pril. – 1. na nesiguran način, nesigurno, nepouzdano, 2. dubiozno, dvojbeno, problematično • Dȅnes je sȅ posũt špȁtno kaj smo strãhu da bumo ostȁli bez dȉla.

m. [jd. G špecerȁja, mn. G špecerȁjof] – 1. prehrambena roba, živežne namirnice 2. trgovina u kojoj se prodaje mješovita roba • Za cĩli mȉsec f štacũnu si kũpiju špecerȁja.

prid. [ž. špecijãlna] – 1. koji je drugačiji od onoga što je uobičajeno i obično; poseban; jedinstven, 2. koji je ograničen ili namijenjen za posebnu funkciju, primjenu ili priliku • Mõj je kȍ špecijãlan, ot šȗba povlĩče vȏs, nȉgdo ga ne mȍre dostȉgnit. Tõ nije kȁkaf gȍt mȅlin za mlȉt, tõ je špecijãlan, sȅ sȃm dȉla.

m. [jd. G špecijalȉsta, mn. G špecijalȉstof] – 1. osoba kvalificirana za određeno područje, stručnjak, 2. osoba koja se opredijelila za uže područje (ob. medicine), specijalist • Ũn je nȃjvȅkši špecijalȉst za dȉlae kobãs i prȅzvurštof.

ž. [jd. G špecijãlke, mn. G špecijãlkih] – bicikl s više brzina → špecijalȉst • Za fȇrmu sam od kȗmov dȍbi špecijãlku.

m. [jd. G špekȁ, mn. G špekȏf] – mastan potkožni sloj utovljene svinje ili koje druge životinje usoljen i sušen na dimu i zraku; slanina, špek • Pȕn tanĩr sam narȉzo špekȁ z lȕkom.

ž. [jd. G špȅkule, mn. G špȅkul(ih)] – kuglica od stakla kojom se igraju djeca; pikula, franja, kliker • Za mũticu decȁ rȁdi ȉmaju špȅkule.

m. [jd. G špekulȁnta, mn. G špekulȁntof] – onaj koji se bavi špekulacijama, koji posluje špekulirajući • Pȍznam tȍga špekulȁnta, rȁt fkȁne čovȉka.

nesvrš. [prez. jd. 1. špȅkulam se, mn. 3. špȅkulaju/špȅkuladu se, prid. rad. jd. m. špȅkula se] – igrati se špekulama, pikulati se • Mĩ decȁ smo se navȋk rȁdi špȅkulali.

nesvrš. [prez. jd. 1. špekulȋram, mn. 3. špekulȋraju/špelulȋradu, imp. jd. 2. špekulȋraj, prid. rad. jd. m. špekulȋra se] – baviti se špekulacijama, voditi poslove uz špekulaciju, kalkulirati; špekulirati • Ũn sȁmo špekulȋra, nȅ bu kũpi tã grȕnt nigdȃr.

ž. [jd. G špelũnke, mn. G špelũnk(ih)] – 1. tamna, nekomforna, neugledna prostorija ili prostor, 2. vrlo loše i neugledno ugostiteljsko mjesto; jazbina • Tã birtȉja je prãva špelũnka, nãj tȁm ĩt.

ž. [jd. G špȅne, mn. G špȇn/špȅni(h)] – metalna strugotina, nastala mehaničkom obradom metala • V ȍko mi je opȁla špȅna, ne mȍrem glẽdit.

m. [jd. G špȅnȁdlina, mn. G špȅnȁdlinof] – igla s glavicom na jednom kraju, služi za pribadanje; pribadača • S kȋklje mi je opȁ gȕmp pak sam dȉla špȅnȁdlin.

nesvrš. [prez. jd. 1. špȅndlam, mn. 3. špȅndlaju/špȅndladu, imp. jd. 2. špendlȁj, prid. rad. jd. m. špendlȁ] – pričvršćivati pribadačama • Nȃjprȉ si špȅndlam, a ȕnda šĩvam.

m. [jd. G špȅnglara, mn. G špȅnglarof] – 1. obrtnik koji se bavi obradom lima, limar, 2. pogr. onaj koji se bavi nekim bučnim obrtom obrađivanja metala; onaj koji zabija, nabija, lupa itd. • Špȅnglar nam je kȑpa rȃjgle i zdȉle, kaj nĩ bȋlo navȋk pinẽz za nõve.

[jd. G špenglerȉje, mn. G špenglerȉj(ih)] – limarska radnja, limarija, limarnica • H špenglerȉju smo nosȉli podrãpane rȃjgle i zdȉle kȑpat.

m. [jd. G špȅrhȁklina, mn. G špȅrhȁklinof] – alat, univerzalni ključ, pomagalo koje služi za otvaranje svih brava; otpirač, otvarač • Ne mȍrem otklenȉt vrãta, bȕm zȅ špȅrhȁklin pak ih bum ȍtpro.

ž. [jd. G špȅrplȍče, mn. G špȅrplȏč(ih)] – šperploča, drvena ploča dobivena lijepljenjem listova furnira pod jakim pritiskom • Zrȉza bum komȃt špȅrplȍče pak bum dȉ na oblȍk, dok ne zminĩm pȍtrto oknȍ.

ž. [jd. G špȉce, mn. G špȋc/špȉci(h)] – 1. vrh, šiljak, 2. vezeni ukras na ručniku, plahti • Na pȍstelji je pĩsana plȁfta kaj ȉma hȅkljane špȉce.

ž. [G Špȉce] – toponim • Špȉca je mȉsto na krȁju Drĩa kadȉ je kapȇlica Krȁljice Mȋra, prȁma nãsipu.

s. pl. t. [G špȉcaric] – hlače uskih nogavica • Špȉcarice mi lȋpo stojĩju.

m. [jd. G špȉclena, mn. G špȉclenof] – 1. uhoda, špijun, policijski agent, njuškalo • Ũn je špȉclen, poslȕša kȁj h birtȉji povĩdaju pak dojavlĩva žandãrim.

ž. [jd. G špiclĩnke, mn. G špiclĩnki(h)] – sorta jabuke • Špiclĩnke su jȁbuke drõbne i žũto črlẽne fȃrbe. Stãri Mȁtek je cĩpi jȁbuku špiclĩnku.

m. [jd. G špȉcnȃmena, mn. G špȉcnȃmenof] – nadimak, prišvarak → prĩšvarak • Nȋkojim ljudȇm f selȕ su nadĩvali špȉcnȃmene.