m. [jd. G cȗmeka, mn. G cȗmekof] – potpuno, potrošeno do kraja • Sȅ su pojȉli do cȗmeka.

m. [jd. G cȕminka, mn. G cȕminkof] – potpuno, potrošeno do kraja → cȗmek • Dodrȗ se je do cȕminka.

m. [jd. G cȕndermana, mn. G cȕndermanof] – osoba koja skita; lutalica, klošar, skitnica → fȕda, klātȅš, lȁndravac, lȕftrȃjzar, lȕftigȗs, potepēnȁc, potepũh, rȃjzer, trȃjbar, vagabȕnt • Tã cȕnderman sȁmo plahȕta i trȃjba po selȕ.

ž. [jd. G cȕndermanke, mn. G cȕndermankih] – 1. neuredna žena, 2. žena skitnica → cȕnderman • Nĩma kȁj dȉlat tã cȕndermanka, nek se sȁmo ȍkolo ophãja i oslīȁ.

ž. [jd. G cȕndre, mn. G cȕndrih] – 1. neuredna žena, 2. žena skitnica → cȕndermanka • Hȍdi po selȕ kaj cȕndra.

prid. [ž. cȕndrava] – poderan, zamazan, neuredan • Kȁk mȍreš hodȉt ȍkolo tȁk cȕndraf?

nesvrš. [prez. jd. 1. cȗndram, mn. 3. cȗnraju/cȗndradu, imp. jd. 2. cȗndraj, prid. rad. jd. m. cȗndra] – 1. skitati (se), lutati, 2. trgati, komadati, raspadati se • Ovĩ nevaljȁnci sȁmo cȗndraju po selȕ. Plȁfta se pȍčela cundrȁt.

svrš. [prez. jd. 1. cȕpim, mn. 3. cȕpiju/cȕpidu, prid. rad. jd. m. cȕpi] – pasti, poskočiti → cȍpit, cȕpnit • Nãj nāglȍ cȕpit, mȍreš si nȍgu zmaknȉt.

nesvrš. [cupkȁt, prez. jd. 1. cȕpčem/cȕpkam, mn. 3. cȕpkaju/cȕpkadu/cȕpčeju/cȕpčedu, imp. jd. 2. cȕpkaj, prid. rad. jd. m. cȕpka] – poskakivati, cupkati • Prȅveč dȕgo me je čȅka, pȁk je pȍče cȕpkat.

svrš. [prez. jd. 1. cȕpnem, mn. 3. cȕpneju/cȕpnedu, prid. rad. jd. m. cȕpni] – skočiti s nečega → cȕpit • Cȕpni s tȍga pȃa prȍč.

ž. [jd. G cȕre, mn. G cȕr(ih)] – djevojka → cȕrica, deklȅsa, deklĩna • Cȕre su se zrȉhtale i ȉdeju na tȃncae.

m. [jd. G cūrkȁ, mn. G cūrkȍf] – 1. ledena siga, 2. trag tekućine na podlozi, 3. izvor vode • Zmȑžen sam kȁj cūrȁk. S cūrkȁ smo nosȉli vȍdu za pȉt i prȁt.

m. [G Cũrka] – toponim • Cũrak je zvȋrak h Šenkȏfcu na Pȉntaričevom kadȉ se nȅgda jēmȁla vodȁ za pȉt. Cũrak je i zvȋrak na Vȗkovom Selȕ pȍlek Šišljȁk. Cũrak je takȁj i zvȋrak na Svȇtomu Krīžȕ kam se odnavȋk hodȉlo po vȍdu.

nesvrš. [prez. jd. 1. cũram, mn. 3. cũraju/cũradu, imp. jd. 2. cũraj, prid. rad. jd. m. cũra] – dječ. mokriti • Ȉdeš cūrȁt zȃt hȉže?

m. [G Cȕrhalekovoga brȋga] – toponim • Pȉntaričef brȋk tȁk nazvȃn kaj su Gȕsteku Pȉntariču povīdȁli Cȕrhalek.

ž. umanj. [jd. G cȕrice] – djevojčica → cȕra, deklȇhce, deklȅsica, deklȉnica • Cȕrica ȉma lĩpu kȋkljicu z rȏžicami.

ž. umanj. [jd. G curĩčke] – djevojčica → cȕrica, deklȇhce, deklȅsica, dȅklinica • Stãra mȁma, kat je bȋla curĩčka, sȅ je znȁla dȉlat.

pril. – natrag, naredba konju za natrag • Hȍdi mȁlo curȉk z vȍzum.

nesvrš. [prez. jd. 1. curĩkam, mn. 3. curĩkaju/curĩkadu, imp. jd. 2. curĩkaj, prid. rad. jd. m. curīkȁ] – ići, voziti natraške • Koĩ su pȍčeli curīkȁt i vȏs se je prevnȉ.

svrš. [prez. jd. 1. curȉknem (se), mn. 3. curȉkneju (se)/curȉknedu (se), imp. jd. 2. curȉkni, prid. rad. jd. m. curȉkni (se)] – povući (se), krenuti natrag • Curȉkni vȏs do plȍta!

nesvrš. [prez. jd. 1. curĩm, mn. 3. curījȕ/curĩdu, imp. jd. 2. cūrȉ, prid. rad. jd. m. cūrȉ] – curiti, teći, padati (o kiši) → nacūrȉt, precūrȉt, scūrȉt, zacūrȉt • Gȍdina curĩ kȁj s kablȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȗrkam, mn. 3. cȗrkaju/cȗrkadu, imp. jd. 2. cȗrkaj, prid. rad. jd. m. cȗrka] – lagano curiti → cīzȉt • Zi pȉpe vodȁ cȗrka.

pril. – tako da curi, cureći • Vodȁ je s pȉpe cũrkum cũrila cĩlu nȏč.

m. [jd. G cvȁjera, mn. G cvȁjerof] – 1. vrsta brašna, 2. vlak koji dolazi u dva sata • Sȁki dȃn zi cȗgum cvȁjerum dõjdem domȏm.