m. [jd. G gȁka, mn. G gȁkof] – hodnik • H gȁku je klȋnčanica za obišẽvae kapȗtof.

m. [jd. G gȁjsa, mn. G gajsȏf] – otrov • F škatȗljki je gȁjs za nesnāgȕ kaj nam jȅmlje živȃt.

ž. – toponim • Gãjskova jȃtina je jȁma h Ladūčȕ tẽra je bȋla pȕna vodẽ. H õj su se kūpȁla decȁ, kȁtikat i stãri ljȗdi, h õj se prȃlo rubjȇ i napȁjalo blȃgo, a po zȋmi su se decȁ znȁla sȃkat.

nesvrš. [prez. jd. 1. gãčem/gãkam, mn. 3. gãčeju/gãčedu/gãkaju/gãkadu, prid. rad. jd. m. gākȁ] – 1. glasati se s “ga”, gakati (o guski), 2. pren. pogr. glasno govoriti, vikati • Gȕske cĩli dȃn gãčeju. Bȁbe, bȕte vȅč jempũt prestȁle gākȁt!

m. [jd. G galȅndra, mn. G galȅndrof] – ograda uz stubište ili na balkonu → gelȅndar • Galȅndar bȕmo ofȃrbali z bĩlum fȃrbum.

ž. [jd. G gȁlice] – naziv za sulfate (ob. modra galica koja se koristi za prskanje vinograda) • Jȕtri pȍjem pošprȉcat tȑsje z gȁlicum.

ž. [jd. G galȉje, mn. G galȉjih] – 1. starinska lađa, 2. pren. ogromna kuća • Zizĩdali su tȁk vȅliku hȉžu kak galȉju.

nesvrš. [prez. jd. 1. gãlim, mn. 3. gãliju/gãlidu, prid. rad. jd. m. gãli] – rashlađivati (se), hladiti (se) zrakom • Kopȁla sam korȕzu cȋli dȃn na ledȉni, sȁt se mãko gãlim.

m. [jd. G galȏpa, mn. G galȏpof/galȏpi(h)] – najbrže kretanje konja u trku, galop • Potȉra je koȁ h galȏp.

nesvrš. [prez. jd. 1. galopȋram, mn. 3. galopȋraju/galopȋradu, prid. rad. jd. m. galopȋra] – kretati se galopom, galopirati • Koȉ po cȉsti fȇjst galopȋraju.

m. [jd. G gamȁšlina, mn. G gamȁšlinof] – nazuvak od cipela do koljena → kamȁšlen • Kaj si nȅ bi namočȋli nȍge, dȅneju si gamȁšlene po šȏlenim.

ž. [jd. G gȁmadi, mn. G gȁmadi(h)] – 1. gamad, štetočine, 2. pren. loši ljudi • F šikãrju se lēžȅju sȉkakve gȁmadi. F kȗrjaku je nȉkakva gȁmat fsȅ pȉščance fȗndala.

ž. [jd. G gamȉlice, mn. G gamȉlic] – kamilica, vrsta jednogodišnje ljekovite biljke iz porodice glavočika, izrazitog mirisa, sitnih bijelih cvjetova, koristi se u medicini • Kat sam prehlajȅn, ȕnda pĩjem čȁj od gȁmilice.

pril. – posve, u cijelosti • Dȍbi sam gȁnc nõve škȍre.

svrš. [prez. jd. 1. gȁnem (se), mn. 3. gȁneju/gȁnedu (se), imp. jd. 2. ganȉ (se), prid. rad. jd. m. ganȉ (se)] – 1. promijeniti položaj ili smještaj; pomicati, maknuti, 2. razg. početi djelovati; pomaknuti (se) • Nĩ se ni ganȉla. Ganȉ se, decȁ te zovẽju.

m. [jd. G gȁnstera, mn. G gȁnsterof] – lopov, gangster • Pȕn svȋt je gȁnsterof.

m. [jd. G gȁntora, mn. G gȁntorof/gȁntori(h)] – postolje, klada za bačvu • Vȏže ne mȍreju bȉt na klĩ, nek ih mȅčemo na gȁntore.

m. [jd. G gȃra, mn. G garȏf/gȃri(h)] – gar, čađa → sȁje • Zisȉpali smo gȃre na vȑt. Pȕn rȁjfink je gȃrof.

ž. [jd. G gȃrde, mn. G gȃrdi(h)] – 1. tjelesna straža vladara države ili zapovjednika vojske, 2. izabrane vojne postrojbe, 3. naraštaj • Ũn je slūžȉ h gȃrdi. H nȁšem selȕ ih je dȍst pomĩralo ot stãre gȃrde.

nesvrš. [prez. jd. 1. garĩm, mn. 3. garījȕ/garīdȕ, imp. jd. 2. garȉ, prid. rad. jd. m. garȉ] – 1. jako ložiti peć, 2. pren. juriti • Nȃj tȕliko gȁrit vrūčȅ je. Tȁk je garȉ da smo otpȉrali oblȍke ot vručĩne.

ž. [jd. G garnitũre, mn. G garnitũr(ih)] – niz istih predmeta, garnitura • Ȉmam jȃko lĩpih garnitũrih.

m. [jd. G gȃsa] – 1. plin, 2. meton. ubrzanje, akceleracija, 3. papučica za ubrzanje u motornim vozilima, 3. bȉt pod gȃsum – biti pijan • Dȅ gȃsa matōrȕ! Gȃs za ĩm, da ti nȅ bu vȕšo!

m. [jd. G gȃza, mn. G gȃzof/gȃzi(h)] – 1. gaz broda, dubina do koje je plovilo uronjeno u vodu, 2. plitka mjesta u rijeci koja se mogu prijeći gaženjem • Hȍdi po gȃzih i dȍša buš prȁf.

nesvrš. [prez. jd. 1. gasĩm, mn. 3. gasĩju/gasĩdu, prid. rad. jd. m. gãsi] – 1. gasiti, činiti da što prestane gorjeti, 2. pren. prekidati, ukidati, smanjiti • Vatrogãsci gasĩju ogȁ.