fakinãža | ž. [jd. G fakinãže, mn. G fakinãži(h)] – 1. skupina mladića koji rade sitne nepodopštine, grupa fakina, banda, 2. fakinsko djelo, nepodopština, manguparija • Snȍčka nam je fakinãža na hȉži sȅ oblȍke porezbījȁla. |
fakĩnka | ž. [jd. G fakĩnke, mn. G fakĩnki(h)] – djevojka sklona sitnim nepodopštinama • Tȃ fakĩnka se pajdãši glȉh s tȁkvimi kȁk je unã. |
fālȁ | ž. [jd. G fālȅ, mn. G fālȉ(h)] – 1. a. izrečeno lijepo mišljenje o kome, isticanje dobrih osobina; hvaljenje, pohvala, 2. zahvalnost, priznanje, 3. nepromj. riječ kojom se iz pristojnosti zahvaljuje za nešto • Sāmȁ fālȁ nȉš ne vȁlja, tȁk se navȋk povĩda. |
falȁček | m. umanj. [jd. G falȁčeka, mn. G falȁčekof] – komadić (npr. kruha) → falȁt, fȉclek • Dȅ mi falȁček tȍploga krȕheka. |
falȁt | m. [jd. G falȁta, mn. G falȁtof] – odijeljen dio cjeline, komad • Jȅn falȁt grȕnta je ostȁ neobdȋlan. |
fȁlc | m. [jd. G fȁlca, mn. G fȁlcof] – pregib; rub; utor; žlijeb • Na daskȁm dȉlam fȁlc. |
fȃlcan | prid. [ž. fȃlcana] – koji ima izrađen ili urezan rub, utor ili žlijeb • Pri Maksĩmi zȅmi fȃlcane dȁske, nãj mi donȅst flȁh. |
fȃlcat | svrš. [prez. jd. 1. fȃlcam, mn. 3. fȃlcaju/fȃlcadu, imp. jd. 2. fȃlcaj, prid. rad. jd. m. fȃlca] – 1. pregibati, svijati, 2. izrađivati rub, utor, žlijeb • Tȉšljar fȃlca dȁske za krȍvišče. |
fȃlda | ž. [jd. G fȃlde, mn. G fȃlt/fȃldi(h)] – nabor na tkanini • Na kȋklji ȉmam čȕdaj vũskih fȃlt. |
fȃldae | s. [jd. G fȃldaa] – ukrasno nabiranje tkanine, krojačka izrada nabora na tkanini • Na tȍmu fȅrtunu ȉma prȅveč fȃldaa. |
fȃldan | prid. [ž. fȃldana] – nabran, ukrašen faldama • Lĩpa ti je tȃ fȃldana kȋkla. |
fȃldat | nesvrš. [jd. 1. fȃldam, mn. 3. fȃldaju/fȃldadu, prid. rad. jd. m. fȃlda] – nabirati tkaninu, praviti ukrasne nabore na odjeći • Cĩlu sam vȅčer fȃldala kȋklju. |
fãlee | s. [jd. G fãlea] – hvaljenje, izricanje pohvale ili divljenja → fālȉt se • Tȍga ȉhovoga fãlea mi je čȉst dȍst. |
fãlevrĩdan | prid. [ž. fãlevrĩdna] – hvalevrijedan • Tȏ je fãlevrĩdan čovȉk, sȁkomu bu pȍmoga. |
fȁležan | prid. [ž. fȁležna] – jalan, zavidan • Čȉ je dȏ bȍlši ȉl lȉpši, mȃm je fȁležan. |
fȁličan | prid. [ž. fȁlična] – jalan, zavidan → fȁležan • Kaj gȍt si kũpimo, sũsedi su nam fȁlični. |
fȁlinga | ž. [jd. G fȁlinge, mn. G fȁlink/fȁlingi] – 1. nedostatak, pogreška, neispravnost, loša strana, feler, 2. mana (o osobi) • Ȉma fȁlingu, na plẽči ȉma pȗklju. |
falȉt | nesvrš. [prez. jd. 1. falĩm, mn. 3. falījȕ/falīdȕ, prid. rad. jd. m. fȁli] – manjkati, nedostajati • Falīdȕ mi pajdãši kȁj bi se ȁjncali. Korāčȉu je f hȉžu i rȅko: „Fãljen Ȉsus!“, a mĩ smo rȅkli: „Navȋk fãljen!“ |
fālȉt (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. fãlim (se), mn. 3. fãliju/fãlidu (se), imp. jd. 2. fãli, prid. rad. jd. m. fãli, prid. trp. jd. m. fãl(j)en, ž. fãl(j)ena] – hvaliti (se), isticati (čija) dobra svojstva ili osobine • Fȍrt se fãlidu kȁj su bogȁti. |
fȁlš | prid. neskl. i pril. – 1. koji je krivotvoren; patvoren, 2. koji nije pravi; kriv, pogrešan, 3. glazb. na pogrešan način • Nȃj to kūpȉt, tȏ ti je fȁlš rȍba. Mužikãši fȁlš ȉgraju. |
fȃlšat | nesvrš. [prez. jd. 1. fȃlšam, mn. 3. fȃlšaju/fȃlšadu, prid. rad. jd. m. fȃlša] – 1. pjevati pogrešne tonove, 2. činiti pogreške pri radu • Jȅn je mužikãš na haramȕniki fȇjst fȃlša. |
famȉlija | ž. [jd. G famȉlije, mn. G famȉliji] – 1. porodica, 2. obitelj • Mĩ ȉmamo famȉlije kjã v Amȅriki. |
Fȁna (Fȁnča, Fānȅ, Fānȅta, Fȁnika, Frȁncika, Frȁnča). | ž. [G Fȁne] – varijante ženskoga imena Franciska • Fānȅ me nafčĩla dȉlat bȕfline |
fȁnfulja | ž. [jd. G fȁnfulje, mn. G fȁnfulj(ih)] – nemoralna žena; prostitutka → flȋčka • Vȉdi sam fȁnfulje, tȏ su nȉškȍrisne žẽnske. |