ž. [jd. G štrȅke, mn. G štrȅkih] – pruga (željeznička, tramvajska i sl.) • Navȋk smo rȁdi hodȉli po štrȅki i mũtili se cȗga.

m. [jd. G štrȇkara, mn. G štrȇkarof] – radnik koji radi na željezničkoj pruzi • Štrȇkari su metȁli šȋe i šlȅpere.

nesvrš. [prez. jd. 1. štrȅncam (se), mn. 3. štrȅncaju/štrȅncadu (se), prid. rad. jd. m. štrȅca (se)] – 1. učiniti da se tko lecne, trgne od naglog poticaja riječima ili od onoga što ugleda, 2. lecati se • Fȕrt se štrȅncam kad gȏt kȁj čȕjem z vãn.

ž. [jd. G štretĩnke, mn. G štretĩnki] – pletena košara od slame • Pȕnu štretĩnku slȋf nesẽm na plȁc.

pril. – ići ukorak s nekim • Hȍdiju štrȉc jȅn vuz drȕgoga.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. štrigulȋram, mn. 3. štrigulȋraju/štrigulȋradu, prid. rad. jd. m. štrigulȋra, prid. trp. jd. m. štrigulȋran, ž. štrigulȋrana] – 1. označiti/označavati ono što se više neće uzimati u obzir u nekom tekstu, bilješkama, korekturama i sl.; prekrižiti da bi se izbacilo, 2. poništiti karticu na automatu pri ulasku i izlasku na radno mjesto • Štrigulȋram si sȅ ȕno kaj sam nȁfči. Sȉ su papīrȉ štrigulȋrani, sȅ je zgotȏvleno.

m. [jd. G štrȉha, mn. G štrȉhof] – trag kraćeg poteza koji ostavlja sredstvo za pisanje kao oznaka; zarez, raboš, crtica, štrih • Mȅčem štrȉhe na dȁske, kaj bum znȁ tẽre trȅba spīlȉt.

ž. [jd. G štrȉka, mn. G štrȉkof] – konopac, uže • Na štrȉku se sušĩju dečȋe rȕbačice.

m. [jd. G štrȉkanca, mn. G – veliki pleteni rubac → plȇt • Bȁbe su se zamotȁle f štrȉkanac, a i dȅcu su spȃt metȁle h ȉh.

nesvrš. [prez. jd. 1. štrȉkam, mn. 3. štrȉkaju/štrȉkadu, prid. rad. jd. m. štrȉka, prid. trp. jd. m. štrȉkan, ž. štrȉkana] – 1. plesti, 2. dosađivati se, gubiti vrijeme u dosadi ili nervozi (ob. uz vrtnju prstima) • Štrȉkam ditȅtu svȉtarček. Tĩ štȍnfi su na rȗke štrȉkani.

ž. [jd. G štȓkl(j)e, mn. G štȓl(j)i] – mršava osoba • Tõj štȓklji kȍsti stojĩju vȃn.

prid. [ž. štȑkljava] – mršav, štrkljav • Po ẽm vȉsiju hlȁče, kȁk je štȑkljaf.

nesvrš. [prez. jd. 1. štȑml(j)am, mn. 3. štȑml(j)aju/štȑml(j)adu, prid. rad. jd. m. štrml(j)ȁ] – lagano gristi, gristi sitnim i učestalim pokretima vilice, grickati • Štȑmljam komȁček sũhoga krȕha.

m. [jd. G štrȍma] – električna energija, struja • Dȅ vužgȉ štrȍm, bu se bȍl vȉdlo.

nesvrš. [prez. jd. 1. štȑpčem, mn. 3. štȑpčeju/štȑpčedu, prid. rad. jd. m. štrptȁ] – nestrpljivo lupkati nogama, tapkati, cupkati, pocupkivati • Nãj štrptȁt s tĩm nogȁm, bu cȗk tȁki dȍša.

m. [jd. G štrtȉaka, mn. G štrtȉakof] – 1. veća voža, bačva, 2. mjera za žito (4 štrtijaka = 1 vagan) • Dopelȁli smo pȇt štrtȉakof na vȍzu.

ž. [jd. G štr(e)tĩnke, mn. G štr(e)tĩnkih] – pletena košara od slame • Dvȋ štrtĩnke grõjzja sam im donȅsa kaj buju zobȁli.

ž. [jd. G štrȕce, mn. G štrȗc/štrȕci(h)] – 1. kruh izdužena oblika (za razliku od okrugloga); vekna, 2. svaki pojedinačni kruh; hljeb • Za obȉt smo pojȉli dvȋ štrȕce krȕha.

m. [jd. G štrȗka, mn. G štrȗkof] – klip kukuruza • Zȃjci glȍdaju štrȗk korȕze.

m. [jd. G štrūčkȁ, mn. G štrūčkȍf] – klip kukuruza s kojeg je skinuto zrnje • Zi štrũčki potkurȇvam pot kotlȕm.

m. [G Štručȉaka] – toponim • Mȉsto kadȉ je stãro ladȕčko gombalȉšče, tȁk nazvãno po štrȗku korȕze, kaj je tȁm odnavȋk rãsla korȕza.

m. [jd. G štrȕdlina, mn. G štrȕdlinof] – vrsta kolača od tijesta i voća ili sira, savijača • Najȉli smo se štrȕdlina ot jȁbuk.

m. [jd. G štrȕklena, mn. G štrȕklenof] – vrsta hrv. specijaliteta; slatko ili slano jelo od tijesta nadjeveno sirom, štrukla • Dȉlam štrȕkline začiȅne z vȑhum.

ž. zbir. [jd. G štrukovȉne, mn. G štrukovȋn] – klipovi kukuruza s kojih je skinuto zrnje • Mȉši su pojȉli ze, a ostȁla je sȁmo štrukovȉna.