cvīlȉt

nesvrš. [prez. jd. 1. cvĩlim, mn. 3. cvĩliju/cvĩlidu, prid. rad. jd. m. cvīlȉ] – zavijati, cviliti • Cūcȁk cvĩli.

cvȋt

m. [jd. G cvȋta, mn. G cvȋtof] – 1. cvat, cvijet, 2. prva rakija, 3. vrsta bolesti, bijelo pranje → rȏžaPrecvȁ je pȑvi cvȋt na brȉskvi.

Cvȉta

ž. [G Cvȉte] – ime za kravu → CvȅtaCvȉta nam je bȋla nȃjbȍlša krȁva.

cvȋtek (cvȋtak)

m. umanj. [jd. G cvȋteka, mn. G cvȋtekof] – cvjetić, cvijetak → cvȋtJȅn mãli cvȋtek je precvȁ.

cvȉtat

nesvrš. [prez. jd. 1. cvȋtam, mn. 3. cvȋtaju/cvĩtadu, prid. rad. jd. m. cvȋtai] – prekrivati se cvjetovima, biti u stanju kad izrasta cvijet; cvjetati, cvasti • Pret hȉžum je hrȕška počẽla cvȉtat.

cvȉtak

m. [jd. G cvȉtaka, mn. G cvȉtakof] – vrt u kojem se uzgaja cvijeće, cvjećnjak • Pȍlek hȉže ȉmamo mãli cvȋtak zi šãrimi rȏžicam.

cvĩtje

s. [jd. G cvĩtja] – cvijeće → cvȋtPrecvȁlo je protulȋtno cvĩtje.

Cvitnȁ nedȉla (Cvitnȁ nedȉlja)

ž. [G Cvitnȅ nedȉl(j)e] – blagdan Cvjetne nedjelje, Cvjetnica → CvȉtnicaNa Cvitnȕ nedȉlju ȉdemo k mȁši na Bȑdovac.

cvitnȋ

prid. [ž. cvitnȃ] – 1. koji pripada cvijetu i cvijeću, 2. koji je u cvijeću, prekriven cvijećem, cvjetni • Õf stõak ȉma cvitnȋ zȍrc.

Cvitnȉca

ž. [jd. G Cvitnȉce, mn. G Cvȉtnicih] – blagdan Cvjetna nedjelja, Cvjetnica • Na Civtnȉcu se navȋk nȍsi drĩnak na blȁgoslof.

cvȑcnit

nesvrš. [prez. jd. 1. cvȑcnem, mn. 3. cvȑcneju/cvȑcnedu, imp. jd. 2. cvȑcni, prid. rad. jd. m. cvȑcni] – malo popiti, gucnuti alkoholno piće • Cvȑcni sam si požerĩčak rȁkije, mȃm mi je vudrȉlo v glȃvu.

cvȑknit

nesvrš. [prez. jd. 1. cvȑknem, mn. 3. cvȑkneju/cvȑknedu, prid. rad. jd. m. cvȑkni] – uliti malu količinu, malo uliti, kapnuti • H čȃj su si cvȑknili mȁlo rȁkje.

cvrĩt

nesvrš. [prez. jd. 1. cvrẽm, mn. 3. cvrējȕ/cvrēdȕ, prid. rad. jd. m. cvȑ, cvȑla] – topiti slaninu u mast • H rȃjngli na špȍrutu stȁra mȁma cvrẽju mȃst.

cvrtjȇ

s. [jd. G cvrtjȃ] – pečena jaja • Cvrtjȇ, paradȁjs i lȕk, bȋlo nam je sakodãe jȉlo, kat se okāpȁlo il sušĩlo, kat nĩje bȋlo cȁjt kȕhat.