m. [jd. G pȁjklina, mn. G pȁjklinof] – stroj koji odvaja zrnje od pljeve, vijalica • Zi pȁjklina čȉsto ze opãda f kȏrbe.

m. [jd. G pȁkreta, mn. G pȁkretof] – 1. izvanbračno dijete, 2. pogr. dijete → fȁčuk • Sfačkȁla se i domȏm je donȅsla pȁkreta.

m. [G Pȁjngrecih] – toponim • Pȁjngreci su grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ tẽri je dȍbi ȉme po famȉliji tẽroj je tȁk bȉ prĩšvarak.

s. [G Paovȃ] – toponim • Paovȇ je mȉsto h Drĩu zat fabrȉke lȋvo kȕda se mȍre na brȏt. Tȁk se zovẽ i mȉsto h Ladūčȕ kadȉ je prȋ bȋlo čȕdaj pȃof ot zrȕšenoga drĩvja, a dȅnes ih vȅč nĩ.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȃjsam se, mn. 3. pȃjsadu/pȃjsaju se, prid. rad. jd. m. pȃjsa se] – pacati se → pȃcat se • Kȁk se mȍreju pȃjsat f tõj vručīnȉ?

m. [jd. G pȁjsera, mn. G pȁjserof] – željezna poluga sa zavinutim krajevima za otkidanje, podizanje tereta • Zȅmi pȁjser i zdȉgni õf kȁmen.

m. [jd. G pajtākȁ, mn. G pajtākȍf] – onaj koji se vještije služi lijevom rukom, ljevak • Sȅ poslȅ dȉla z lĩvum rũkum, pajtãk je.

m. [jd. G pȁjzlina, mn. G pȁjzlinof] – 1. neugledna omanja gostionica; krčma 2. pren. prljava, neuredna prostorija • Sȉ se tiščĩju f tõm pȁjzlinu, nĩmaju dȍst mȉsta f hȉži.

vezn. – 1. nasuprot, naprotiv, 2. pa • Vȉdla me pak je ȉšla za mȅnum.

pril. – ponovno, opet • Pȃk je rezbȉla tanĩr.

m. [jd. G paklȁ, mn. G paklȏf] – 1. rel. boravište duša mrtvih gdje duše grešnika trpe vječne muke, 2. pren. simbol užasa i strave, 3. užasni uvjeti života, teško, nepodnošljivo stanje; velika patnja, 4. mjesto gdje se vodi velika bitka ili oštre, nepomirljive svađe, 5. nesnosna žega, vrućina • Živĩju h vȅlikoj neimãščini, pak se fȍrt svȁdiju, tõ je prãvi pakȁ za žĩvit.

m. [jd. G pakȅt-trȇgara, mn. G pakȅt-trȇgarof] – nosač tereta na automobilu, biciklu • Z mȅlina na pakȅt-trȇgaru pȅljam vrȉču mȇlje.

m. [jd. G pȃkleca, mn. G pȃklecof] – zavežljajčić, paketić, zamotuljak • Donȅso mi je jȅn pȃklec cigarȅtlinof.

m. [jd. G pȃklina, mn. G pȃklinof] – drveni umetak kod slaganja oplate za betoniranje • Jȕtri bumo šȃlali pak si bum prirēdȉ dȁske i pȃkline za šȁlunk.

ž. [jd. G pȁkne, mn. G pȁkni(h)] – obloga na kočnici • Na ȁtu su mi prȅšle pȁkne, trȋbam ih zmĩat.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȁkujem se, mn. 3. pȁkujeju/pȁkujedu se; prid. rad. jd. m. pȁkova se] – pakirati se, spremati se za odlazak → spȁkovat se • Bȕju se ocelȉli pak se cĩli dȃn pȁkujeju.

m. [jd. G pȁkpapīrȁ, mn. G pȁkpapīrȍf] – papir za zamatanje • Stalãže h špȃjzi sam oblĩkla h pȁkpapĩr.

s. [G pãl(j)kaa] – ubiranje zaostalih plodova nakon berbe; paljetkovanje • Splȁtilo se ĩt h pãljkae, nȁbra sam dȍst grõjzja, a i korȕze.

nesvrš. [prez. jd. 1. pãl(j)kam, mn. 3. pãl(j)kaju/pãl(j)kadu, prid. rad. jd. m. pāl(j)kȁ] – skupljati zaostale plodove iza berbe • Pȍkle brãa hȍdimo pālkȁt grõjzje.

nesvrš. [prez. jd. 1. palamũdim, mn. 3. palamũdiju/palamũdidu, prid. rad. jd. m. palamūdȉ] – isprazno govoriti, gnjaviti razgovorom; mudrovati, filozofirati • Nãj palamūdȉt, nĩ te vȅč mȍč poslȕšat!

ž. [jd. G palȃndre, mn. G palȃndri(h)] – nemoralna žena, bludnica • Sȉ bežĩju ot tẽ palȃndre.

ž. [jd. G palavȗrde, mn. G palavȗrdi(h)] – bludnica → palȃndra • Tã je bȁba vȅlika palavȗrda.

m. [jd. G pȃlčeka, mn. G. pȃlčekof] – ptica iz reda vrapčarica, carić • Na slȉvu je doletȉlo kȕp pȃlčekof.

m. [jd. G pãleža, mn. G pãležof] – opća zaraza, epidemija • Na svȉe je dȍšo nȉkakof pālȅš, živinãr ih cĩpi.