m. [jd. G palīrȁ, mn. G palīrȍf] – nadzornik, poslovođa • Ũn je palĩr, gledĩ mȅštre kak dȉlaju.

nesvrš. [prez. jd. 1. pãlim, mn. 3. pãliju/pãlidu, imp. jd. 2. pālȉ, prid. rad. jd. m. pālȉ] – 1. paliti (vatru), 2. peći rakiju → potpālȉt, pripālȉt, respālȉt, spālȉt, zapālȉt • Dvȃ cĩjaka slȋf ȉmamo za pālȉt.

ž. [jd. G palũtke, mn. G palũtki(h)] – glavica kupusa, kelja • Dȉla sam kȉselit sȁmo vȅlike palũtke zẽlja cĩle, mãle sam zrȉzala.

ž. [jd. G pȁmeti, mn. G pȁmeti(h)] – 1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, 2. sjećanje, pamćenje; pamet • Lȋta sam natũka, pȁmeti nȉš!

prid. [ž. pametnȁ] – 1. a. koji ima sposobnost rasuđivanja; razborit, mudar, oštrouman, b. koji je misaono bogat, c. koji je prosvijećen, obrazovan, 2. koji je stvoren pameću, koji svjedoči o sposobnosti rasuđivanja, mudrosti • Fȇjst je pȁmetan, zgotȍvi je vȅlike škȏle.

nesvrš. [prez. jd. 1. pametĩm, mn. 3. pametĩju/pametĩdu, prid. rad. jd. m. pametȉ] – držati u pameti, sjećati se, ne zaboravljati; pamtiti • Jȍš pametĩm kȁk je stãri čȁča znȁ klepȁt kȍsu.

m. [jd. G pametȁkoviča, mn. G pametakovičof] – onaj koji se pravi pametan, onaj koji pametuje, pametnjaković • Dȉla se pametȁkovič, a blȁndra bedarȉje.

s. [jd. G pametovãa, mn. G pametovãof] – mudrovanje, pametovanje → pametovȁt • Tȍga pametovãa je dȍst!

nesvrš. [prez. jd. 1. pametȕjem, mn. 3. pametȕjeju/pametȕjedu, prid. rad. jd. m. pametovȁ] – pametovati → pametovãe • Sidĩju i sȁmo pametȕjeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȃmtim, mn. 3. pȃmtiju/pȃmtidu, prid. rad. jd. m. pȃmti] – usvajati i zadržavati u svijesti nove sadržaje ili spoznaje • Stãri čȁča pȃmti vrȋme ot prȋ Drȕgoga rȁta.

m. [jd. G pȁmtivȋka, mn. G pȁmtivȋkof] – davnina, pamtivijek • Ot pȁmtivȋka je tã cĩrkvica na brĩgu.

ž. [jd. G panãme, mn. G panãm(ih)] – vrsta platna za vez • Zi šãrum mȇrkum na panãmi našivãvam rȏžice.

m. [jd. G pȁncera, mn. G pȁncerof] – glavni strujni osigurač • Pȁncer je zgorȉ, nĩmamo štrȍma.

ž. [jd. G pancĩrgrȁbe, mn. G pancĩrgrȁb(ih)] – protutenkovski rov • Bȋli bi ih sȅ postrĩljali da se nĩsu skrȉli f pancĩrgrȁbe.

m. [jd. G pandūrȁ, mn. G pandūrȍf] – pogr. policajac • Pandũr pȅlja tȃta h rȅšt.

m. [jd. G pȁnka, mn. G pȁnkof] – majstorski radni stol • Špȅnglar ȉma na pȁnku sȅ orũdje za dȉlae.

m. [jd. G pȃnklina, mn. G pȃnklinof] – 1. vezica, vrpca, mašna, 2. drvena kutija za postolarski alat • Pȕcica ȉma črlẽne pȃnkline f lãsim.

ž. [jd. G pȁnoge, mn. G pȁnog/pȁnoki(h)] – 1. grančica koja izbija iz korijena ili žile, 2. mladica, izdanak kod biljke • S trsȏf se optrgãvaju pȁnoge, da bu tȑs bȍlj rãso.

m. [jd. G pȁnta, mn. G pȁntof] – željezna naprava koja pridržava vrata i na kojoj se ona okreću; šarka, zglobnica • Pȁnt se na vrãti zmaknȉ pak stojĩju nahȇro.

ž. pl. t. [G papagãjkih] – vrsta ključa ili kliješta kojima se, uz podešavanje, pritežu matice, a oblikom asociraju na papagajski kljun; papige • Zemȉ papagãjke i zašarāfȉ cȋf.

m. [jd. G pāpkȁ, mn. G pāpkȍf] – 1. rožnata rasječena zaštitna tvorba koja pokriva vrhove prstiju nekih sisavaca, papak, 2. pogrd. prsti • Tõ nãj ni glẽdit ni dĩrat, pãpke sȅbi!

m. [jd. G paprȁ, mn. G paprȏf] – plod u obliku sitnih zrna, ob. samljeven u prah, služi kao začin, oštra okusa; papar • Dȅni čȕdaj paprȁ, nãj bu gulãšec šȁrf!

m. [jd. G papīrȁ, mn. G papīrȍf] – materijal na kojem se piše, tiska, crta i sl.; papir • Zȅmi papĩr i napīšȉ pãr rĩči.

m. umanj. [jd. G papĩreca, mn, G papĩrecof] – papirić • Dȁ mi je papĩrec.