s. [jd. G cȁblaa] – brbljanje, blebetanje → cablȁt • Kȏmaj sam se rīšȉla ȅninoga cȁblaa.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȁblam, mn. 3. cȁbla/cȁbladu, prid. rad. jd. m. cablȁ] – govoriti koješta, pričati sve i svašta; brbljati, blebetati • Nãj cablȁt!

s. [G Cȃcekovoga] – toponim • Cȃcekovo je ledȉna na Svẽtomu Krīžȕ tak nazvãna po prĩšvarku jednȏga čovȉka.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȁfram, mn. 3. cȁfraju/cȁfradu, prid. rad. jd. m. cafrȁ] – 1. prati rublje, 2. nešto raditi na loš način • H korȉtu cȁfram rubjȇ. Nãj cafrȁt, tȏ trȋba prȁf naprȁvit.

ž. [jd. G cafȕte, mn. G cafȗt/cafȕtih] – 1. bludnica, 2. neuredna, prljava žena • Zamȁzana si kȁj cafȕta.

m. [jd. G cȃgara, mn. G cȃgarof] – kazaljka na satu → cȃjger • Narȉhtaj cȃgar na vȕri.

nesvrš. [prez. jd. 1. cagĩvam, mn. 3. cagĩvaju/cagĩvadu, prid. rad. jd. m. cagĩva] – gubiti svježinu; sahnuti (o biljkama), venuti • Slȉvina pẽrja cagĩvadu od vručĩne.

svrš. [prez. jd. 1. cãgnem, mn. 3. cāgnȉju/cāgnȅdu, prid. rad. jd. m. cāgnȉ, prid. trp. m. cãgen, ž. cãgena] – uvenuti, usahnuti → cagĩvat • Ot vȅlike vručīnȅ rȏže mȍreju cāgnȉt. Šalȃta je sȁ cãgena od vručīnȅ.

m. [jd. G cākȁ, mn. G cākȍf] – stara, bezvrijedna krpa; stara iznošena odjeća • Dȅ si zislĩči tã cāȁk!

m. [jd. G cȃjgera, mn. G cȃjgerof] – kazaljka na satu → cȃgar • Trȋba narȉhtat na vȕri cȃjger.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȃjhnam, mn. 3. cȃjhnaju/cȃjhnadu, prid. rad. jd. m. cȃjhna] – označavati, zacrtavati • Šnȃjdar si mȏra cȃjhnat kadȉ bu odrȉza.

m. [jd. G cȁjhnota] – vremenski škripac • Mȏram se z poslȕm pȁščit, vȅč sam f cȁjhnotu.

m. [jd. G cȃjga, mn. G cȃjgof] – gruba pamučna tkanina, kao traper • Fȅrtun je zȉšit s cȃjga.

m. [jd. G cȁjta, mn. G cȁjtof] – 1. vrijeme, 2. mjera za vrijeme, 3. vremenski razmak, vrijeme potrebno za neku radnju 4. (vremensko) trajanje, 5. razdoblje, epoha, doba • Nĩmam cȁjt sedȉt. Tõ su bȋli lĩpi cȁjti.

m. [jd. G cȁjtunga, mn. G cȁjtungof] – tiskana publikacija koja se pojavljuje dnevno ili tjedno; novine → novȉne • O škȏli je pĩsalo h cȁjtungam.

m. [jd. G cȁklina, mn. G cȁklinof] – rub čipke • Na kupȇrti su lĩpi cȁklini.

ž. [jd. G caklĩne, mn. G caklĩn(ih)] – caklina na posuđu → cȋn • Na rȃjglici je spȕcala caklīnȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. caklĩm, mn. 3. caklĩju/caklĩdu, prid. rad. jd. m. caklȉ] – sjajiti se poput stakla, stakliti se • Mȅmblini su zbȉksani i sȁt se caklĩju.

pril. – kompletno, sve skupa, sređeno • Sȅ je cȁkum-pȁkum, sȁt pȍjemo.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȃltam, mn. 3. cȃltaju/cȃltadu, prid. rad. jd. m. cȃlta, prid. trp. m. cȃltan, ž. cȃltana] – 1. plaćati za neku robu ili uslugu, 2. plaćati više nego što vrijedi ili nego što je podnošljivo • Unȉ sȁmo trošījȕ, a jã mȏram sȅ cȃltat.

ž. pl. t. [G cȃngi(h)] – kliješta → klĩšča, fȁjercȃnge, flȁhcȃnge, plȅhcȃnge, rȍcȃnge • Zȅmi cȃnge i prisīčȉ õf drȏt.

m. [jd. G cȃnštȅhera, mn. G cȃnštȅherof] – čačkalica • Zȅ sam cȃnštȅher i drbãckam.

ž. [jd. G cȁpe, mn. G cȃp/cȁpi(h)] – 1. šapa, 2. otisak životinjske šape, 3. stopalo • Po snĩgu su se vȉdle nȉčije cȁpe. Zigrȉla si bum cȁpe h pratrȏru.

prid. [ž. cȁpava] – mlitav, smežuran, gnjecav → cȁpast • Sȁ je cȁpava, kak je debelȁ.