| bukȇt | m. [jd. G bukȇta, mn. G bukȇtof] – stručak cvijeća, buket • Dobĩla je vȅliki bukȇt cvĩtja za godovnȏ. |
| bukẽtec | m. umanj. [jd. G bukẽteca, mn. G bukẽtecof] – mali buket, buketić • Tẽra pȕca bu prijẽla mlãdenkin bukẽtec, tã se bu pȑva oženȉla. |
| bȕkof | prid. [ž. bukȏva] – koji se odnosi na bukvu, od bukovine, bukov → bukvȁ • Mĩ ȉmamo bȕkof mȅblin. |
| Bȕkofčak | m. [G Bȕkofčaka] – toponim • Bȕkofčak je brȋk h Šenkȏfcu ȍbar Stȃnčičevok. Zarãsa je h gãciju. Tȁm su nȉgda Šenkovljȁni cĩpali kõlje za kolȉt tȑsje. |
| bukovīnȁ | ž. [jd. G bukovīnȅ] – drvo bukve, bukovina • Zmetȁ sam pȇt mȅtri čȉste bukovīnȅ. |
| Bukõvje | s. [G Bukõvja] – toponim • Bukõvje je lozȁ na Svẽtomu Krīžȕ h tẽroj rãsteju bȕkve, a nȉgda su tȕ žĩvili i jȃzbeci. |
| bȕksa | ž. [jd. G bȕkse] – zatvor → hȁps, rȅšt • Bȉ je h bȕksi dvȋ lȉti. |
| buktẽči | prid. [ž. buktẽča] – koji gori jakim plamenom, razgorio; bukteći, plamteći; koji je u punom zamahu • Gledĩm buktẽči ogȁ gȍr na brĩgu. |
| bȕkva | ž. [jd. G bȕkve, mn. G bukvĩ/bȕkvi(h)] – vrsta listopadnog stabla, bukva • H nȁšoj lozĩ rãsteju debẽle bȕkve. |
| bukvȁn | m. [jd. G bukvȁna, mn. G bukvȁnof] – pren. osoba slabe moći shvaćanja, glupa osoba; tikvan, tupan, glupan • Tȍga bukvȁna se ne mȍre nȉš nafčȉt. |
| bȕkvič | m. umanj. [jd. G bȕkviča, mn. G bȕkvičof] – mala mlada bukva → bȕkva • Pȍlek vȅlike bȕkve rãsteju mãli bȕkviči. |
| bȕkvica | ž. umanj. [jd. G bȕkvice, mn. G bȕkvic] – 1. plod bukve, 2. pren. oštra kritika, 3. arh. vojna knjižica → bȕkva • Znȁ mi je očȉtat bȕkvicu. |
| būlȉt (būljȉt) | nesvrš. [prez. jd. 1. bũl(j)im, mn. 3. bũ(j)liju/bũl(j)idu, prid. rad. jd. m. būl(j)ȉ] – napadno gledati, buljiti • Bũljidu h vũ me kȁj da me nȉgdar nĩsu vȉdili. |
| bȗncat | nesvrš. [prez. jd. 1. bȗncam, mn. 3. bȗncaju/bȗncadu, prid. rad. jd. m. bȗnca] – 1. govoriti u snu, buncati, 2. pogr. izmišljati i pričati gluposti • Vrtȉ se h pȍstelji i bȗnca. |
| bȗncek | m. [jd. G bȗnceka, mn. G bȗncekof] – gornji dio svinjske noge, kračica, buncek • Õf dȅčec je tȁk dȅbe, kȁk bȗncek! |
| Bȕndaš | m. [jd. G Bȕndaša, mn. G Bȕndašof] – 1. ime za psa duge, guste dlake • Bȕndaš se ȍtpe i vȕša nam je. |
| bȕnker | m. [jd. G bȕnkera] – betonska ili drugačije izrađena utvrda ili sklonište kao zaštita od svakovrsnih napada, bunker • Vojnĩki su bȋli cĩlu nȏč h bȕnkeru i glẽdili na štrȅku. |
| bunkerȁča | ž. [jd. G bunkerȁče, mn. G bunkerȃč/bunkerȁči(h)] – velika okrugla košara pletena od šibe • H bunkerȁči nesẽm mandȃlice na plȁc. |
| bȕnt | m. [jd. G bȕnta, mn. G bȕntof] – smotak, svežanj • Zi štacũna sam donȅsa jȅn bȕnt drȍta za ogrādȉt dvorȉšče. |
| bȕra | ž. [jd. G burẽ, mn. G bȕrih] – 1. nevrijeme, 2. sjeverni vjetar, bura • Snȍčka je pri nȃs pũhala bȕra. |
| burãk | m. [jd. G burākȁ, mn. G burākȍf] – prvi odjeljak želudca preživača u kojem se hrana smekša i nabubri, burag • Krȁva posprȁvi trãvu kaj popãse h burãk, pak prežĩvlja. |
| bũrjat (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. bũrjam (se), mn. 3. bũrjaju/bũrjadu (se), prid. rad. jd. m. bũrja (se)] – 1. naglo upadati, 2. mijenjati se, pogoršavati se (o vremenu) • Vrȋme se bũrja, bȕ plohẽ. |
| bȕrof | m. [jd. G bȕrofa, mn. G bȕrofof] – bezbojna tekućina koja se upotrebljava za obloge protiv oteklina i rana • Nȍge me bolĩju, dȅni mi bȕrof. |
| burȗnda | ž. [jd. G burȗnde, mn. G burȗndi] – stočna repa → brgȗnda, borȗnda, rȉpa • Nasȉkla sam svȋam burȗnde. |
