pril. – ulagujući se • Hȍdiju ȍko mȅne cȋli-mȉli kȁj im bum nȉkaj dȁ.

ž. [jd. G cilȉne, mn. G cilȉni] – neobrađeni komad njive, ledina • Decȁ se rȁdi mũtiju na cilȉni.

m. [jd. G cilȉndra, mn. 3. cilȉndrof] – 1. valjak, cilindar, 2. visoki muški šešir, 3. stakleni dio petrolejske svjetiljke • Cilȉndar na petrolẽmki se zdrȍbi, trȋba dȉt drȕgoga.

nesvrš. [prez. jd. 1. cilĩm, mn. 3. cilĩju/cilĩdu, prid. rad. jd. m. cīlȉ] – 1. činiti cijelim, iscjeljivati, liječiti, 2. liječiti se; cijeliti → zacīlȉt • Krȁsta mi je pȍčela dobrȍ cīlȉt.

ž. [jd. G cȉme, mn. G cȉmih] – stabljika povrća, posebno krumpira; cima • Tȁk je bĩla sũša, da je kȍrenova cȉma pȕknila, a kȍren je ostȁ h zemlȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȉmam, mn. 3. cȉmaju/cȉmadu, imp. jd. 2. cȉmaj, prid. rad. jd. m. cȉma, prid. trp. jd. m. cȉman, ž. cȉmana] – 1. vući, natezati, 2. vabiti, mamiti • Cȉmam ga nãj ȉde z nȁmi na zãbavu.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȋmam (se), mn. 3. cȋmaju/cȋmadu (se), imp. jd. 2. cȋmaj, prid. rad. jd. m. cȋma (se), prid. trp. jd. m. cȋman, ž. cȋmana] – 1. pomicati amo-tamo, klimati, 2. ljuljati se, pomicati se, biti slabo učvršćen, klimati se • Čerȋpi nīsȕ prȁf dītȉ, pak su se pȍčeli cȋmat.

m. [jd. G cimȅnta] – tvar u obliku praha koja, pomiješana s vodom, brzo otvrdnjuje, vezivno sredstvo u građenju; cement • Kūpȉli smo čȕdaj vrȋč cimȅnta, kaj bȕmo hȉžu dȉlali.

m. [jd. G cȋmera, mn. G cȋmerof] – 1. soba, 2. natpis tvrtke na lokalu, 3. svadbena kitica koja se nosi na odjeći → kȉtica • Vȅč ljũdi ȉšče cȋmera di bȕju spȃli. Šmȉt si je dȉ nȏvi cȉmer ȍbar štacũna. Jȃne, Jȃne, Jȁnica, lĩpi cȋmer dȅklica!

ž. [jd. G cȉmerice, mn. G cȉmeric] – 1. sobarica, 2. ona koja stanuje još s nekim u sobi • Unȁ je bȋla cȉmerica pri jednõj gōspȉ.

m. [jd. G cȉmermana, mn. G cȉmermanof] – majstor za izradu drvenih predmeta za gradnju kuće, tesar • Vȗjček je cȉmerman, hȏbla štȁfline i trāmȅ za krȍvišča.

m. [jd. G cȉmeta] – vrsta začina od kore drveta cimetovca, cimet • F kolãč mȅčem cȉmet, rȁjši ga jĩdu.

m. [jd. G cimperȁ, mn. G cimperȏf] – 1. betonski okvir zdenca, 2. posuda za namakanje galice u vinogradu • Gȁlicu smo rȅstopili h cimperȕ.

ž. [jd. G cimprẽze, mn. G cimprẽzi] – zimzeleno crnogorično stablo, čempres • Ȍko grȏbja su posajȅne cimprẽze.

m. [jd. G cȋna, mn. G cȋnof] – caklina, kositar → caklȉna • Na rȃjngli je stȕčen cȋn.

ž. [jd. G cīnȅ] – cijena • Jã zã tu cȋnu ne mȍrem dȉlat.

prid. [ž. cȋnčana] – emajliran, pokositren, pocinčan → cȋn • F cȋnčanu hȁmperu nȍsim vȍdu zi štȇrne.

prid. [ž. cinȅjša] – koji se može kupiti po nižoj cijeni, jeftiniji • Kad bȕju šȏleni cinȅjši, ȍnda bȕm jȉh kūpȉ.

ž. [jd. G cȉnije, mn. G cȉnij] – vrsta cvijeća • Cȉnije mi cvȃteju kjȃ do pȑvoga mrȁza.

nesvrš. [prez. jd. 1. cinĩm, mn. 3. cinĩju/cinĩdu, prid. rad. jd. m. cȉni, prid. trp. jd. m. cĩjen] – 1. određivati cijenu, cijeniti, 2. cijeniti se, držati do sebe • Prȅveč cinĩju ždrȋbe, nĩmam tȕliko pinȇs. Jȃko se cinĩju kȁk su nȉkaj vȅkšega, a zaprȁf nĩsu nȉš.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȋnkam, mn. 3. cȋnkaju/cȋnkadu, prid. rad. jd. m. cȋnka] – 1. proizvoditi visok i lagan isprekidan zvuk, zveckati, 2. odavati, izdavati • Nãjte mi tȕliko cȋnkat po plehȕ, vȅč me vũha bolĩju. Pretūžȉla sam se nȉkaj sūsȅdi, a onȁ me je mȃm cȋnkala mojĩm dȍma.

m. [jd. G cĩnkuša, mn. G cĩnkušof] – malo crkveno zvono, cinkuš • Čȕje se cĩnkuš z Lȉnartovoga, pȁk je nȉgdo hmȑu.

m. [jd. G cintorȁ, mn. G cintorȏf] – ograđen prostor oko crkve, crkvište, ograđe, ograda groblja, groblje • Cintȍr ȍko cĩrkve je fȇst stȁr i zizȋdan z kamẽa.

m. [jd. G cȋpa, mn. G cȋpof] – 1. alatka za mlaćenje žita, cijep → cȋpič, 2. cijepljena loza • Dȅnes nĩ vȅč cȋpof. F tȑsje smo dȉli cĩpe, hotȅle i dirȅktora.