nesvrš. [jd. 1. cȋgam, mn. 3. cȋgaju/cȋgadu, prid. rad. jd. m. cȋga, ž. cȋgala, prid. trp. jd. m. cȋgan, ž. cȋgana] – nabirati tkaninu, praviti nabore; gužvati → fȃldat • Rȍzika je cȋgala kȋklicu. Ȉmam lĩpu cȋganu kȋklju.

m. [jd. G ciglȁ, mn. G cȉglenof] – cigla, opeka • Sȁf cȉga nam je za hȉžu dopelȁ Kirȉn s Kljūčȁ na kõlim s koȕm.

m. [jd. G ciglārȁ, mn. G ciglãrof] – onaj koji izrađuje cigle, ciglar • Nȉgda su ciglãri dȉlali cĩgle tȁm di se zīdȁla hȉža.

prid. [ž. cȉglasta] – koji je boje cigle • Na stȍ sam dȉla cȉglasti stõak.

prid. [ž. ciglẽna] – koji je od cigle, cigleni → cȉga • Mõj dȉda ȉma ciglẽna nãkla f hȉži.

ž. [G Ciglẽnke] – toponim • Ciglẽnka je mȉsto h Ladūčȕ kadȉ su ljȗdi nȉgda sȃmi dȉlali cȉga.

s. zbir. [G ciglõvja] – hrpa cigle, izlomljene cigle, komadići crijepa • Dopelȁ je pȕnu tãčku ciglõvja.

nesvrš. [jd. 1. cȉgulim, mn. 3. cȉguliju/cȉgulidu, prid. rad. jd. m. cȉguli] – 1. svirati u gusle; raditi gudalom; gudjeti, guditi, guslati, 2. pogr. potezati, vući • Nĩ ih za poslȕšat kȁk cȉguliju.

m. [jd. G cĩaka, mn. G cĩakof] – badanj u kojem vrije mošt → badȁ • Cĩak je pȕn grõjzja i tȏ drȇšanoga.

m. [jd. G cikȁ] – kiselost, kiseljenje vina • Vīnȍ je dȍbilo cȉk, nĩ za pȉt.

ž. [jd. G cikẽ] – podvriskivanje u pjesmi, vriska • Vȅlika cȉka se poslȕša h tõj popĩfvki.

[jd. G cȉkle, mn. 3. cȉklih] – crvena repa iz porodice loboda, korijen se priređuje na salatu svjež ili kuhan; cikla → cȉkva • Jȉli smo cȉklu na šalȃtu.

ž. [jd. G ciklãme, mn. G ciklãmi(h)] – šumska i ukrasna biljka s bijelim ili ružičastim cvjetovima svježega mirisa i s otrovnim gomoljem; ciklama → mihȏljica • Na Stȃnčičevomu sam nabrãla dišẽče ciklãme.

svrš. [prez. jd. 1. cȉknem, mn. 3. cȉkneju/cȉknedu, prid. rad. jd. m. cȉkni] – ukiseliti se, ciknuti (o vinu) • Vīnȍ se mȏra pretočȉt na vrȋme, kȁj mȍre cȉknit.

ž. [jd. G cikõrje, mn. G cikõrji] – biljka vodopija, cikorija, smljeven prženi korijen, služi kao nadomjestak kave • Kȁt je krȁva presušĩla, jȉli smo čnu kāvȕ s krȕhum od cikõrja i knȃjpa, bez mlīkȁ, z mȁlo cȕkora, sȅ dok nīsmȍ prȍdali telȅ.

m. [jd. G cikulārȁ, mn. G cikulãrof] – stroj za piljenje drva, kružna pila, cirkular • Debȅlo kĩtje ne mȍremo cīpȁt, pȁk ga rȉžemo na cikulãr.

ž. [jd. G cikȕte mn. G cikȕt(ih)] – vrsta cvijeta, kukuta → trubȅčica • Cikȕte rāstȅju vus potȍke.

m. pl. t [mn. G cȉkutof] – šape, pogr. noge → cȅkuti • Bolĩju me cȉkuti, prȅveč hȍdim.

ž. [jd. G cȉkve] – crvena repa iz porodice loboda, korijen se priređuje na salatu svjež ili kuhan; cikla → cȉkla • Šalȃta od cȉkve pȁše vuz mȇso.

ž. – varijanta ženskog imena Cecilija • Mojȁ sūsȅda se zovẽ Cȉla.

nesvrš. [prez. jd. 1. cĩlam, mn. 3. cĩlaju/cĩladu, imp. jd. 2. cĩlaj, prid. rad. jd. m. cĩla, prid. trp. jd. m. cĩlan, ž. cĩlana] – ciljati, gađati • Cĩla je zȃjca, a zgȏdi drȋvo.

[ž. cȋla cilcȃta] – potpuno cijeli, čest. za pojačavanje: cȉ cilcȃt • Cȋli cilcȃti dȃn cūckȉ lȁjaju.

prid. [ž. cĩla] – koji ima sve dijelove, koji je potpun, komu ništa nije oduzeto, cijeli • Cĩli dȃn pūšȅ vȉtar zgȏrac.

nesvrš. [prez. jd. 1. cilĩčem/cĩlikam, mn. 3. cilĩčeju/cilĩčedu/cilĩkaju/cilĩkadu, imp. jd. 2. cilĩkaj, prid. rad. jd. m. cilĩka] – zvoncati, proizvoditi visoke, piskave tonove • Tȉči v gmju rȁno hjȗtro vȅč pȍčneju cilīkȁt.