prid. [ž. cȁpasta] – mlitav, smežuran • Krumpĩr je cȁpast, prȅveč je dȕgo stȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. cãpljem/cãpam, mn. 3. cãpljeju/cãpaju/cãpljedu/cãpadu, prid. rad. jd. m. cãpa] – 1. ostavljati trag šapa, 2. površno raditi • Zi zamȁzanum cȁpum pȅs mi cãplje po gȁku. Tȏ prȁf dȉlaj, dȁ bu nȉčem zglēdȉlo, a nȅ sȁmo cāpȁt.

ž. umanj. [jd. G cȁpice, mn. 3. cȁpic] – šapica, papučica → cȁpa • Na mašīnȉ se cȁpica ftȑgnila, trȋba dȉt drȕgu.

s. zbir. [jd. G cȃpja] – 1. donji dijelovi odjeće (gaće, potkošulja, košulja) ispod odijela ili haljine; donje rublje, 2. odjevni predmeti; odjeća • Na kȕpu je bȋlo čȕdaj cȃpja.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȁpkam, mn. 3. cȁpkaju/cȁpkadu, prid. rad. jd. m. cȁpka] – packati, mrljati, loše slikati, loše bojiti • Nȉkak ne fȃrba, samo z pȅnzlinum cȁpka.

m. [jd. G cȁra, mn. G carȏf] – onaj koji vlada carevinom, najviši vladarski naslov u nekim državama; car • Z cȁrum je hodȉla i carĩca.

ž. [jd. G caramȍnije, mn. G caramȍniji(h)] – 1. točno određen slijed postupaka u svečanim i službenim prigodama, 2. pren. pretjerana, kićeno izražena pristojnost, prenaglašeno nastojanje na poštivanju pravila pristojnosti; ceremonija • Od tĩh sȉkakvih caramȍniji kaj ih spočimãvaju nȅ bu nȉš.

prid. [ž. cãrska] – 1. onaj koji se odnosi na cara, carski → cȁr, 2. cãrski rȇs – carski rez • Zis cãrskim rȇzum rodĩla sam dītȅ.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȃrtam (se), mn. 3. cȃrtaju/cȃrtadu (se), prid. rad. jd. m. cartȁ] – 1. postupati s kim nježno, 2. izmjenjivati nježnosti (poljupce, zagrljaje) s kim; maziti (se) • Stãra mȁma me je cȃrtala. Fȕrt se cȃrtaš.

­– izostajanje s posla i drugih dužnosti zbog bolesti, bolovanje • Porȉza sam si pȃc, dȍktor mi je dȁ kȅdan dȃn cȇ-cȇ.

ž. umanj. [jd. G cedũlke, mn. G cedũlki] – mala cedulja, ceduljica → cȅdula • Na cedũlki ti sȅ pĩše.

ž. [jd. G cȅdule, mn. G cȅdul] – listić papira s napisanom porukom, papirić s porukom, cedulja → cedũlka • Na cȅdulu si zapĩšem kȁj trȋbam obȁvit.

prid. [ž. cefũndrasta] – rastrgan, raskomadan • Fȅrtun mi je sȁf cefũndrast, bum ga hȉtila.

nesvrš. [prez. jd. 1. cefȕndram, mn. 3. cefȕndraju/cefȕndradu, prid. rad. jd. m. cefundrȁ] – trgati, komadati • Nãj cefundrȁt, dȉlaj lĩpe komȁčeke.

m. [jd. G cȇha, mn. G cȇhof] – 1. nekadašnje staleško obrtničko udruženje, 2. pren. pogr. skupina ljudi koja djeluje zajednički u svom interesu mimo općih interesa, klan, klika, 3. razg. račun za uslugu • Ščȅra smo natũkli vȅliki cȇh h birtȉji.

m. [jd. G cȅkara, mn. G cȅkarof] – pletena torba od komušine ili slame • Zi cȅkarum se ȉšlo h štacũn. Pȕn cȅkar smo nametȁli mlĩčnoga kȁj smo nosȉli na plȁc.

s. [jd. G cekȅtaa] – zanovijetanje, prigovaranje → ceketȁt • Tvẽga cekȅtaa bu sȁt dȍst, nĩ te vȅč za poslȕšat.

nesvrš. [prez. jd. 1. cekȅčem, mn. 3. cekȅčeju/cekȅčedu, prid. rad. jd. m. ceketȁ] – dosađivati govorom, zanovijetati, prigovarati • Nȃj mi tȕliko ceketȁt, dȅ se spremĩri.

m. [jd. G cekȋna, mn. G cekȋnof] – zlatnik, dukat, cekin • Tã jȃjca su žũta kȁk cekȋn.

m. pl. t. [G cȅkutof] – 1. šape, 2. pogr. noge → cȉkuti • Zmȑznili su mi se cȅkuti.

m. [jd. G cȅlara, mn. G cȅlarof] – celer • V jȗhu mĩ mȅčemo cȅlara dȁ bu žmȁhna.

ž. [jd. G celȉne, mn. G celȋn/celȉni(h)] – travnjak, livada → trȃnik • Na celȉni smo se rȁdi mūtȉli.

ž. [G Celȋn] – toponim, ime mjesta • Zis Celȋn je tã čovȉk.

ž. [G Celȋnke] – toponim • Celȋnka je ledȉna na Harmȉci prȉk stãre štrȅke prȅma Sȕkli (stãra štrȅka je štrȅka za Slovȅniju). Celȋnka je i mȉsto na Vȗkovom Selȕ di je nȉgda bilo tȑsje.