m. [jd. G gelȅndera, mn. G gelȅnderof] – rukohvat • Na stãroj škȏli je nȉgda bȉ kovãni gelȅndar, pak su ga fkrȁli.

m. [jd. G gȅlera, mn. G gȅlerof] – krhotina granate, metka i sl.; šrapnel, prskotina, geler • Ȉma gȅler h nogȉ kjȃ od drȕgoga rȁta.

s. [G Gȅlinoga] – toponim • Gȅlino je mȉsto na Svȇtomu Krīžȕ tȁk nazvãno po bȁbi kaj se zvȃla Gȅla.

m. [jd. G gelȉptera, mn. G gelȉpterof/gelȉpteri(h)] – probisvijet, sitni kriminalac • Mānȉ se tȏga gelȉptera.

m. [jd. G geltȁšlena, mn. G geltȁšlenof/geltȁšleni(h)] – novčanik → pobelãr • Pȉnezi su mi h geltȁšlinu. Nȉgdo mi je z gȅltȁšlina fkrȁ pȉneze.

m. [jd. G gemȉšta, mn. G gemȉštof/gemȉšti(h)] – 1. vino pomiješano s vodom (ob. mineralnom), 2. mješavina • Sidĩju f hlãdu pot orȉhum i pījȅju gemȉšte.

m. [jd. G generālȁ, mn. G generālȍf/generālȉ(h)] – 1. najviši vojni časnički čin • Ũn je slũži jednȏga generãla h rȁtu.

m. [jd. G gepȅka, mn. G gepȅkof] – dio motornog vozila u koji se smješta prtljaga, prtljažnik • Kȁj ne mȍrem dȉt na zȉc, dȅnem v gepȅk.

svrš. [prez. jd. 1. gȅpim, mn. 3. gȅpiju/gȅpidu, prid. rad. jd. m. gȅpi] – uzeti, ukrasti, maznuti, ćapiti; gepiti → fgȅpit, vgȅpit, fkrȁst • Tȃti su mi gȅpili pobelãr. Jȃko su poškȍdni, gȅpiju kȁj vȉdiju.

ž. [jd. G Gȇre, mn. G Gȇri(h)] – 1. oblik ženskog imena Gertruda, 2. mȉla Gȇra fraza za mlitavu ženu • Držĩ se kȁj mȉla Gȇra.

ž. [jd. G gȇrme, mn. G gȇrmi] – industrijski kvasac, germa • Rãsteš kȁj gȇrma. Zamīsȉla bum dȋgano tȋsto pak trȋbam frȉšku gȇrmu.

m. [jd. G gȅršlina, mn. G gȅršlinof] – ječmena kaša • H divenȉce mȅčemo gȅršlina.

m. [jd. G gešȅnka, mn. G gešȅnkof] – poklon, dar • Za godovnȏ su mi donȅsli vrĩdan gešȅnk.

prid. neskl. – koji je mjestimično protkan koncem ili vunom druge boje (ob. bijele) • Rȁt si oblĩčem gešprȉc rȅklec.

ž. [jd. G getrĩbe, mn. G getrĩbi(h)] – prijenosnica, mjenjač na motoru • Mĩam getrĩbu, dȉ bum nõvu.

ž. [jd. G gevȇre, mn. G gevȇrih] – puška • Dȉda fȕrt povĩda kȁk je z rȁta donȅsa gevȇru i zakopȁ je h lozȉ, al nȇče nȉkomu povȇdat kadȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. gevȅrim se, mn. 3. gevȅriju/gevȅridu se, imp. jd. 2. gevȅri, prid. rad. jd. m. gevȅri se] – neprirodno se ponašati, kreveljiti se • Dok povĩdaju i hȍdiju, gȓdo se gevȅriju.

m. [jd. G gevȉhta, mn. G gevȉhtof] – predmet koji svojom određenom i poznatom težinom omogućuje mjerenje na vagi, uteg • Štacunãr je dȉ na vȃgu gevȉht, pȁk mi je zvȃga kȉlu cȕkora.

m. [jd. G gevȉnta, mn. G gevȉntof] – navoj, vijak • Na šarãfu se zlȋza gevȉnt, ne mȍrem ga vȉše zašerãfit.

nesvrš. [prez. jd. 1. gĩbl(j)em se, mn. 3. gĩbl(j)eju/gĩbl(je)du se, prid. rad. jd. m. gĩba se] – 1. micati se, 2. nicati (o biljkama) • Dȉda se polȁfko gĩblje. Gledȋm kak se polȁfko povrtnĩna na vȑtu gĩblje.

m. [jd. G gȋca, mn. G gȋcof/gȋci(h)] – neuškopljen mužjak svinje, mužjak za priplod, nerast → bȉcko • Prasȉcu smo peljȁli gȋcu. H sviãku je vȅliki pȉkasti gȋc.

ž. [jd. G gĩce, mn. G gȋc/gĩcih] – krmača, prasica • Nȁša gĩca je polȅgla jedanȃjst pȁjcekof.

m. [jd. G gȉfta, mn. G gȉftof] – otrov → gȁjs • Štȁkorum smo nastȁvili gȉft spot sviãkof.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȉftam se, mn. 3. gȉftaju se/gȉftadu se, imp. jd. 2. gȉftaj, prid. rad. jd. m. gȉfta se] – 1. gnjeviti se, srditi se, ljutiti se, 2. zamjerati, neodobravati, protiviti se • Gȉftam se kaj nĩs potȑga korȕzu ščȅra, dȅnes curĩ gȍdina.