celȋnski

prid. [jd. G celȋnska] – koji se odnosi na Celine • Celȋnski brȋgi su lĩpi.

Celȋnščan

m. [jd. G Celȋnščana, mn. G Celȋnščanof] – čovjek iz Celina • Celȋnščani hȍdiju k mȁši na Gorȉce.

Celȋnščanka

ž. [jd. G Celȋnščanke, mn. G Celȋnščanki(h)] – žena iz Celina • Jednȁ Celȋnščanka se oženȉla h Dȕbovo.

cȅlta

ž. [jd. G cȅlte, mn. G cȅltih] – vrsta nepromočivog debelog, voskom natopljenog i ulaštenog platna za prekrivanje tereta, vagona, kola, automobila, cerada • Kamijȏn je pȍkrit s cȅltum, da po ẽm ne curĩ gȍdina.

cȅnar

m. [jd. G cȅnara, mn. G cȅnarof] – desetka u kartama, ono što se označuje s 10 • Čũvam si cȅnara za zȁdi štȉh.

cȅndraf

prid. [ž. cȅndrava] – koji često plače, cendrav, plačljiv, cmoljav, cendrav → cȅndrastKȁj si tȁk cȅndraf?

cendrȁt

nesvrš. [prez. jd. 1. cȅndram, mn. 3. cȅndraju/cȅndradu, prid. rad. jd. m. cendrȁ] – uporno i neutješno plakati, cmizdriti • Dītȅ cȅndra, poglȇ kȁj mu jẽ.

cȅndravac

m. [jd. G cȅndrafca, mn. G cȅndrafcof] – razmaženko, plačljivac, cendravac • Ne cȅndraj, cȅndravac cȅndravi!

cȇnkat se

nesvrš. [prez. jd. 1. cȇnkam se, mn. 3. cȇnkaju/cȇnkadu se, prid. rad. jd. m. cȇnka se] – pregovarati o cijeni, cjenkati se • Za krȁvu prȅveč ȉšče, mȏram se cȇnkat kȁj bum u mȍga kūpȉt za mȁšu cȋnu.

cȇrat

nesvrš. [prez. jd. 1. cȇram, mn. 3. cȇraju/cȇradu, prid. rad. jd. m. cȇra] – probavljati (o hrani) → precȇratKurȕzu trȋba mlȉt na drȍbno dȁ u pȃjceki mȍreju cȇrat.

Cẽrnik

m. [jd. G Cẽrnika, mn. G Cẽrnikof] – gora u Sloveniji preko Save • Črnĩ se pri Cẽrniku, gȍdine bu.

cȋc

m. [jd. G cȋca] – vrsta jednostavne meke pamučne tkanine, cic • Bljũza je od cȋca, pak je tȁk mefkȁ za nosȉt.

cȉca

ž. [jd. G cȉce, mn. G cȋc/cȉci/cȉcih] – 1. dojka, 2. sisa u životinje • Krȁvine cȉce su pȕne mlīkȁ, ȍdi u podojȉt.

cīcȁk

m. [jd. G cīckȁ, mn. G cīckȍf] – vrsta grožđa • H tȑsju ȉmamo cīckȁ, rȁdi ga jĩmo.

cȉca mãca

ž. [jd. G cȉce mãce, mn. G cȉci mãc] – cvijet vrbe • Sȅ posũt h gmu vuz trȃnike f protulȇtje cvātȅju cȉce mãce, mẽhke kȁk pȁhule.

cȉcast

prid. [ž. cȉcasta] – koji ima velike grudi, sisat → cȉcaJȅnine cȉce su vȅlike, bȁš je fȇjst cȉcasta.

cȉcat

nesvrš. [prez. jd. 1. cȉcam, mn. 1. cȉcamo, 3. cȉcaju/cȉcada, imp. jd. cȉcaj, prid. rad. jd. m. cȉca] – hraniti se na majčinim prsima, sisati → cuclȁt, nacȉcat, pocȉcat, scȉcatPȃjceki su zrãsli i vȅč ne cȉcaju.

cȉcek

m. [jd. G cȉceka, mn. G cȉcekof] – 1. dojka, 2. sisa u životinje → cȉcaTȅlek je zȅ cȉcek h zȗbe i ne pũšča ga.

cȉcetina

ž. uveć. [jd. G cȉcetine, mn. G cȉcetin] – velika dojka, sisetina → cȉcaLȃjbek kȏmaj držĩ jȅnine cȉcetine.

cȉchȁlter

m. [jd. G cȉchȁltera, mn. G cȉchȁlterof] – dio ženskog rublja za zaštitu i njegu grudi, grudnjak → lȃjbek, grȗdakZa jȅnine cȉce trĩbaju mãli cȉchȁlteri.

cȉcibȃn

m. [jd. G cȉcibȃna, mn. G cȉcibȃnof] – ptica sjenica • Cȉcibȃn lȋpo popĩva na orȉhu.

cȉcica

ž. umanj. [jd. G cȉcice, mn. G cȉcic] – mala dojka → cȉca, cicĩčkaPȕcici su pȍčele rãst cȉcice.

cicĩčka

ž. umanj. [jd. G cicĩčke, mn. G cicĩčkih] – mala dojka → cȉca, cicĩcaPȕcici rãsteju mãle cicĩčke.

cicĩčkica

ž. umanj. [jd. G cicĩčkice, mn. G cicĩčkicih] – mala dojka → cȉca, cicĩčka, cicĩcaMȁčka ȉma mãle cicĩčkice.