ž. [jd. G gušẽ, mn. G gũš/gȕši(h)] – 1. guša, struma, bolest štitnjače vidljiva kao zadebljanje vrata, 2. proširen jednjak kod ptica • Pot vrȃtum mu je zrãsla gȕša.

prid. [ž. gȕšava] – koji ima gušu → gȕša • Gȕšava je, sȁ je kak gujdȁ.

m. [jd. G gušãna, mn. G gušãnof] – vrsta goluba • V gȃjbi su zapti gȍlubi gušãni.

m. [jd. G gȗščara, mn. G gȗščarof] – vrsta malog gmaza, gušter • Tȁk si zelẽn kȁj gȗščar, kȁj ti je zlȍ?

ž. [jd. G guščarȉce, mn. G guščarȋc(ih)] – ona koja čuva guske, guščarica • Guščarȉca je potȉrala gȕske na pȁšu na gmȁjnu.

ž. [jd. G guščȃve, mn. G guščȃf/guščȃvi(h)] – 1. gusto raslinje, gustiš, 2. gust talog • V guščȃvu, h drȁč, se kȁče zavlãčiju.

ž. [jd. G guščerȁče] – gušterača, pankreas, vrsta žlijezde u ljudskom tijelu • Zbetȅžo je na guščerȁču.

prid. [ž. gȗščja] – koji se odnosi na gusku, koji je od guske, guščji → gȕska • Rȁdi jĩmu gȗščja jȅtrica z jājcȉ i lȕkum.

nesvrš. [prez. jd. 1. guštĩrim se/guštĩram se, mn. 3. guštĩriju/guštĩridu/guštĩraju/guštĩradu se, prid. rad. jd. m. guštĩri se] – 1. uživati u jelu, 2. priželjkivati • Tȁk se guštĩrim na tẽ lȁkaste šȏlene.

m. [jd. G gȗta, mn. G gutȏf/gȗti(h)] – 1. gutljaj 2. jednjak → gȕc, gutȅdlen • Do gȗta sam se najȉ. Popȋ si jȅn gȗt, nȅ bu ti škȍdilo.

ž. [jd. G gutẽ, mn. G gũt(ih)] – guša → gȕša • Kȁj ti je tȁk zrãsla gȕta?

nesvrš. [prez. jd. 1. gȕtam, mn. 3. gȕtaju/gȕtadu, imp. jd. 2. gȕtaj, prid. rad. jd. m. gȕta] – gutati • Bolĩ me vrãt, kȏmaj gȕtam.

m. [jd. G gutȅdlena, mn. G gutȅdlenof/gutȅdleni(h)] – vrsta bijelog grožđa • F tȑsju je posajȅn jȅn rẽt gutȅdlena.

m. [jd. G gȕtljaja, mn. G gutljajȏf] – gutljaj → gȕc, gȗt • Zȅmi si gȕtlaj rȁkje.

svrš. [prez. jd. 1. gȕtnem, mn. 3. gȕtneju/gȕtnedu, prid. rad. jd. m. gȕtni] –– malo popiti, gutnuti → gȕc • Dȅ si gȕtni mãko rȁkje, mȃm ti bȕ bȍle.

m. [jd. G guvernālȁ, mn. G guvernālȍf] – upravljač na biciklu ili motociklu, upravljač • Sȅdi si, bȕm te na guvernālȕ otpelȁ na cȕk.

s. [jd. G gȗžve, mn. G gȗžvi(h)] – 1. mnogo ljudi na malo prostora; stiska, tiska, 2. metež, pometnja, nered; gužva • H cūgȕ Kumrofčãnu je sȁko jȕtro gȗžva.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȗžvam, mn. 3. gȗžvaju/gȗžvadu; prid. rad. jd. m. gužvȁ] – 1. gužvati, gnječiti, 2. trpjeti stisku među drugim ljudima, podnositi gužvu • Ne pȁzi, gȗžva tẽke.

m. [jd. G gvihtȁ, mn. G gvihtȏf/gvȉhti(h)] – uteg za vagu → gevȉht • Bȁba na plȁcu nĩma dȍst gvihtȏf, pak mi nĩ mȍgla zvȃgat paradȁjs.

m. [jd. G gvȉrca, mn. G gvȉrcof] – fermentirano ili nefermentirano alkoholno piće od vode i meda koje se obično prodaje na proštenjima, medovina • Na proščẽu smo pȉli gvȉrc.

pril. – sigurno • Kȗmo, ȁli za gvīšnȍ mi jȕtri dōjdȉ.

prid. [jd. G gvīšnȍga] – oplođen (za jaje) • Pot kvȍčkum ȉma gvīšnȉh jajc.