svrš. [prez. jd. 1. fčȉpnem, mn. 3. fčȉpneju/fčȉpnedu, prid. rad. jd. m. fčȉpni] – uštipnuti → fčaknȉt • Tȁk me je fčȉpni da ȉmam črȃfku.

m. [jd. G fȅdra, mn. G fedrȏf] – opruga, gibak komad metala raznih oblika koji se vraća u prvobitan položaj kad prestane sila koja djeluje na njega • Z vȕre je opȁ fȅdar, trĩba ga nazȃj zašarāfȉt.

m. [jd. G fȅdarmadrȁca, mn. G fȅdarmadrȁcof/fȅdarmadrȁci(h)] – uložak u krevetu s oprugama, madrac s oprugama • Na nãjži ȉmam stãrih fȅdarmadrȁcof.

nesvrš. [prez. jd. 1. federȋram, mn. 3. federȋraju/federȋradu, prid. rad. jd. m. federȋra] – stezati se i rastezati kao opruga, odskakati • Madrȁci na pȍstelji dobrȍ federȋraju.

m. [jd. G fȅderzica, mn. G fȅderzicof] – mekana elastična sjedalica s ugrađenim oprugama u kočijama, automobilima, na biciklu • Barunȅsa je sidȉla na fȅderzicu f kočȉji, dȍk se je peljȁla.

pril. – 1. snažano; čvrsto, postojano, jako, stalno, vrlo • Fȇjst me bolĩju krĩža.

nesvrš. [prez. jd. 1. fȇktam, mn. 3. fȇktaju/fȇktadu, prid. rad. jd. m. fȇkta] – prositi, moljakati (ob. novac ili neku materijalnu vrijednost → nafȇktat, sfȇktat • Bȏgeci hȍdiju po selȕ i fȇktaju dȏ im mȍre kȁj dȁt.

ž. [jd. G fēlȅ, mn. G fēlȉ] – 1. vrsta, pasmina, soj, sorta, 2. pren. soj ljudi sa zajedničkim lošim svojstvima • Bȉlo je tȕ sȁke fēlȅ grõjzja. Ȉmamo sȁke fēlȅ pȁžuljof.

ž. [jd. G fȅltkomȃnde, mn. G fȅltkomȃndi(h)] – zemaljsko zapovjedništvo • H Stãroj škȏli su Nẽmci za drȕgoga rȁta imȁli fȅltkomȃndu.

m. [jd. G fȅltmaršālȁ, mn. G fȅltmaršālȍf/fȅltmaršālȉ(h)] – najviši vojni čin, vrhovni zapovjednik vojske • Nȁš dȉda je jȍš z rȁta poznȁ jednȍga fȅltmaršālȁ.

m. [jd. G fȅlera, mn. G fȅlerof/fȅleri(h)] – pogreška, nedostatak, mana, greška • Ȏf svȋtar ȉma fȅler, krȁglen je nȃpak prišĩt.

ž. [jd. G fȇlge, mn. G fȇlk/fȇlgi(h)] – naplatak, oplatnica, dio kotača automobila na kojem je pričvršćena guma • Mȏram preminȉt fȇlge na ȁtu, čȉsto su hȋn.

prid. neskl. i pril. – 1. koji je častan u postupcima i poslovima; pošten, 2. koji je ispravan; pravedan, 3. na fer način; časno, ispravno, pošteno • Mojȉ sũsedi su fȇr, rȁdi mi sȅ pomȍreju.

m. [jd. G fȇrbȁglina, mn. G fȇrbȁglinof] – vrsta kola, kočija → bȁgrlen • Sȅli su se h fȇrbȁglin, a koȉ su počȃsi hodȉli.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. ferdȇrbam, mn. 3. ferdȇrbaju/ferdȇrbadu, prid. rad. jd. m. ferdȇrba, prid. trp. jd. m. f(e)rdȇrban, ž. f(e)rdȇrbana] – 1. uvijati, (u)sukati, 2. pren. uništavati • Nãj me do krȁja ferdȇrbat. Tã je daskȁ ferdȇrbana, dȅ mi drȗgu.

m. [jd. G fergãzera, mn. G fergãzerof/fergãzeri(h)] – uređaj u kojem se tekuće gorivo raspršuje i miješa sa zrakom; rasplinjač, karburator • Mĩam fergãzer na matõru, kȁj se bum mȍgo pelȁt.

m. [jd. G fergȉsmajnȉhta, mn. G fergȉsmajnȉhtof] – vrsta cvijeta plave boje: potočnica, spomenak, nezaboravak • Mȁmi sam nabrãla pȗšlec fergȉsmajnȉhtof na trãniku zuz potȍk.

s. [jd. G fẽrja, mn. G fẽrjof] – duži školski odmor, školski praznici • Decȁ se za vrȋme fẽrja nȉš ne vučĩju.

ž. [G Fȇrkl(j)evoga brĩga] – toponim • Fȇrkljef brȋk je brȋk na Vȗkovomu Selȕ s tẽroga se vȉdiju Rȉgonce i kjã Mokrȉčko.

m. [G Fȇrkl(j)evoga klāncȁ] – toponim • Fȇrkljef klānȁc je pȗt na Harmȉci tẽri pẽla čes tȑsja sȅ do Fȇrklef.

ž. [jd. G fȇrme, mn. G fȇrmi(h)] – sakrament potvrde u vjeri, krizma, firma, Sveta potvrda • Za fȇrmu mi je kūmȁ kũpila vȕru.

s. [jd. G fȇrmaa, mn. G fȇrmaof] – 1. krizmanje, 2. poštivanje, uvažavanje → fȇrmat • Fȇrmae nȉš ne hȁsni, onĩ tȁk dȉlaju kȁj hȍčeju.

m. [jd. G fȇrmanca, mn. G fȇrmancof] – onaj koji prima krizmu, onaj koji prima sakrament Svete potvrde, krizmanik • H nȁšoj fȁri bu lȉtos čȕdaj fȇrmancof.

prid. [ž. fȇrmana] – koji se odnosi na krizmu, firmu, Svetu potvrdu, krizmani • Jānȅ mi je fȇrmana kūmȁ.