prid. [ž. gumȅna] – 1. koji je izrađen od gume, 2. pren. koji je kao od gume, koji je gipkih pokreta (o osobi) • Unã se mȍre sfȑknit kȁk da je gumȅna.

ž. [jd. G gumerȉce, mn. G gumerȋc] – cipela s gumenim potplatom • Gumerȉce su lȁhki šȏleni, ne nabȉjaju dok hodĩm.

neskl. – dječja igra koja se sastoji u preskakivanju elastičnog užeta ili jače gume • Mutĩju se gȕmi-gȕmi tȁk da skãčeju prik štrȋka il lȁstike.

m. [jd. G gumilȅzunga, mn. G gumilȅzungof] – ljepilo za gumu • Za podrãpanu gȕmu na picȉklenu rãbim gumilȅzunk.

ž. [jd. G gumȉlice, mn. G gumȉlici(h)] – kamilica → gamȉlica • Berẽm gumȉlice kaj si bȕmo kȕhali čãj.

m. [jd. G gȕmba, mn. G gȕmbof] – 1. gumb, dugme • Opȁ mi je gȕmp s kapũta, pak ga mȏram zišȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȗndram, mn. 3. gȗndraju/gȗndradu, prid. rad. jd. m. gȗndra] – gunđati, prigovarati • Sūsȅdi gȗndraju, mojȅ kȍkoši su im vȕšle h vȑt i pojȉle šalȃtu.

ž. [jd. G gȕngule, mn. G gȕngul(ih)] – metež, vreva, strka, stiska, galama, pometnja • Poglȇ kakvã je tõ gȕngula na cistȉ.

ž. [jd. G gȗrte, mn. G gȗrt(ih)] – čvrsta platnena traka • Na gȗrti vlĩčem kȏrbe s kurȕzum na nãjža.

m. [jd. G gȗsa, mn. G gȗsof] – lijevano željezo • F livȃrni z gȗsa lĩvaju pȅči.

m. umanj. [jd. G gusãčeca, mn. G gusãčecof] – mladi mužjak guske → gusãk • Stãra mȁma je za nedȉlni obȉt spȅkla gusãčeca.

m. [jd. G gusākȁ, mn. G gusākȍf] – mužjak guske, gusan • Ȉščem gusākȁ, snȍčka je nȉgdi zgȉni.

ž. [jd. G gũsanice, mn. G gũsanic/gũsanici(h)] – ličinka leptira, gusjenica • Šalȃta je pȕna gũsanic.

m. [jd. G gusijākȁ, mn. G gusijākȍf] – nastamba za guske • V gusiākȕ dvȋ gȕske sidĩju na jājcȉ.

ž. [jd. G gȕske, mn. G gȕski/gusãk] – 1. guska, vrsta domaće pernate životinje, 2. posuda za mokrenje za bolesnike koji ne mogu ustati iz kreveta, 3. glupa ženska osoba • Ot gȕskih čĩhamo pẽrje za tȕhice.

prid. [ž. guskȋa, s. guskȋe] – koji je od guske, guščji • H vakuše mȅčemo guskȉe pẽrje.

m. [jd. G guslāčȁ, mn. G guslāčȍf] – violinist • Na svȃrbi guslãč z lučcȕm od gȕslic jẽmle dȍl mlãdenki vĩnček z glavẽ.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȕslam, mn. 3. gȕslaju/gȕsladu, prid. rad. jd. m. guslȁ] – 1. svirati violinu, 2. svirati gusle, guslati, 3.. dosadno ponavljati u razgovoru iste stvari; raditi što dosadno i jednolično • Mužikāšȉ cĩlu nȏč na svȃrbi gȕsladu. Naposlȕša sam se ȉhovoga gȕslaa.

ž. pl. t. [G gȕslih] – gusle, vrsta gudačkoga glazbala • Kȃrlek je čȕdaj lȋt igrȁ na gȕsle.

ž. pl. t. umanj. [mn. G gȕslic(ih)] – violina → gȕsle • Čȕla sam gȕslice.

prid. [ž. gusnȁta] – koji je od lijevanog željeza → gȗs • Grȉli smo se na gusnȁtomu špȍrutu.

prid. [ž. gūstȁ, s. gȗsto, odr. gũsti, komp. guščȉji] – gust; zbijen; zasićen, koncentriran • Dȅnes je pȁda gũst snȋk.

m. – oblik muškog imena August • Sȉ su poznȁli Gȕsteka i jȅngovu kobĩlku.

m. [jd. G gustīšȁ] – gusto raslinje → guščȃva • Kȁča se zavlĩkla h gustĩš.