉr je prȁv domãči kȁk trȋba bȉt.

m. [jd. G sīrkȁ, mn. G sīrkȍf] – biljka od koje se rade metle, sirak • Kȕp sīrkȍf zvẽžemo i dȉlamo mȅkle.

m. umanj. [jd. G sȋreca, mn. G sȋrecof] – manji sir • Naprȁvila sam dvȃ mãla sȋreca, bȕš si zȅ za domȏm.

prid. [ž. sīrkȍva] – koji je od sirka, sirkov • Sīrkȍve mȅkle su nȃjbȍlše za pomȉtat po hȉži.

prid. [ž. sȋrna] – koji je od sira, sirni • Nȃjrȁjši jĩm sȋrni kolãč.

ž. [jd. G sȋrnice, mn. G sȋrnic] – zdjela s rupicama u kojoj se cijedi sir • Dȅnem sȉr h sȋrnicu nãj se scidĩ.

m. [jd. G sirȍčeka, mn. G sirȍčekof] – dijete kojem je umro jedan ili oba roditelja, siroče • Tõ je dītȅ sirȍček, nĩma nȉgdi nȉkoga.

prid. [ž. sirovȁ] – 1. sirov, prijesan (o hrani), 2. neprerađen, nepročišćen 3. pren. pogr. nekulturan, primitivan, grub, prost (o osobi) • Krumpĩr se još nĩ skȕha, jȍš je sȉrof.