nesvrš. [prez. jd. 1. cȉckam, mn. 1. cȉckamo, 3. cȉckaju/cȉckadu, prid. rad. jd. m. cickȁ] – rezuckati, sjeckati • Čȉst na drȍbno cȉckam kȍren.

nesvrš. [prez. jd. 1. cīčȅm, mn. 1. cīčȅmo, 3. cīčȅju/cīčȅdu, prid. rad. jd. m. cīčȁ] – glasati se cičanjem, cičati • Sovĩce su cȋlu noč cīčȁle.

ž. [jd. G cidȋlke, mn. G cidȋlkih] – cjedilo, naprava za cijeđenje → cidȉlo, precidȋljka, sȉce • Na cidȋlku dȅnem sȉr kȁj se scījȁ.

s. [jd. G cidȉla, mn. G cidȋl/cidȉlof] – cjedilo, naprava za cijeđenje • Sȉr je imȁ nȁ sebi mãle hȑžice od cidȉla h tẽromu se scījȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. cidĩm, mn. 3. cidĩju/cidĩdu, prid. rad. jd. m. cĩdi, ž. cidĩla] – 1. stišćući prstima istiskivati sok, 2. propuštati tekućinu kroza što (cjediljku, krpu) da se zadrži ono što nije potrebno (koštice, talog itd.); cijediti • Cidĩla je mlīkȍ na sȋce.

ž. [jd. G cȋvi, mn. G civĩ(h)] – izduženi šuplji predmet kružnog presjeka kroz koji se što provodi, cijev • Dũgu cȋf smo dȉli vuz plȏt.

ž. umanj. [jd. G cifčĩce, mn. G cifčĩc] – mala cijev, cjevčica → cȋf • Čes cifčĩcu mȍrem stȁkat vũlje polȁfkoma.

m. [jd. G cȉferšlusa, mn. G cȉferšlusof] – patentni zatvarač, smičak → rȃjferšlus • Po cĩlim plečĩm kȋkle prišȉt je cȉferšlus.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȋfkam/cȋfčem, mn. 3. cȋfkaju/cȋfkadu/cȋfčeju/cȋfčedu, prid. rad. jd. m. cȋfka] – piskati, piskutati → cvȉblat • Pȉščanci cȋfkaju, vȁlda su lȁčni.

ž. [jd. G cȋfre, mn. G cȋfri] – 1. iznos, cifra, 2. pogr. previše nakićena žena • Od tȉh te je cȋfri glãva zabolȉla. Poglȇ ovũ cȋfru, sȁ je nakȋnčena.

ž. [jd. G Cȋfre, mn. G Cȋfri] – ime za kravu • Telȉce Cvȉta i Cȋfra htȉle su bȍst.

prid. [ž. cȉfrava] – pretjerano dotjeran, uređen • Tȕliko sȅga je nã se zmetȁ, sȁf je cȉfraf.

prid. [ž. cȉfrasta] – koji je od više boja; raznobojan, šaren • Imȁm rȁda unũ cȉfrastu kȋklu.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȋfram (se), mn. 3. cȋfraju/cȋfradu (se), prid. rad. jd. m. cȋfra (se), gl. trp. jd. m. cȋfran, ž. cȋfrana] – 1. dotjerivati (se), 2. ustručavati se, suzdržavati se • Sȉ smo cȋfrali. Nȋ se trȋba tȕliko cȉfrat.

m. umanj. [jd. G Cigȁčeka, mn. G Cigȁčekof] – mladi Rom, dječak ili muško dijete Rom → Cȉgan • Cigȁček se pȇla na kȏlim i popĩva.

ž. umanj. [jd. G Cigȁčice, mn. G Cigȁčic] – mlada Romkinja, djevojčica ili žensko dijete Roma → Cȉgan • Cigȁčica mi je šlȏgala na pȁžulj.

ž. pl. t. [G cigȁskoga pẽrja] – vrsta trave • Kȁk decȁ smo po brĩgu brȃli trāvȕ cigȁsko pẽrje.

m. [jd. G Cȉgana, mn. G Cȉganof] – 1. pripadnik romske manjine, Rom, 2. pren. pogr. varalica, lažljivac • Ot Cȉgana sam kūpȉ koȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. cigãnčim, mn. 3. cigãnčiju/cigãnčidu, prid. rad. jd. m. cigānčȉ] – 1. prositi; iznuđivati; zakidati; varati na sitno, 2. pogr. cjenkati se za male svote, ciganiti (se) → cigãnit, nacigānčȉt, nacigãnit • Decȁ me fȍrt cigãnčiju za pȉneze.

ž. [jd. G Ciganȉce, mn. G Ciganȋc] – pripadnica romske manjine, Romkinja • Ciganȉca mi je šlȏgala na pȁžulj.

ž. [jd. G ciganȉce, mn. G ciganȋc] – vrsta jabuke • Nȁbra sam pȕnu bunkerȁču jȁbuk ciganȋc.

nesvrš. [prez. jd. 1. cigãnim, mn. 3. cigãniju/cigãnidu, prid. rad. jd. m. cigānȉ] – 1. prositi; iznuđivati; zakidati; varati na sitno, 2. cjenkati se za male svote, ciganiti (se) → cigānčȉt, nacigãnit • Hȍdiju po selȕ i cigãniju.

m. [jd. G cigarȅtlina, mn. G cigarȅtlinof] – rezani duhan uvijen u cigaretni papirić, u obliku tankoga valjka, cigareta • Vužgẽm si cigarȅtlin pak se počĩvam.

m. [jd. G cigȁršpica, mn. G cigȁršpicof] – cjevčica u koju se umeće cigareta prije pušenja, cigalin, cigarluk, cigarnjača, cigaršpic • Čȁča mȅče cigarȅtlin f cigȁršpic i tȁk rȃjfa.