m. [jd. G švȃkora, mn. G švȃkorof] – stara iznošena cipela • Nȉgda je tõ bȉ lȋpi šȍlen, a sȁt je švȃkor.

m. [jd. G švȁsaparȃta, mn. G švȁsaparȃtof] – aparat za varenje • Brȅs švȁsaparȃta špȇnglar ne mȍre bȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. švȃsam, mn. 3. švȃsaju/švȃsadu, prid. rad. jd. m. švȃsa, prid. trp. jd. m. švȃsan, ž. švȃsana] – spajati metalne dijelove zavarivanjem, variti • Švȃsam cȋvi, dȉlam nõvi plȏt. Nȏnič mi je naprȁvi švȃsanu lȉsu.

m. [jd. G švȅlera, mn. G švȅlerof] – prag željezničke pruge → šlȉper • Na štrȅku su dȉli nõve švȅlere.

m. [jd. G švȇrca, mn. G švȇrcof] – 1. ilegalno prenošenje robe preko granice tako da se izbjegnu propisi o plaćanju carine ili propisi o zabrani prenošenja; krijumčarenje, 2. meton. krijumčarena roba; šverc • Cigarȅtline kupȕjeju h švȇrcu.

m. [jd. G švȇrcara, mn. G švȇrcarof] – krijumčar, švercer → švȅrc • Ũn je švȇrcar, fȕrt ȉde prȉk mȅje i nȉkaj švȇrca.

nesvrš. [prez. jd. 1. švȇrcam, mn. 3. švȇrcaju/švȇrcadu, prid. rad. jd. m. švȇrca, prid. trp. jd. švȇrcan, ž. švȇrcana] – prenositi robu preko državne granice tako da se izbjegnu propisi o plaćanju carine ili propisi o zabrani prenošenja; krijumčariti • Fȕrt nȉkaj švȇrcaju prȉk mȅje. Na plȁcu prodȃjedu švȇrcanu oblȉku.

m. [jd. G švȉca, mn. G švȉcof] – 1. znoj, 2. pren. naporan rad, trud • Ȍblija me švȉc kak su me strȁšili.

nesvrš. [prez. jd. 1. švȉcam se mn. 3. švȉcaju/švȉcadu se, prid. rad. jd. m. švȉca] – 1. izlučivati znoj, znojiti se, 2. pren. izdržavati teške fizičke ili umne napore; truditi se; osjećati teškoće; brinuti, strahovati, 3. zamagljivati se vodenom parom, postajati mokar, orošavati se vodenim kapima • Kat fȇjst dȉlam, ȕnda se i fȇjst švȉcam, a ȕnda mȏram i fȇsjt pȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. švȉngl(j)am se mn. 3. švȉngl(j)aju/švȉngl(j)adu se, prid. rad. jd. m. švingl(j)ȁ] – 1. baviti se švindlerajem, postupati kao švindler; zabušavati, varati, 2. imati vrtoglavicu; vrtjeti se (pred očima), mantati se (u glavi) • Fȇjst mi se švinglja, mȏram si sȅst.

m. [jd. G švȉnga, mn. G švȉngof] – stanje organizma u kojem se gubi osjećaj ravnoteže i javlja osjećaj gubljenja tla pod nogama, vrtoglavica • Prȉja sam se za drȋvo kȁkaf me švȉnk mȍta.

prid. nepr. – gibak, svitljiv • Kȉtice ot hȍlara su švȍh, vȉtar ih lãhko ftȑgne.

pril. – bez novca, bez prebijene pare • Ũn je pak fȕrt švȍrc, nȉgdar nȋma nȉti dȉnara.

m. [jd. G švȕnga, mn. G švȕngof] – 1. brzina i ubrzanje koji se postižu poslije uzimanja zaleta, 2. pren. polet, energija, učinkovitost u radu, dobra koordinacija pokreta u radu ili organiziranju posla • Dȍbi je švȕnk, pak se hȉtro pȅla.