m. [jd. G štrumȅnta, mn. G štrumȅntof] – glazbalo → inštrumȅnt • Ũn znȃ igrȁt skȍrum sȅ štrumȅnte.

m. [jd. G štrȕmfpȃnklina, mn. G štrȕmfpȃnklinof] – elastična podvezica za čarape • Z lȁstike si dȉlam štrȕmpȃnkline.

m. [jd. G štrȕmhȁltera, mn. G štrȕmhȁlterof] – platnena podvezica za čarape • Štrȕmhȁlteri mi držĩju štȍnfe da ne opãdeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. štrvãšim, mn. 3. štrvãšiju/štrvãšidu, imp. jd. 2. štrvãši, prid. rad. jd. m. štrvãši] – pomalo sipati, posipati • Na tȋsto štrvãšim zemlĩti cȕkor.

m. [jd. G štȗca, mn. G štȗcof] – kratki komad, komadić • Odrȉži mi jȅn štȗc kobãse.

nesvrš. [prez. jd. 1. štȕcam, mn. 3. štȕcaju/štȕcadu, prid. rad. jd. m. štȕca] – 1. bez utjecaja volje patiti od trzaja ošita uz prepoznatljiv zvuk od pritiska u trbušnoj šupljini, štucati, 2. loše govoriti, zamuckivati u neprilici, 3. kresati, podrezivati (bradu, živicu, granje) • S tȑsnim škȁram štȕcam tȑsje.

ž. [jd. G štȗčke, mn. G štȗčk(ih)] – glinena posuda za vodu • H štȗčki nesẽm težākȕm mzlu vȍdu.

nesvrš. [prez. jd. 1. štȕkam, mn. 3. štȕkaju/štȕkadu, prid. rad. jd. m. štȕka, prid. trp. jd. m. štȕkan, ž. štȕkana] – nadodavati, produljivati • Ditȅtu su kȋkljice prekrãtke pak ih mȏram štȕkat. Nĩmam dȍst dũgih rȃnti pak rãbim štȕkane.

nesvrš. [prez. jd. 1. štȕkl(j)am, mn. 3. štȕkl(j)aju/štȕkl(j)adu, prid. rad. jd. m. štukl(j)ȁ] – obavljati razne poslove • Dȅnes cĩli dȃn štȕkljam po hȉži i sȅ je vrȅjeno.

nesvrš. [prez. jd. 1. štundȋram, mn. 3. štundȋraju/štundȋradu, prid. rad. jd. m. štundȋra] – 1. razmišljati, 2. temeljito proučavati, pristupiti čemu studijski, studiozno se baviti čime; studirati • Štundȋram kak da si spũknem tn spot nȍfta.

m. [jd. G štȕplina, mn. G štȕplinof] – 1. čep, zatvarač, 2. plastični ili metalni čep koji se navija na potplat nogometne kopačke; krampon • Zȅmi štȕplin pak zatdi flȁšu.

m. [jd. G štȕrca, mn. G štȕrcof] – sa strane, po strani • Õf matõr nĩ več za nȕc, dȅni ga f štȕrc.

m. [jd. G šȕbara, mn. G šȕbarof] – naprava za reguliranje vatre u peći • Otprȉ šȕbar da bu bȍl gorȉlo h pečĩ.

m. [jd. G šȕblera, mn. G šȕblerof] – pomično mjerilo, vrsta mjernog instrumenta za precizno mjerenje dužine • Zmȉri si zi šȕblerum i sȅ buš znȁ.

m. [jd. G šȕdra, mn. G šudrȏf] – šljunak, šoder • Za pitonȋrae smo dopeljȁli jȅn kamijȏn šȕdra.

nesvrš. [prez. jd. 1. šȕdram, mn. 3. šȕdraju/šȕdradu, prid. rad. jd. m. šudrȁ, prid. trp. jd. m. šȕdran, ž. šȕdrana] – 1. zasipati šljunkom; šljunčati, 2. pren. tući; pobjeđivati uvjerljivo protivnika u utakmici ili natjecanju, a da on ne može pružiti dostojan otpor • Dopeljȁli su dvȃ vȍze šȕdra kaj buju šudrȁli pũtec. Da si bȃr vȉdi kak smo ih ščȅra h Čȅtru šȕdrali! Na brȋk pȅla vũski, šȕdrani pũtec.

m. [jd. G šȕfta, mn. G šȕftof] – hulja, podlac, nitkov • Tȏ je šȕft, nãj se ž ĩm pajdāšȉt.

ž. [jd. G šȕge, mn. G šȗg/šȕgi] – 1. vrsta zarazne kožne bolesti životinja i ljudi; svrab, 2. vrsta dječje igre, slična igri lovice, 3. pren. bezvrijedna osoba • Tõ je ȍbična šȕga od čovȉka.

prid. [ž. šȕgava] – 1. koji je zahvaćen šugom, 2. pren. koji je težak po karakteru; neugodan, nezgodan • Kȕsa je sȁ šȕgava, dȍša bu živinãr pak bu u pošprĩco z nȉkakvim vrãštvum.

m. [jd. G šȕlkolȅge, mn. G šȕlkolȅgi] – onaj koji ide s nekim u istu školu ili razred; školski kolega • Dȍša me poiskȁt šȕlkolȅga, rȁt bi me vȉdi.

m. [jd. G šȕlca, mn. G šȕlcof] – kožna pregača • Špȅngljar ȉma kožnãti šȕlc.

svrš. [prez. jd. 1. šȕknem, mn. 3. šȕkneju/šȕknedu, imp. jd. 2. šȕkni, prid. rad. jd. m. šȕkni, prid. trp. jd. m. šȕken/šȕknit, ž. šȕkena/šȕknita] – 1. lagano udariti, 2. naglo popiti → sũknit • Bȕm te šȕkni, nãj me pȉkat! Kȁj si tĩ mãko šȕknit? Ũn je mãko šȕken, nãj ga poslũhnit sȅ kaj povĩda.

m. [jd. G šũljka, mn. G šũljkof] – ispiljeno drvo na manje komade • Cĩlu bȕkvu smo h lozȉ spĩlili na šũljke.

m. [jd. G šȗma, mn. G šȗmof] – neodređeni zvuk umjerene jačine, šum • Za čȕt je šȗm zi Sȕkle kjȃ do sȉm.