prid. [ž. žlȅhna] – koji želi zlo ili gleda sa zle strane, zločest → zločẽsti • Žĩm nĩ mȍč prebãvljat, kȁk je žlȅhan.

nesvrš. [prez. jd. 1. žlȇ(m)pam, mn. 3. žlȇ(m)paju/žlȇ(m)padu, prid. rad. jd. m. žlȇ(m)pa] – naglo, pohlepno piti • Sȅ se zahlikãvaju kaj žlȇmpaju vȍdu.

m. [G Žlĩpca] – toponim, 1. Žlebec Gorički, mjesto u općini Marija Gorica; 2. Žlebec Puščanski – mjesto u općini Pušča • H Žlĩpcu na križȃu je lĩpo raspēlȍ.

prid. [ž. žlȉbasta] – 1. sličan žlijebu, koji je nalik žlijebu, 2. koji je ižlijebljen; žljebast • Dȅni õf žlȉbasti plȅh kaj bu vodȁ ȉšla prȍč.

m. [jd. G žlibãka, mn. G žlibãkof] – vrsta crijepa; kupa, kanalica, žljebnjak • Krȍvišče je zgotȏvljeno, sȁmo se trȋbaju dȉt žlibãki.

ž. [jd. G žlȉce, mn. G žlȋc] – pomagalo za zahvaćanje i uzimanje u usta tekuće i žitke hrane; žlica • Zȅmi žlȉcu, ne mȍreš jȉst čȕšpajs tȁk.

ž. umanj. [jd. G žlȉčice, mn. G žlȉčic] – mala žlica, žličica • H kāvȕ si dȅnem dvȋ žlȉčice cȕkora.

m. [jd. G žlȋčaka, mn. G žlȋčakof] – jelo od tijesta koje se zahvaća žlicom i stavlja u vrelu vodu da se skuha; knedla, njok, žličnjak • Z dvȉh jãjc i mȇlje dȉlam žlȋčake.

nesvrš. [prez. jd. 1. žlȋmam, mn. 3. žlȋmaju/žlȋmadu, prid. rad. jd. m. žlȋma] – čistiti, ispirati crijeva nakon svinjokolje • Čerȋva žlȋmaju kaj bumo dȉlali divenȉce

m. [jd. G žlȋba, mn. G žlȋbof] – 1. razg. duboka uzdužna brazda, udubljenje na zemlji ili u stijeni; klisura, 2. a. izdubena koritasta brazda u cijevi oružja, u kamenu ili drvetu, b. građ. koritasto načinjen uređaj za otjecanje vode ili odvođenje sipkog materijala; oluk, žlijeb • Čȅz žlȋp curĩ vodȁ h fȁslin kaj ga ȉmamo za zalĩvae vȑta.

m. [jd. G Žlipčȁna, mn. G Žlipčȁnof] – stanovnik Žlipca → Žlĩbac • Jȅn je Žlipčȁn oženȉ ȉhovu čȇr.

ž. [jd. G Žlipčȃnke, mn. G Žlipčȃnki] – stanovnik Žlipca → Žlĩbac • Žlipčȃnke hȍdiju z mlĩčnim na plȁc v Zȁpršič.

prid. [ž. žlipčȃnska] – na način koji je specifičan za mjesto Žlibac → Žlĩbac • Žlipčȃnske cȉste po zĩmi su zamȅtane zi snȋgum.

ž. [jd. G žlīzdȅ, mn. G žlīzdȉ(h)] – organ u čovječjem ili životinjskom tijelu koji stvara i izlučuje sekrete, žlijezda • Od zdĩgaa tẽških vrȋč natȅkla mu je žlīzdȁ na rūkȉ.

ž. [jd. G žlȗndre, mn. G žlȗndri] – 1. tetiva, žila u mesu, 2. meton. žilavo meso, neprikladno za jelo • Tẽ žlȗndre dȅ cūckȉm il ih hȉti.

prid. [ž. žlȕndrava] – 1. koji ima žlundre, 2. na kojem ima malo mesa; neskladno i ružno mršav (o osobi) • Õf komȁček mȇsa je tȁk žlȕndraf, ne mȍrem ga pojȉst.

m. [jd. G žmahȁ, mn. G žmahȏf] – osjećaj koji izaziva jelo u ustima; okus • Tã čȕšpajs nĩma nȉš žmȁha.

prid. [ž. žmȁhna] – koji je ugodna okusa (o jelu), ukusan • Gȕlaš je jȃko žmȁhan, bȕm si namȅta jȍš jȅn tanĩr.

pril. – na ukusan način, ukusno • Sȉ fãliju kȁk je tȏ jȉlo žmȁhno.

m. [jd. G žmārcȁ, mn. G žmārcȍf] – bockanje ispod kože, trnac • Čũtim žmãrce po nogȁm.

nesvrš. [prez. jd. 1. žmĩm, mn. 3. žmĩju/žmĩdu, imp. jd. 2. žmȋ, prid. rad. jd. m. žmȁ, pril. sad. žmẽčki] – 1. imati stisnute, gotovo zatvorene oči, 2. slabo svijetliti; titrati, 3. držati zatvorene oči dok se drugi ne sakriju u igri skrivača, 4. ne htjeti vidjeti neki prekršaj ili loš postupak, ne htjeti reagirati prijavom ili kaznom; gledati kroz prste (komu) žmiriti • Čȉ ne mȍreš spȁt, ȕnda bȃr žmȋ. Sȅ mojȅ stvãri su na svojẽm mȉstu, tȁk da ih žmẽčki mȍrem nãjt.

pril. – naći se u teškoj, nerješivoj situaciji • Bȕ ti žmȅhko kad buš otpuščãn z dȉla.

nesvrš. [prez. jd. 1. žmȉgam, mn. 3. žmȉgaju/žmȉgadu, prid. rad. jd. m. žmȉga] – 1. uočljivo stiskati očne kapke više nego što je obično iz navike ili zbog podražaja, 2. razg. uključiti žmigavac, 3. javljati se svjetlom, isprekidano ili prigušeno svijetliti; žmigati • Sȗnce mi jȃko triščĩ pak žmȉgam z očȁm.

svrš. [prez. jd. 1. žmȉgnem, mn. 3. žmȉgneju/žmȉgnedu, imp. jd. 2. žmȉgni, prid. rad. jd. m. žmȉgni] – uočljivo jednom stisnuti očne kapke više nego što je obično iz navike ili zbog podražaja, namignuti • Žmȉgni mi je z očmĩ i mȃm sam bȉ vanĩ.