m. [jd. G žīvfcȁ, mn. G žīfcȍf] – živac • Tȁk mi ȉdeš na žīfcȅ, ponorȉ bum ȍt tebe!

s. [G živãhčeta] – jedinka onoga što čini živad, mlado peradi • Zaklȁla sam živãhče, bȕm ga spȅkla za obȉt.

s. [G živãščeta] – mlado peradi → živãhče • Poglȅ kȁk je lĩpo živãšče.

prid. [ž. živȃščja] – koji je od živadi, koji se odnosi na živad • Kȕham živȃščji ȁjgemahtec s knȅdlinim.

ž. zb. [G živȃdi] – domaće pernate životinje; perad, živad • Hrãniju sȁkojačke živȃdi, a nȃjvȅč pȗr.

ž. [jd. G živīnȅ, mn. G živĩn/živīnȉ(h)] – 1. razg. domaće pernate životinje; živad, perad, 2. marva, stoka • Unȉ hrãniju nȃjvȅč živĩn f cĩlomu selȕ.

m. [jd. G živinārȁ, mn. G živinārȍf] – stručnjak za uzgoj životinja, zaštitu njihova zdravlja i liječenje; marvenjak, veterinar • Dȍša bu živinãr cīpȉt odȏjke.

s. [jd. G živĩnčeta, mn. G živĩnčetof] – mlado od blaga; marvinče, živinče • Živĩnče nam je zbetežȁlo, mõramo zvȁt živinārȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. živĩm, mn. 3. živĩju/živĩdu, prid. rad. jd. m. žĩvi] – 1. a. biti živ, u životu, postojati u skladu svih funkcija, b. provoditi život, imati uvjete za život; boraviti, prebivati, stanovati, 2. biti u zajednici, biti zajedno (u kućanstvu), 3. izdržavati se, 4. održavati se na životu; živjeti • Kȏmaj živĩm ot tẽ cȑkavice.

s. [G. živleȃ] – 1. a. stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari, b. postojanje, opstanak, 2. meton. a. snaga, svježina, zdravlje, b. način življenja, životni uvjeti; izdržavanje, standard, c. živo biće, čovjek, d. u različitim igrama mogućnost ponovnog uključivanja i sudjelovanja nakon greške i privremenog gubljenja (svatko ima dva života) (u igri graničara, u računalnim igrama i sl.), 3. struk, dio tijela, 4. ukupnost zakonitosti, pravila i neumitnosti u životu čovjeka, 5. grana, oblast čovjekove i društvene djelatnosti, 6. pren. sadržaj življenja, ono što je najdraže čovjeku, životna sreća; uživanje 7. živost, izrazitost život; življenje • ȉhovo živleȇ je žmȅhko, nȃjvȅkši su siromākȉ.

pril. – 1. na živ način; živahno, bodro, 2. jako; jasno • Žȋvo mi se fũčka za tȏ kȁj me oblajãvaju po selȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. životãrim, mn. 3. životãriju/životãridu, prid. rad. jd. m. životãri] – živjeti bijedno, vrlo skromno, jedva živjeti; tavoriti, preživljavati (o ljudima i njihovim idejama, zamislima, organizacijama i sl.), životariti • Unȉ tȁk životãriju, od dȅnes do jȕtri.

prid. [ž. živūčȁ] – 1. koji je i danas živ, 2. koji traje po pojmovima i pojavama uz koje stoji; živući • Dȅnes je jȍš živũča tã bȁba kaj mȍre povīdȁt kȁk se prȋ osamdesȇt lȋt žĩvilo.

ž. [jd. G žīškȁ, mn. G žīškȍf] – štetni kukac u žitu, grašku i dr. • Vrȉča pȁžulja je pȕna žīškȍf.

prid. [ž. žlȁbrava] – onaj koji govori mnogo i glasno • Od ẽ nĩ mȍč dõjt do rȋči kȁk je žlȁbrava.

nesvrš. [prez. jd. 1. žlȁbram, mn. 3. žlȁbraju/žlȁbradu, prid. rad. jd. m. žlabrȁ] – govoriti mnogo i glasno; brbljati • Poglȇ kȁk bȁbe žlȁbraju, a povĩdaju da nĩmaju cȁjta.

ž. [jd. G žlabȗrde, mn. G žlabȗrd(ih)] – loše jelo, splačine • Kȁj si skȕhala tȗ žlabȗrdu? Tõ nĩ za jȉst, tȏ je za svȉe.

ž. [jd. G žlȃjdre, mn. G žlȃjdrih] – veliki lanac na kolima koji služi za kočenje kotača • Dȅni žlȃjdru na kotãč, kȁj nam vȏs nȅ bu krēnȉ nahdȏ.

nesvrš. [prez. jd. 1. žlȃjdram, mn. 3. žlȃjdraju/žlȃjdradu, imp. jd. 2. žlȃjdraj, prid. rad. jd. m. žlȃjdra] – kočiti kola lancem → žlȃjdra • Žlȃjdram vȏs kat se pȅlamu nahdȏ.

m. [jd. G žlȃjfa, mn. G žlȃjfof] – kočnica na seljačkim kolima, bremza • Brȅz žlȃjfa nĩ mȍč zastanȃvljat vȏs.

nesvrš. [prez. jd. 1. žlȃjfam, mn. 3. žlȃjfaju/žlȃjfadu, imp. 2. jd. žlȃjfaj prid. rad. jd. m. žlȃjfau] – usporavati, kočiti • Bȑš žlȃjfaj, pȅljamu se nahdȏ.

m. [jd. G žlȁka, mn. G žlȁkof] – pojas, dio njive • Sȁki si je kosȁc zȅ jȅn žlȁk kaj ga bu kȍsi.

ž. [jd. G žlȃmbre, mn. G žlȃmbri] – 1. pogr. usnica, 2. ona koja trača, tračerica • Tã žlȃmbra sȅ prepovĩ dȉ kȁj ziznã i jȍš pritȁkne.

prid. [ž. žlȁmbrava] – 1. koji ima velika usta, 2. koji voli tračati • Sȉ ga drãžiju da je žlȁmbraf.