ž. umanj. [jd. G čehũl(j)ke, mn. G čehũl(j)kih] – bobica grožđa → čȁhula, čȅhula • Pozobȁ sam čȕdaj čehũljki grõjzja.

ž. [jd. G čēkȅ, mn. G čẽk/čēkȉ(h)] – lovačka promatračnica, čeka • V lozȉ je čȕdaj čēkȉh.

nesvrš. [prez. jd. 1. čȅkam, mn. 3. čȅkaju/čȅkadu, imp. jd. 2. čȅkaj, prid. rad. jd. m. čȅka] – provoditi vrijeme u iščekivanju, čekati • Čȅka sam u cĩlu vȕru.

m. [jd. G čekičārȁ, mn. G čekičãrof] – stroj koji odvaja zrno od klipa kukuruza i melje ga • Na čekičãr sam zimlȉ kurȕzu čȉst na drȍbno.

nesvrš. [prez. jd. 1. čekičȋram, mn. 3. čekičȋraju/čekičȋradu, prid. rad. jd. m. čekičȋra] – raditi na čekičaru koji melje žito • Sũsedi sȁki dȃn čekičȋraju za pȃjceke.

ž. [jd. G čelẽ, mn. G čelĩ(h)] – kukac opnokrilac, uzgaja se radi meda, voska, matične mliječi i propolisa; pčela • Čelȅ su me zbȍle, sȁf sam natȅka.

m. [jd. G čēlcȁ, mn. G čēlcȏf] – kukac iz roda pčela, bumbar • Čēlȁc se zavlĩko glȉboko f holȁnderof cvȋt.

prid. [ž. čȅlava] – koji nema kosu, ćelav • Nĩma lãsi, čȅlaf je.

ž. [jd. G čȅlafki, mn. G čȅlafkih] – ćelava žena → čȅlavac • Zgubĩla je sȅ lȃsi, sȁt je čȅlafka.

m. [jd. G čȅlafca, mn. G čȅlafcov] – koji je bez kose, ćelavac • Zmĩrjaju ga da je čȅlavac, kaj nĩma lãsi.

ž. [jd. G čelȇnke, mn. G čelȇnkih] – pogr. glava, čelenka • Dȍbi buš po čelȇnki.

ž. umanj. [jd. G čelĩce, mn. G čelĩc] – mala pčela, pčelica → čelȁ • Tȁk je prĩdna kȁj čelĩca.

nesvrš. [prez. jd. 1. čelȉčim, mn. 3. čelȉčiju/čelȉčidu, prid. rad. jd. m. čelȉči] – 1. odgovarajućim postupkom prevoditi željezo u čelik, 2. pren. činiti otpornim, čvrstim za podnošenje teškoća i svladavanje napora • Ũn se kũplje h mzloj vodȉ, velĩ da se čelȉči.

m. [jd. G čelȋaka, mn. G čelȋakof] – pčelinjak, košnica • H čelȋaku čelȅ dȉlaju mȇt.

prid. [ž. čelȉa] – koji se odnosi na pčelu, pčelinji • Čelȉi mȇt je hasnovȉt.

s. [jd. G čelȁ, mn. N čȅla, G čẽl/čelȏf] – 1. dio glave, čelo, 2. vodstvo kuće, društva, stranke, 3. prednji dio kuće • Na čelȍ hȉže smo obȉsili bȁrjak.

ž. [jd. G čelȕge, mn. G čelȗg/čelȗk] – dio glave, vilica, čeljust • Dȍbi je po čeljȕgi.

svrš. [prez. jd. 1. čemȅhnem, mn. 3. čemȅhneju/čemȅhnedu, prid. rad. jd. m. čemȅhni] – jako udariti • Čȅ te čemȅhnem, buš mi mȃm dȁ mȋra.

m. [jd. G Čȅmera] – prezime • Mõj se vȗjček prezĩva Čȅmer.

s. [G Čȅmerovoga] – toponim • Čȅmerovo je grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. čȅmplem, mn. 3. čȅmpleju/čȅmpledu, prid. rad. jd. m. čemplȁ] – sječi drva na male komade, cijepati, cjepkati • Čȅmplem si trĩšče za potkūrȉt špȍrot.

m. [jd. G čepȁ, mn. G čepȏf/čepȉ(h)] – 1. čep (o boci), 2. čep u uhu, na krasti → štȕplen • Dȅni čȅp na õf glȃžek, da se rȁkja ne rezlĩje.

nesvrš. [prez. jd. 1. čepĩm, mn. 3. čepĩju/čepĩdu, prid. rad. jd. m. čēpȉ, pril. sad. čepẽčki] – težinu tijela prenositi na noge savijene u koljenima, čučati • Decȁ čepĩju na podȕ i mũtiju se. Ne mȍrem stãt, pak čepẽčki plĩjem drȁč.

nesvrš. [prez. jd. 1. čȅpnem, mn. 3. čȅpneju/čȅpnedu, imp. jd. 2. čȅpni, prid. rad. jd. m. čȅpni] – težinu tijela prenijeti na noge, čučnuti • Kat ne mȍrem vȅč stãt, mãko si čȅpnem, pak se počȉnem.