fȁnglin (fȁnglen)

m. [jd. G fȁnglina, mn. G fȁnglinof] – zidarska posuda za žbuku • Z fȁnglinum jẽmleju mȍrt kȁj ga mȅčeju na cȉga.

fȁra

ž. [jd. G fȁre, mn. G fȁri/fȃr] – najmanja administrativna jedinica Katoličke Crkve, župa • Rȍmari z nȁše fȁre ȉdeju na proščẽe Mȃjki Bõžoj Bȉstričkoj.

Faramȉja

ž. [G Faramȉje] – toponim • Faramȉja je tȁm di su tȑsja na Harmȉci ot Štrbȗlca prȁma Prdlȋfcu.

fȃrba

ž. [jd. G fȃrbe, mn. G fȃrbi(h)] – 1. boja, 2. smjesa koja služi za nanošenje boje ili nijanse na podlogu, 3. boja u igraćim kartama: herc, karo, pik ili tref • Nalȃfrala se je zi sȁkojačkim fȃrbam.

farbarȁj

m. [jd. G farbarȁja, mn. G farbarȁjof] – obrtnička radnja za bojenje tkanina i platna • Kȋklje sam odnȅsla v farbarȁj kȁj ih bȕju pofȃrbali na čno.

fȃrban

prid. [ž. fȃrbana] – obojen, oličen • Nesẽmo fȃrbana jȁjca na blȁgoslof, skȕp zi šȕnkum i mlãdim lȕkum.

fȃrbat

nesvrš. [prez. jd. 1. fȃrbam, mn. 3. fȃrbaju/fȃrbadu, prid. rad. jd. m. fȃrba] – 1. bojati, ličiti, maljati, 2. varati, obmanjivati, muljati • Nȃjte me nȉš fȃrbat, sȅ znȃm kȁj ste fčȉnili.

fȁrcȃjk

m. [jd. G fȁrcȃjga, mn. G fȁrcȃjgof] – naprava za paljenje cigareta, upaljač • Ȉmam sȁkojačkih fȁrcȃjgof za cigarȅtlene vužȉgat.

fȃrcek (fȃrcik)

m. [jd. G fȃrceka/fȃrcika, mn. G fȃrcekof/fȃrcikof] – upaljač → fȁrcȃjkDȅ mi fȃrcek.

fȁrmeštar

m. [jd. G fȁrmeštra, mn. G fȁrmeštrof] – svećenik kojemu je biskup povjerio da upravlja župom, župnik • V nȁšoj fȁri je dõbri fȁrmeštar.

fȃrni

prid. [ž. fȃrna] – koji se odnosi na župu, župski, župni • Nȁša fȃrna cĩrkva je h Javõrju.

fȁrof

m. [jd. G fȁrofa, mn. G fȁrofof] – posebna zgrada ili više njih gdje borave župnik i svećenici, župni dvor • Okȏli nȁšega fȁrofa rãsteju bȏri i posajȅno je rȏš.

fȁslin

m. [jd. G fȁslina, mn. G fȁslinof] – drvena posuda za vodu i pranje, s dva uha; kabao • Pȕn je fȁslin kȉšnice.

fȁsovat

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. fȁsujem, mn. 3. fȁsujeju/fȁsujedu, prid. rad. jd. m. fȁsova] – 1. primiti/primati vojničku hranu, opremu, oružje; sljedovati ono što koga pripada, 2. pren. biti/bivati kažnjen • Bȕš fȁsova kaj si bȉ prȏst.

fȁsunk

m. [jd. G fȁsunga, mn. G fȁsungof] – 1. količina koja se dobiva prema zajamčenoj raspodjeli na potrošačke karte, bonove ili točkice; sljedovanje, 2. grlo žarulje • Z štacūnȁ smo si dovlĩkli fȁsunk. Zašarãfi žȁrulju h fȁsunk.

fašȋrae

s. [jd. G fašȋraa, mn. G fašȋraof] – mljevenje mesa → fašȋratMȇso ȉmam za fašȋrae, bȕmo jȉli sȃrmu.

fašȋranac

m. [jd. G fašȋranca, mn. G fašȋrancof] – kosani odrezak • Vus čȕšpajs pȁšeju fašȋranci.

fašȋrat

nesvrš. [prez. jd. 1. fašȋram, mn. 3. fašȋraju/fašȋradu, imp. jd. 2. fašȋraj, prid. rad. jd. m. fašȋra, prid. trp. jd. m. fašȋran, ž. fašȋrana] – sitniti meso na sitne komadiće mljevenjem; kosati, mljeti • Fašȋram mȇso, bȍl na drȍbno, za sȃrmu. Za obȉt sam spȅkla fašȋrane šnȉclene.

fašĩrka

ž. [jd. G fašĩrke, mn. G fašĩrkih] – stroj za mljevenje mesa → flȁjšmašīnȁNĩmam fašĩrke pak z nõžum rȋžem mȇso na drȍbno.

fȃšački

prid. [ž. fȃšačka] – koji se odnosi na fašnik, pokladni, fašnički • Ōvȁ fȃšačka lȃfra je jȃko gda.

fȃšak

m. [jd. G fȃšaka, mn. G fȃšakof] – 1. poklade, fašnik, 2. maškara, 3. pren. neukusno odjevena osoba • Hȍdi obličena kȁj fȃšak.

fãt

m. [jd. G fātȁ, mn. G fātȍf] – stara mjera za površinu zemljišta, četvorni hvat: 3,5966 kvadratnih metara • Na brĩgu sam dȍbi dvȋsto fãti tȑsja.

fazȃn

m. [jd. G fazȃna, mn. G fazȃni(h)/fazȃnof] – vrsta ptice: fazan • H vrbȉni je čȕdaj fazȃnof.

fčaknȉt

svrš. [prez. jd. 1. fčȁknem, mn. 3. fčȁkneju/fčȁknedu, imp. jd. 2. fčaknȉ, prid. rad. jd. m. fčaknȉ] – 1. uštipnuti, stisnuti čvrsto prstima do boli, 2. otkinuti, iščupati prstima • Gusãki rȁdi fčȁkneju ȁk ih se drãži.