m. [jd. G cȍlštika, mn. G cȍlštȉkof] – stolarski sklopivi metar • Zȅmi cȍlštik i zmȉri kȕlko trȋba odrȉzat grȇdu.

m. [jd. G comfȁ, mn. G comfȏf] – vunena kuglica na kapi • Dītȅ na kȁpi ȉma črlẽni cȍmf.

m. umanj. [jd. G cȏmfeka, mn. G cȏmfekof] – vunena kuglica na kapi → cȍmf • Cȏmfek se zĩba sȉm-tȁm.

svrš. [prez. 1. cȍpim, mn. 3. cȍpiju/cȍpidu, imp. jd. 2. cȍp(n)i, prid. rad. jd. m. cȍpi] – stati, ugaziti u blato • Cȍpi je do koščȋc h blȁto.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȏpram, mn. 3. cȏpraju/cȏpradu, imp. jd. 2. cȏpraj, prid. rad. jd. m. cȏpra] – praviti čarolije; čarati, vračati, gatati • Sȉ povĩdaju kak unã znã cȏprat.

prid. [ž. cȍpračka] – koji se odnosi na coprnicu, na način coprnice, vještičji • Cȍprački vūrȍki velĩju da su hasnovȉti.

m. [jd. G cȍpraka, mn. G cȍprakof] – vještac → cȍprnica • Nȋkoji ljȗdi vȅrujeju h coprãke.

ž. [jd. G cȍprnice, mn. G cȍprnic(i)] – 1. žena koja ima moć da ljudima nanosi zlo, vještica, vračara 2. pogr. zla, svadljiva žena → cȍprak • Cȍprnica mi je šlȏgala na zȏcu i pȁžulju.

ž. [jd. G coprnȉje, mn. G coprnȉji] – urok, vraštvo, vračanje, gatanje • Jã nȉš ne vȅrujem h coprnȉje.

ž. [jd. G cȍte, mn. G cȍtih] – neuredna žena → cȉpa • Hȍdiš kaj cȍta!

nesvrš. [prez. jd. 1. cȑkam, mn. 3. cȑkaju/cȑkadu, prid. rad. jd. m. cȑka, prid. trp. jd. m. cȑken, ž. cȑkena] – 1. uginuti, crknuti, 2. pren. pogr. spavati • Pȍjem cȑkat, dȍst mi je sȅga za danȁs! Cȑken sam kȁk sam se nadȉla dȁnas h fabrȉki.

nesvrš. [prez. jd. 1. crkãvam, mn. 3. crkãvaju/crkãvadu, prid. rad. jd. m. crkȃva] – ugibati, krepavati, crkavati • Svȋe po sẽlih crkãvaju, dȍšo je nȉkakaf betȅk nã e.

ž. [jd. G cȑkavice, mn. G cȑkavic] – 1. a. bolest od koje ugiba stoka, b. ugibanje stoke; pomor, 2. razg. pogr. neznatna plaća • Sȁki mȉsec dobĩm nȉkakvu cȑkavicu.

svrš. [prez. jd. 1. cȑknem, mn. 3. cȑkneju/cȑknedu, imp. jd. 2. cȑkni, prid. rad. jd. m. cȑkni., prid. trp. jd. m. cȑken, ž. cȑkena] – 1. uginuti, krepati, 2. pogr. umrijeti → crkȃvat • Ščȅra nam je cūcȁk cȑkni.

ž. [jd. G crkotȉne mn. G crkotȋn(ih)] – strvina uginule životinje, crkotina • Nahȉtali su crkotȉne v grȁbu i fȇjst smrdījȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. crnčĩm, mn. 3. crnčĩju/crnčĩdu, prid. rad. jd. m. cnči] – teško, naporno raditi → nacnčit (se) • Prȅveč crnčĩju, a nȉš ne zaslũžiju.

s. [jd. G cȑtala mn. G cȑtalof] – dio pluga, željezni nož usađen na gredelju pluga koji reže brazdu okomito u dubinu • Cȑtalo se znȕcalo, prȁf ne rȉže, bȕmo ga zbrūsȉli.

m. [jd. G crvendāčȁ, mn. G crvendãčof] – vrsta ptice, crvendać • Vȉdi sam crvendāčȁ h lozȉ.

– vrsta bakterijske infekcije, “crveni vjetar” → črlẽni • Pĩje vrãštvo kaj ȉma crvẽnoga vȉtra.

pril. – k tomu, još, usto • Dȁ sam im hrȕšak i orȉhof i cȗ sam jȍš dȁ slȋf.

m. [jd. G cȕbaka, mn. G cȕbakof] – 1. svežanj, zavežljaj, 2. prevaga • Jȅn cȕbak znȍšenoga kpja hȉtim h smetjȇ. Kūpȉ sam čȕdaj mȇsa, a mesãr mi je na vȃgu hȉti cȕbak kostĩ.

m. [jd. G cūckȁ, mn. G cūckȍf] – domaća životinja, pas → pȅs • Cūckȉ su mi ščȅra restȑgali rȁcu.

prid. [ž. cūckȍva] – koji se odnosi na psa, pasji → cūcȁk • Cūckȍva hȉža je podta.

nesvrš. [prez. jd. 1. cȕclam, mn. 3. cȕclaju/cȕcladu, imp. jd. 2. cȕclaj, prid. rad. jd. m. culȁ] – 1. dudati, piti mlijeko na dudu, 2. sisati → cȉcat • Pȃjceke trȋba otȗkat od cȉce, predȕgo cȕclaju.